Krajnje desna Alternativa za Njemačku (AfD) prvi put je odnijela pobjedu na pokrajinskim izborima u Njemačkoj. AfD je dobio gotovo trećinu glasova u Tiringiji, dok je u susjednoj Saskoj drugi iza demokršćanskog CDU-a.
Ovo je prvi put od nacističke ere i Drugog svjetskog rata da je krajnja desnica pobijedila na izborima u nekoj njemačkoj saveznoj pokrajini.
Izbori su održani na 85. obljetnicu izbijanja Drugog svjetskog rata. Nacistička Njemačka napala je Poljsku 1. rujna 1939. i taj datum se uzima kao početak rata.
Omid Nouripour, čelnik Zelenih, kaže da je otvoreno desničarska ekstremistička stranka postala najjača snaga u pokrajinskom parlamentu prvi put od 1949.
Glasnogovornik AfD-a na to je za Newsweek odgovorio: "Mi nismo desničarska ekstremistička stranka."
Kao rijetko kad izbori u dvije pokrajine na istoku zemlje su pobudili zanimanje javnosti i izvan granica Njemačke, jer ovo je pljuska svim etabliranim strankama, a pogotovo vladajućoj koaliciji na saveznoj razini, piše DW.
Saska i Tirinška su samo dvije od 16 saveznih pokrajina, a njihovih 5 milijuna građana s pravom glasa daleko je od oko 60 milijuna u čitavoj zemlji. Ipak, poruka koju su tamošnji birači uputili je nešto nad čime se svi moraju ozbiljno zamisliti.
Prvi put je populistički AfD osvojio praktički trećinu glasova, a tu je i velik uspjeh Saveza Sahra Wagenknecht s političkim ciljevima za koje DW piše da se čini kao da spadaju u daleku prošlost. S druge strane, sve stranke vladajuće koalicije - socijaldemokrati, liberali i Zeleni - zajedno nisu osvojile ni polovicu glasova AfD-a.
Dapače, Zeleni i liberali djelomice nisu dobili čak ni dovoljno glasova da uđu u parlamente tih pokrajina, a i SPD je bio na rubu te neviđene političke sramote.
Je li to opomena građana ovoj njemačkoj vladi? Četiri od pet građana nezadovoljna su radom ove koalicije, ne samo na istoku, a po ispitivanjima javnog mnijenja to je tako već mjesecima. Kancelar Olaf Scholz i njegova vlada nikako ne uspijevaju uvjeriti građane da se mogu pouzdati u njih.
To je problem i ove koalicije: već kod formiranja vlade bilo je sumnji oko toga što bi uopće bila njihova zajednička platforma, a s vremenom su sukobi i sporovi unutar koalicije postajali sve intenzivniji.
Večer prije ovih izbora je šef Zelenih Omid Nouripour izjavio kako se krivca najprije treba potražiti u zrcalu, a nije pomoglo ni to da je vlada u posljednji trenutak izvukla pouku iz terorističkog napada u Solingenu: najavljeni su oštriji propisi vezani za sigurnost i migraciju, a nakon dugih i jalovih rasprava je 28 osoba, koje su prekršile zakon i kojima je definitivno odbijen zahtjev za azil, protjerano u Afganistan.
S druge strane, desničarska i populistička Alternativa za Njemačku (AfD) ima razloga za slavlje. Doduše, iako je u Tirinškoj postala najsnažnija frakcija u pokrajinskom parlamentu, to joj neće biti dovoljno da igdje dođe na čelo pokrajinske vlade jer baš sve ostale stranke odbijaju ući u koaliciju s AfD-om.
Ipak, čelnica AfD-a Alice Weidel ove izbore naziva povijesnim uspjehom i smatra da kao rezultat toga njemačka vlada mora dati ostavku: "To je kazna za ovu koaliciju 'semafora', to je misa zadušnica za ovu koaliciju", kaže Weidel. "Vladajuća koalicija se treba zapitati može li uopće ostati na vlasti, a najkasnije nakon izbora u Brandenburgu se treba postaviti pitanje prijevremenih izbora jer ovako više ne može ići dalje."
Nakon Saske i Tirinške, 22. rujna se održavaju pokrajinski izbori i u Brandenburgu - također na istoku Njemačke. Tamo još od 1990. vladaju socijaldemokrati, ali se pred ove izbore vodi oštra bitka SPD-a s AfD-om, koji je i tamo u maloj prednosti upitanih birača. Čelnik socijaldemokrata Lars Klingbeil ove rezultate smatra poukom i motivom za još veći politički angažman: "Svi moraju odraditi svoj posao kako bi sad bilo bolje."
Zasad ne toliko među socijaldemokratima, ali svakako i u medijima i u javnosti se postavlja pitanje je li Olaf Scholz podobna osoba da socijaldemokrate vodi na savezne izbore sljedeće godine. Još nema službenih izjava, ali ako bi se i u Brandenburgu doživio fijasko, pažnja bi se lako mogla okrenuti na razmjerno popularnog političara socijaldemokrata, ministra obrane Borisa Pistoriusa.
Još je veći nemir u ostalim strankama ove vladajuće koalicije u Berlinu: činjenica da su liberali i Zeleni u Saskoj i Tirinškoj zapeli već na izbornom pragu - Zeleni su u Saskoj s 5.1% od prebrojanih glasova jedva jedvice uspjeli ući u pokrajinski parlament - jedino se može nazvati političkim brodolomom.
To znači da će sve stranke vladajuće koalicije sad još snažnije "vući svaka na svoju stranu" kako bi istakle svoj profil - čak i SPD: "Za moju stranku se sad radi o snažnijoj emancipaciji i jasnijem pokazivanju što će građani dobiti samo s SPD-om i gdje više nećemo dopustiti da nam plešu po glavi", izjavio je glavni tajnik socijaldemokrata Kevin Kühnert.
To neminovno znači da će i dogovori u vladajućoj koaliciji biti još teži, počevši od proračuna za sljedeću godinu, pa čak i o novim zakonima koji se tiču migracija. Ni tu nema sloge za planove ove vlade, ne samo kod Zelenih nego i s lijevog krila samih socijaldemokrata.
I kršćanske demokrate više može radovati neuspjeh stranaka vladajuće koalicije nego vlastiti uspjeh. Oni su se i u Tirinškoj i u Saskoj pokazali kako su najsnažnija stranka - ali samo među "starim" i etabliranim političkim opcijama u ovoj zemlji.
"Vladajuća koalicija je kažnjena", kaže glavni tajnik CDU-a Carsten Linnemann. "Jedna koalicijska vlada stranaka koje su u obje ove pokrajine osvojile tek jednocifrene postotke se mora pitati vodi li još politiku za građane Njemačke."
Naravno da će CDU/CSU još povećati pritisak na ovu vladu, najprije kad je riječ o oštrijim zakonima za migrante. Predsjednik CDU-a Friedrich Merz je nakon napada u Solingenu izjavio kako je time dostignuta "granica izdržljivosti" za građane ove zemlje i da vlada mora proglasiti "izvanredno stanje na nacionalnoj razini" te spriječiti dolazak migranata već na granicama Njemačke.