PROŠLOG proljeća HDZ je optužio oporbeni SDP da koordinira prosvjed srednjoškolaca koji su (s)rušili projekt državne mature. Ovog proljeća optužuje ga da stoji iza pobune studenata, najprije zagrebačkih, a sada sve više i hrvatskih.
Zar vladajući HDZ zaista misli da je glavna oporbena stranka sposobna za tako nešto? I doista misli da će itko normalan povjerovati u takve priče? Pa ovakav SDP nije sposoban organizirati ni grupni prelazak preko zebre, a kamoli koordinirati razularene srednjoškolce i potaknuti letargične studente. A čak i kad bi sve to mogao - ne bi želio.
Lani su se Gvozden Flego i Nenad Stazić grčevito branili od optužbi da je njihova stranka organizirala rušenje projekta državne mature. Početkom ove godine Slavko Linić tumačio je kako "SDP nikoga neće voditi na ulicu ili u revoluciju", dok je novi stranački ideolog Ivan Račan ovih dana svečano obznanio kako je "u ovako teškoj globalnoj situaciji posao opozicije da Vladi omogući mir i poželi uspjeh". A pomisao na bilo kakav javni prosvjed ugušio u korijenu podsjećanjem na Slobodana Miloševića i njegovo "rješavanje problema na ulici".
I koga onda HDZ želi uvjeriti da taj i takav SDP manipulira studentima u predizborne svrhe? Pa to naprosto nije, što bi rekli na Iblerovu trgu, "u nacionalnom interesu". Socijaldemokrati se ponose svojom ulogom "konstruktivne opozicije" i svojim "odgovornim ponašanjem" u odnosu prema vladajućima.
Studenti su dugo vremena bili umrtvljena populacija
Ako HDZ misli da je tako najlakše narušiti vjerodostojnost legitimnih zahtjeva studenata - kao i manje nelegitimnih, ali ipak uvaženih zahtjeva srednjoškolaca - onda im pokušaj nije baš uvjerljiv. Možda je laskav za SDP (koliko god se oni toga grozili) ili za spin doktora Krešimira Macana (kojeg se reklamira kao moćnog manipulatora iz sjene), ali je u prvom redu duboko uvredljiv za studente. Kao što je svojedobno bio uvredljiv i za srednjoškolce.
Studenti su dugo vremena bili umrtvljena populacija. HDZ je od druge polovice devedesetih ubacivanjem svojih predstavnika u studentska tijela oduzeo glas onima koji su tradicionalno bili predvodnici promjena - i prosvjeda. A sada kad su napokon pronašli svoj glas, optužuje ih se da su zapravo žrtve SDP-ovih predizbornih manipulacija. Pa što i da jesu? Zar bi to umanjilo težinu njihovih zahtjeva? Zar njihov apel da se uvede mogućnost besplatnog studiranja ne bi trebala zvučati privlačno svim političkim opcijama?
Uostalom, dopustimo malo i cinizma, ako već iza svake velike afere viri HDZ, to ne znači da iza svakog (pa i najmanjeg) prosvjeda viri SDP. Dapače. On se drži na sigurnoj udaljenosti. Za razliku od HDZ-a.
Prosvjedi su jedina stvar koje se premijer Sanader panično boji
Međutim, i ovom prilikom - kao i tijekom nedavnih Facebook demonstracija - pokazuje se da su prosvjedi jedina stvar koje se premijer Sanader panično boji. I da je to upravo ono od čega SDP panično bježi. I što on više bježi, to ga HDZ više optužuje. Zvuči prilično suludo, zar ne?
No, ovom prilikom izgleda da je sasvim svejedno što HDZ misli i koji spin želi prodati. Ignorirali prosvjed, kao što je to cijeli tjedan činio ministar Primorac, ili ga blatili optužbama o politizaciji, kao što to čine ovih dana, studentski bunt nezaustavljivo se širi poput koncentričnih krugova u vodi.
A da stvar bude još bizarnija, jedina stvar koja veže SDP sa cijelom ovom halabukom svodi se na neminovnu činjenicu da će na kraju - ni krivi, ni dužni - pokupiti vrhnje. Zaplovit će na valu općeg nezadovoljstva i nametnuti se kao jedina alternativa. Na tome se, uostalom, i bazira njegova oporbena strategija - uništimo protivnika pasivnošću. I osvojimo glasove inercijom.
> Ostale komentare autora pročitajte ovdje
Foto: Ante Čizmić, Jakov Prkić /Cropix