Desetljećima je Balkan bio žarište geopolitičkih napetosti. Povijesne složenosti i etnički sukobi učinili su ga plodnim tlom za vanjsku manipulaciju.
Tijekom posljednjeg desetljeća Rusija se etablirala kao snažna remetilačka sila, koristeći svoj utjecaj za destabilizaciju Balkana, potkopavanje europskog jedinstva i izazivanje zapadnih demokracija. Međutim, unatoč sve brojnijim dokazima o zloćudnim aktivnostima Moskve, ostaje zabrinjavajuće samozadovoljstvo među zapadnim silama, čije nedjelovanje riskira prepuštanje vitalne regije agresivnom protivniku, za Kyiv Post piše Orhan Dragaš, srbijanski stručnjak za sigurnost i međunarodne odnose.
Ruski interes za Balkan nije ni nov ni slučajan, to je proračunata komponenta njezine šire vanjskopolitičke agende usmjerene na očuvanje njezine sfere utjecaja, projiciranje moći i destabiliziranje Europe. Balkan sa svojom mješavinom povijesnih sukoba, etničkih podjela i političke nestabilnosti predstavlja idealnu pozornicu za moskovsku strategiju upravljanog kaosa. Poticanjem nestabilnosti u regiji Rusija nastoji postići nekoliko strateških ciljeva.
Prvo, ima za cilj spriječiti potpunu integraciju balkanskih zemalja u zapadne institucije kao što su NATO i Europska unija. To je bilo očito u glasnom protivljenju Rusije širenju NATO-a tijekom pristupanja Crne Gore 2017. i Sjeverne Makedonije 2020. godine. Obje zemlje suočile su se s nizom kampanja dezinformiranja i tajnih operacija koje je orkestrirala Moskva.
Drugo, Kremlj koristi Balkan kao točku pritiska da oslabi i podijeli EU. Zamor od proširenja EU-a i percipirana ravnodušnost prema regiji stvorili su prostor Rusiji da se predstavi kao alternativni partner, osobito u zemljama poput Srbije, gdje su proruski osjećaji još uvijek iznimno jaki. Držeći Balkan u stanju stalne neizvjesnosti, Moskva se nada iskoristiti podjele unutar EU, potaknuti neslogu među članicama i na kraju potkopati europsku koheziju.
Konačno, akcije Rusije na Balkanu služe kao poligon za njezinu širu taktiku hibridnog ratovanja. Moskva usavršava svoje tehnike utjecaja, u rasponu od kibernetičkih napada do kampanja dezinformiranja te ih primjenjuje na druge dijelove svijeta, uključujući istočnu Europu i Bliski istok. Balkan je, dakle, ne samo meta nego i laboratorij ruskih malignih aktivnosti.
Ruske metode na Balkanu su višestruke i kombiniraju čvrstu silu sa sofisticiranom taktikom mekšeg pristupa. Kremlj je koristio širok raspon sredstava, uključujući energetsku ovisnost, političku korupciju i agresivnu propagandu, kako bi učvrstio svoj utjecaj i postigao svoje ciljeve.
Rusija je ovladala umijećem dezinformiranja na Balkanu, iskorištavajući fragmentirani medijski krajolik regije i slabu institucionalnu otpornost. Ruske dezinformacije primarno ciljaju na Balkan, svakodnevno šireći stotine lažnih vijesti i teorija zavjere kako bi potaknule antizapadne osjećaje i produbile društvene podjele, navodi Europska služba za vanjsko djelovanje (EEAS).
Ruski državni mediji poput Sputnika i RT-a uspostavili su snažna uporišta u regiji, emitirajući sadržaje koji veličaju rusku moć, omalovažavaju Zapad i potiču nacionalistički žar.
Energetska ovisnost još je jedno moćno oružje u arsenalu Moskve. Rusija je i dalje dominantni opskrbljivač prirodnim plinom za nekoliko balkanskih zemalja, uključujući Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, i koristi ovu ovisnost za politički utjecaj. Na primjer, Srbija je gotovo u potpunosti ovisna o ruskom plinu i nije poštivala sankcije EU protiv Moskve. Kremlj je također uložio velika sredstva u projekte energetske infrastrukture poput plinovoda, koji rusku energiju šalje duboko u srce Balkana.
Rusija je sustavno njegovala političke saveznike na Balkanu kroz kombinaciju financijskih poticaja, političke podrške i tajnih operacija. Ovaj utjecaj je najočitiji u Srbiji i Republici Srpskoj, entitetu sa srpskom većinom u Bosni i Hercegovini, gdje je Moskva izgradila snažne veze s nacionalističkim čelnicima koji podupiru protuzapadnu retoriku i politiku.
Unatoč jasnim namjerama i akcijama Rusije na Balkanu, odgovor SAD-a i EU bio je krajnje neadekvatan. Umjesto da se izravno suoče s malignim aktivnostima Moskve, zapadne su sile često sporo reagirale, sputane vlastitim unutarnjim podjelama i zaokupljene drugim globalnim krizama. Ovaj nedostatak odlučnosti ohrabrio je Rusiju, omogućivši joj da produbi svoje uporište na Balkanu i neosporno proširi svoj utjecaj.
EU je posebno kriva za strateško zanemarivanje. Iako je Bruxelles balkanskim zemljama ponudio nejasna obećanja o budućem članstvu, nije uspio isporučiti koherentnu i vjerodostojnu strategiju proširenja. Zbog toga je regija postala ranjiva na rusku manipulaciju i razočarana izgledima europske integracije. Istodobno je SAD uvelike gurnuo Balkan na periferiju svojih vanjskopolitičkih prioriteta, fokusirajući se umjesto toga na suprotstavljanje ruskoj agresiji u Ukrajini i jačanje istočnog krila NATO-a. No, ignoriranjem Balkana Washington riskira otvaranje novog fronta u borbi protiv ruskog utjecaja.
Kako bi se suprotstavili zloćudnom utjecaju Rusije na Balkanu, Sjedinjene Američke Države i Europska unija prvo moraju prihvatiti hitnost prijetnje i pokazati obnovljenu predanost regiji. To zahtijeva pomak s trenutačne reaktivne pozicije na proaktivnu strategiju koja se bavi temeljnim uzrocima nestabilnosti i jača demokratsku otpornost.
EU i SAD moraju razviti koherentnu, koordiniranu strategiju koja daje prioritet Balkanu kao ključnom geopolitičkom bojnom polju. Ova strategija trebala bi obuhvatiti političku, gospodarsku i sigurnosnu dimenziju, koristeći sve raspoložive alate za suprotstavljanje ruskom utjecaju, od diplomatskog pritiska do financijske pomoći. Kako bi se borio protiv ruskih dezinformacija, Zapad mora ulagati u jačanje neovisnih medija. To prvenstveno uključuje financiranje inicijativa za provjeru činjenica, potporu istraživačkom novinarstvu i promicanje medijske pismenosti kako bi se građanima pomoglo razlikovati istinu od propagande.
EU i SAD trebaju brže i učinkovitije raditi na smanjenju ovisnosti Balkana o ruskim energentima, ulaganjem u projekte obnovljive energije i razvoj infrastrukture.
Članice NATO-a i EU trebale bi povećati sigurnosnu suradnju s balkanskim zemljama, pružajući obuku, razmjenu obavještajnih podataka i vojnu pomoć u borbi protiv ruske taktike hibridnog ratovanja. To bi prije svega trebalo uključivati jačanje kibernetičke obrane i jačanje otpornosti na dezinformacije i uplitanje u izbore.
Ako SAD i EU ne uspiju odlučno djelovati, riskiraju gubitak Balkana nauštrb neprijateljske sile koja nastoji potkopati njihove vrijednosti, interese i sigurnost. Balkan je već leglo povijesnih nezadovoljstava i etničkih napetosti, a lako bi mogao postati sljedeća vruća točka u ruskoj kampanji destabilizacije Europe.
Legendarni strateg Zbigniew Brzezinski jednom je upozorio: "Povijest nije slučajnost. Put do stabilnosti i mira zahtijeva jasnu odlučnost i svrhovit angažman."
Vrijeme samozadovoljstva je prošlo. Zapad mora shvatiti realnost zloćudnog utjecaja Rusije na Balkanu i pokrenuti hrabru i odlučnu akciju prije nego što bude prekasno. Neuspjeh da se to učini ugrožava ne samo budućnost Balkana već i ukupnu stabilnost i sigurnost Europe.
Sat otkucava i sada je trenutak za odlučnu akciju SAD-a, EU i Ujedinjenog Kraljevstva.