Foto: FAH
AKO POSTAVIMO pitanje iz naslova samom Baracku Obami, koji je američki predsjednik još četiri dana, odgovor je jasan: "Američki narod mnogo bolje živi sad nego kad sam ja preuzeo ured (predsjednika) prije osam godina", rekao je u svojem oproštajnom govoru prošlog utorka.
U svibnju prošle godine, Obama je dao intervju za New York Times, u kojem je govorio o svojem predsjedničkom naslijeđu - svojoj omiljenoj temi - kad je riječ o gospodarstvu. U tom smislu, požalio se Obama, njegove zasluge su nepravedno podcijenjene: "Ja ustvari uspoređujem naš gospodarski učinak s povijesnim učinkom drugih zemalja koje su imale razorne gospodarske krize. Po toj mjeri, vjerojatno smo se u ovome snašli bolje nego ijedno drugo veliko gospodarstvo u modernoj povijesti."
Deficit se smanjio za skoro 3/4, većina Amerikanaca vjeruje da se povećao
Zašto, ako je u pravu, takva povijesna zasluga nije uvažena od strane javnosti, medija i političara - čak i njegovih demokratskih kolega, da ne govorimo o republikancima predvođenim Donaldom Trumpom, koji je Obaminu Ameriku opisao kao "zemlju trećeg svijeta"? Zašto su demokrati izgubili ne samo Bijelu kuću, već i oba doma parlamenta - Kongres i Senat?
Obama ima vlastitu teoriju: "Mislim, istina je, da smo bili u mogućnosti efektnije komunicirati sve korake koje smo poduzeli neodlučnim glasačima, mogli bismo zadržati većinu u Senatu i Kongresu." Objasnio je svoj stav na plastičnom primjeru: "Da pitate prosječnu osobu na ulici, je li se deficit povećao ili smanjio pod Obamom, vjerojatno bi ih 70% reklo da se povećao." Ankete pokazuju da velika većina Amerikanaca zaista to vjeruje, iako se deficit smanjio za dvije trećine do tri četvrtine otkad je Obama postao predsjednik.
Nezaposlenost prepolovljena
Osim deficita, Obami u prilog govore i drugi bitni ekonomski indikatori: privatni sektor je otvorio više radnih mjesta nego što je zatvorio čak 73 mjeseca zaredom, što je najduži zabilježenih period rasta radnih mjesta, s ukupno 14.4 milijuna novih poslova. Nezaposlenost je pala s 10% 2009., što je najviši postotak od 1983., na manje od 5%. Gospodarski rast je u tom periodu bio veći nego kod ijedne druge razvijene zemlje na svijetu.
Gene Sperling, bivši ravnatelj Nacionalnog gospodarskog vijeća, razmišlja slično: "Da ste nam u ranoj 2009. kada samo dolazili na posao svako jutro s grčem u želucu, kad je gospodarstvo gubilo 700 tisuća poslova mjesečno, a burza Dow je bila ispod 700 bodova, da nam je netko rekao da će do zadnje godine mandata nezaposlenost biti 5%, deficit ispod 3%, osiguravajuće društvo AIG (koji je Obamina administracija izvukla tijekom financijske krize) će poslovati s dobitkom, a sav novac koji smo posudili bankama ćemo dobiti natrag, to bi bilo iznad bilo čijih najluđih očekivanja."
Javni dug se udvostručio
Međutim, razlog zašto većina Amerikanaca jednostavno ne vidi prosperitet o kojem Obama govori nije samo problem PR-a, već i gole ekonomske empirije. Za svaki indikator koji mu ide u prilog dolazi barem jedan koji ga opovrgava. Dapače, desničarski portal Breitbart utvrdio je da je od 8 ključnih ekonomskih faktora, 6 gore u studenom 2016. nego u siječnju 2009. - iako barem jedan od njih, zdravstveno osiguranje, tumači na dosta tendenciozan način.
1. Javni dug se gotovo udvostručio s 10.63 bilijuna $ 2009. na 19.95 bilijuna $ na kraju fiskalne godine 2016. Dakle, ovo povećanje praktički je jednako dugu od otprilike 10 bilijuna $ koji su SAD akumulirale u 219 godina od osnutka Republike do Obaminog predsjedništva.
2. Nijedna godina Obaminog mandata nije imala stopu rasta BDP-a od 3% ili višu. Najviša je bila 2.6% 2015. Zadnja godina rasta većeg od 3% je 2005. pod George Bushem. Za usporedbu, pod Ronaldom Reaganom najviša stopa rasta iznosila je 7.3% 1984.Kako napominje Tom Giovanneti s Instituta za političku inovaciju, "realni rast američkog BDP-a bio je u prosjeku 3.79% od 1790. do 2000."
3. Nezaposlenost je zaista pala sa 7.6% u siječnju 2009. na 4.9% u studenom 2016. Broj zaposlenih se povećao za 9.8 milijuna, a broj nezaposlenih se smanjio za 3.8 milijuna.
4. Ali isto se dogodilo i sa stopom participacije u radnoj snazi, koja je pala s 65.7% na 62.1 %. Drugim riječima, broj Amerikanaca koji nemaju i ne traže posao povećao se za 13.5 milijuna.
5. Medijan (srednja vrijednost) prihoda kućanstva ostao je praktički isti, kad ga se uskladi s inflacijom - 57616 $ u studenom 2016. naspram 57500 $ iz siječnja 2009.
6. Broj Amerikanaca koji posjeduju stanove ili kuće pao je sa 67.3% na 63.5%.
7. Premije zdravstvenog osiguranja poskupile su, kako kod osiguranja koje pružaju poslodavci, tako i kod tzv. Obamacarea, programa koji neosiguranima financira zdravstveno osiguranje javnim sredstvima.2008. je prosječna godišnja premija za obitelj iznosila 12680 $, a 2016. je porasla na 18142 $. S druge strane, broj neosiguranih Amerikanaca gotovo je prepolovljen, sa 16% 2010. na 8.9% 2016. Prema procjeni Kongresnog ureda za proračun, 23 milijuna Amerikanaca dobilo je osiguranje zahvaljujući Obaminoj zdravstvenoj reformi.
8. Broj Amerikanaca ispod granice siromaštva porastao je 3.5%. Broj Amerikanaca ovisnih o bonovima za hranu, tzv. food stamps, porastao je s 32 na 43.6 milijuna. Ipak, to je znatno manje od rekorda od 47.8 milijuna iz prosinca 2012. U isto vrijeme, potrebno je imati na umu da se stanovništvo SAD-a povećalo s 306.8 milijuna 2009. na 325 milijuna 2016.
Za jedne spasitelj gospodarstva, za druge među najgorima u povijesti, ustvari prosječan
Dakle, procjena Obaminog mandata ekstremno je podvojena - za jedne je bio spasitelj američkog gospodarstva, za druge je postigao jedan od najgorih gospodarskih rezultata u povijesti. Richard J. Carrol, autor knjige "Predsjednik kao ekonomist: Bodovanje ekonomskog učinka od Harrya Trumana do Obame", prezentirao je svoje zaključke za Bloomberg.
Prema čak 17 etabliranih ekonomskih indikatora koje je Carrol uzeo u obzir, Obama je bio prosječan predsjednik, na osmom mjestu od 12 poslijeratnih predsjednika koji su uključeni u analizu.
S 1. 9 bodova iznad prosjeka bio je znatno uspješniji od daleko najgoreg, Georgea Busha mlađeg, koji je bio čak 141.3 bodova ispod prosjeka. Drugi najgori bio je Jimmy Carter sa 112 bodova ispod prosjeka. S druge strane, Obama daleko zaostaje za Trumanom, koji je bio 88.5 bodova iznad prosjeka, i J. F. Kennedyem, koji je imao maksimalnih 100 bodova iznad prosjeka.
Obami u prilog idu smanjenje deficita, nezaposlenosti, niska stopa inflacije i povećanje izvoza, kao i rast cijena dionica na burzama. Negativni faktori su niska stopa rasta BDP-a , 2.1% u prosjeku, zatim povećanje zaposlenosti od samo 1%, rast javnog duga, udio javnog duga po glavi stanovnika, prosjek fiskalnog deficita i trgovinski deficit.
Carrol je, za razliku od nekih drugih analitičara, uzeo u obzir gospodarsku situaciju koju je predsjednik naslijedio od prethodnika. stoga je Obamin rezultat analizirao od 2010. kada je najgori dio katastrofalne financijske krize iz 2008. završio. Na isti način je analizirao Reagana, Busha mlađeg i druge koji su u mandat ušli usred ekonomskih kriza koje su naslijedili.
Slab rezultat potrebno sagledati u kontekstu slabog globalnog gospodarstva
Carrol napominje i kako je, vodeći se liberalnim ekonomskim postulatom, povećanje državnog udjela BDP-a tretirao kao negativan faktor, što je također doprinijelo relativno slabom Obaminom rezultatu. Manja vlada nije nužno i bolja, ali otvara prostor za rast privatnog sektora i veći broj radnih mjesta s manje javnih rashoda.
S obzirom na navedene statistike, pretjerano bi bilo zaključiti da je američko gospodarstvo znatno uspješnije danas nego 2009., ali određeni napredak je teško osporiti.
Kad se u obzir uzme i globalni kontekst sporog rasta i oporavka od krize (između 2 i 2.5%), Obamin oprezni ekonomski pristup čini se kao nešto što bi trebalo poboljšati, ne odbaciti - kao što Trump najavljuje da će napraviti. Kao i Trumpova kritika, tako i Obamina samoprocjena pati od viška melodramatičnosti i manjka odmjerenosti i objektivnosti.
Ali objektivni rezultat Obaminog mandata ionako će se, nažalost, vjerojatno izgubiti u politikantskim podmetanjima i prepucavanjima koja činjenice tretiraju kao vrlo fleksibilan materijal za skupljanje političkih bodova.