Ruski metak pogodio je narednika točno iznad lijevog uha. Vođa ukrajinskog voda je pao. Stožer je preko radija poslao promaknuće na bojištu vojniku koji ga je nazvao "bratom" - čovjeku poznatom kao Kurir. Tim riječima reporter Associated Pressa započinje svoju potresnu reportažu o udarnoj ukrajinskoj brigadi.
"Naprijed!"
Kurir je znao da su zapovijedi vodu bile da krene naprijed kroz šumu, cestom prema Bahmutu. Oklijevao je 30 sekundi u blizini svog smrtno ranjenog zapovjednika. Možda minutu. Tada je odlučio: Neće biti povlačenja. "Naprijed!" povikao je.
Pucao je prema rovu ispred njega sve dok nije bio siguran da Rusi u njemu više nikada neće pucati. Zatim su njegovi ljudi teturali kroz pougljenjena drveća prema selu Andrijivki - cilju 3. jurišne brigade još od početka ukrajinske protuofenzive ovog ljeta. Selo se nalazi oko 10 kilometara južno od Bahmuta, koji su Rusi prvo temeljito razorili, a onda osvojili.
Narednik pod nadimkom Gagarin i ostali ozlijeđeni vojnici mogli su se evakuirati tek kad padne mrak jer su Rusi ciljali i ranjene Ukrajince. Danima kasnije, dok se pripremao za Gagarinov sprovod, Kurir je predvidio vlastitu budućnost, a njegove blijede oči nisu se mogle fokusirati.
"Ova šuma nam odnosi prijatelje, to je najgore"
"Ova šuma nam odnosi prijatelje i to je najgore", rekao je. "A kad pomislim na to koliko još treba napredovati... najvjerojatnije ću jednog dana ja biti taj koji će ostati ležati u šumi, a moji prijatelji će samo ići naprijed."
Ovaj dio mrtve šume - nekoliko desetaka stabala širok i dva kilometra dugačak - prema jednako mrtvom selu Andrijivka jedan je od bezbroj sličnih na cesti prema Bahmutu pod ruskom kontrolom.
Ogroman simbolički značaj
No dobio je ogroman simbolički značaj u ukrajinskoj protuofenzivi. Reporter AP-a proveo je dva tjedna s brigadom i dobio uvid izbliza u brzinu, smjer i cijenu protuofenzive.
Mnogo toga ovisi o njihovom napretku. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ovaj tjedan prikuplja podršku za svoju zemlju u Washingtonu i pred ostatkom svijeta, tražeći više novca i oružja. Mora uvjeriti svoje sugovornike da protuofenziva napreduje. Američki Kongres trenutačno razmatra zahtjev predsjednika Joea Bidena da osigura čak 24 milijarde dolara dodatne vojne i humanitarne pomoći.
U intervjuu za kultnu CBS-ovu emisiju 60 Minutes Zelenski je priznao da protuofenziva napreduje polako, ali je odmah dodao: "Važno je da svaki dan idemo naprijed i oslobađamo teritorij."
Ukrajinci napreduju polako, Rusi imaju vremena za ukopavanje i miniranje
Studija koju je ranije ovog mjeseca proveo Royal United Service Institute, trust mozgova sa sjedištem u Londonu, otkrila je da ukrajinske snage u prosjeku napreduju 700-1200 metara svakih pet dana. To daje ruskim snagama vremena za ukopavanje, a posebno za miniranje teritorija dok se povlače.
3. jurišna brigada, sastavljena isključivo od dragovoljaca i smatrana jednim od najboljih i najiskusnijih ukrajinskih korpusa, bori se gotovo bez prestanka na istoku od siječnja, dok su manje iskusne jedinice dobile novu obuku i moderno oružje za borbu na jugu. AP identificira ljude po njihovim pozivnim oznakama, što je i način na koji se međusobno identificiraju, ali i zahtjev vojske pri detaljnom novinskom izvješćivanju o vojnim postrojbama.
Oslobođenje Bahmuta bilo bi golem psihološki udarac Rusiji, ali...
Bahmut je pao u ruke Rusije u svibnju, uglavnom zbog valova napada plaćenika Wagnerovih boraca, uključujući unovačene zatvorenike, za koje se smatra da su umirali u stotinama. Ukrajina ga od tada pokušava vratiti nadajući se da će tako zadati velik psihološki udarac Rusiji.
Ali vojnici poslani da izvrše taj zadatak oslanjaju se uglavnom na oklopna vozila iz sovjetske ere i starije oružje. U proteklom mjesecu, 3. jurišna brigada uspjela se pomaknuti samo dva kilometra), prelazeći minska polja i minirane rovove te izbjegavajući topništvo, granate izbačene bespilotnim letjelicama i ruske snage koje se nalaze u neposrednoj blizini.
Kakva je cijena uspjeha?
Pitanja s kojima se sada suočavaju ista su ona s kojima se suočava njihova zemlja: hoće li uspjeti i po koju cijenu?
Andrijivka je bila njihov cilj, važan kao i bilo koji komad zemlje u Ukrajini. A 6. rujna, na dan kad je Kurir ostavio tijelo svog zapovjednika, on i njegovi ljudi zauzeli su smećem zatrpan rov usred šume i držali ga puna četiri dana. S njihove obje strane bila su minirana polja na kojima je nekoć rasla pšenica, a sada niču samo krateri.
U trenucima odmora listao je dnevnik koji je rukama pisao ruski vojnik: "Već sam četiri tjedna u ratu i nedostaje mi mama", čitao je Kurir. Kurir je pitao jednog od ruskih zarobljenika koji su se predali što zna o dnevniku. Rus je odgovorio: "Ne znam. Tek sam danas stigao."
Potresne scene
Možda je autor bio Rus čije je tijelo Kurir podigao i prislonio se uz njega da se zaštiti od nadolazeće vatre. Ili je možda bio jedan od Rusa koji su pucali u Gagarina i ubijeni su nekoliko minuta kasnije. Kurir nije znao.
Ali tada je Gagarin već bio mrtav. A šuma je tražila druge.
Vojnik kodnog imena Pastir, koji je ujutro ranjen u nogu i satima je čekao evakuaciju s bojišnice, previjao se od boli, baš kao i vojnik nadimka Chapa. Granata je pogodila Španjolčevu kacigu, a nastala ozljeda glave ostavila bi ga bespomoćnog. Gary nije imao vidljivih ozljeda, ali je bio toliko u šoku da je jedva uspio razgovarati.
Kurir je planirao otići u zapadnu Ukrajinu i predstavljati vod na Gagarinovoj sahrani. Gagarin, ironično nazvan po ruskom kozmonautu koji je bio prvi čovjek u svemiru, pokopan je u svom rodnom gradu Polone, 900 kilometara vožnje od bojišnice.
Deseci sprovoda
Dok su vojni nosači lijesa koračali uzbrdo prema crkvenom dvorištu, stanovnici su se putem zaustavljali i klečali kako bi odali počast mrtvima duž puteva obraslih cvijećem. Jedan od muškaraca koji su nosili lijes primijetio je pogled sa seoskog groblja.
"Učinio sam ovo 56 puta", rekao je mračno. Objave brigade na društvenim mrežama navode desetke najava pogreba od početka protuofenzive. Gagarinova majka potražila je Kurira, koji je među posljednjima vidio njenog sina živog. No danas mu je teško razgovarati s civilima.
"Osjećam da sada postoji jaz između civila i nas", rekao je. "Kada rat završi, vjerojatno ću se otići boriti negdje drugdje."
"Mogu otići tek nakon što prođem kroz pakao"
Za Kurira je rat kompliciran. Kaže da uživa u naletima dopamina. Kada napusti "užasan stroj za mljevenje", vrati se u stožer i skoči s oklopnog vozila. "Pogledaš u nebo i pogledaš oko sebe i shvatiš da si živ i da te ništa ne može ubiti", rekao je. "Ovo je trenutak. To je osjećaj koji ne možete dobiti nigdje drugdje u životu."
A ipak se nije želio vratiti u pojas šume koji vodi do Andrijivke. Njegovi zapovjednici naredili su mu da uzme 10 dana odmora, pauze za borca čiju su muku osjećali unatoč njegovoj mirnoći. Uzeo bi vrijeme da ode u ribolov i razbistri glavu.
"Nažalost, mogu otići tek nakon što prođem kroz pakao", rekao je ogorčeno.
Na dan sprovoda, 13. rujna, u šumi su bili svi ljudi dovoljno zdravi za borbu, uključujući i drugog narednika u vodu, Fedju. Fedja je 5. rujna bio lakše ranjen kazetnim streljivom, a ozljeda mu je možda spasila život. Gagarin je zauzeo njegovo mjesto u napadu i tog dana je umro.
"Koliko još života trebamo dati?"
Posljednji napad započeo je 14. rujna. Ljudi iz ostalih iscrpljenih postrojbi 3. jurišne brigade pridružili su se na uobičajena tri do četiri dana na bojnom polju. Nakon dva mjeseca laganog probijanja kroz jasenove stabla, možda bi se konačno probili kroz šumu do Andrijivke.
"Koliko još života trebamo dati?" upita Fedja. "Koliko još šuma ima?"
Fedja ratovanje vidi kao nešto što treba usavršiti kombinacijom učenja i iskustva. 24-godišnjak je s glatkim licem bez bora. Nema problema s vlastitim autoritetom. Introspektivan je, ali s malo vremena ili energije za sumnju u sebe ili osjećaj krivnje. Sanja rat. Kad se probudi, rat ga čeka da krene naprijed.