SADA već bivši ministar obrane, očajno potkapacitirani uhljeb Mario Banožić ne zaslužuje baš nikakvo sažaljenje nakon što je u subotu zahvaljujući isključivo vlastitoj bahatosti usmrtio 40-godišnjeg Gorana Šarića.
Čim je, naime, u subotu u javnosti odjeknula informacija da je tada još uvijek aktualni ministar obrane skrivio prometnu nesreću u kojoj je na licu mjesta preminuo Goran Šarić, čovjek koji je kombijem u subotu ujutro krenuo na posao, nije trebalo dugo čekati da se pojavi niz teza sa samo jednim ciljem - skrenuti pozornost s onog što je ključno i spriječiti bilo kakvu kritiku onog koji je bahatog Banožića postavio za ministra.
Počevši od malograđanske ideje da ne treba kritizirati nikoga tko s teškim ozljedama leži u bolnici, koju šire isti oni intelektualni bogeci koji će skrušenih ruku tupiti kako "o mrtvima treba samo najbolje", preko teze da se "tako nešto može dogoditi svakome", došlo se do tvrdnje da Banožićev slučaj pokazuje da ministre baš uvijek moraju voziti službeni vozači.
Ne treba kritizirati čovjeka koji leži u bolnici? To je malograđanska bezvezarija
Ako je itko u ovoj nesretnoj priči žrtva koja zaslužuje sućut i pravdu, to su preminuli Goran Šarić, njegova udovica i dvije kćeri. Oni su žrtve Banožićeve bahatosti na cesti. Za apsolutno sve što se dogodilo to jutro kriv je samo jedan čovjek, Mario Banožić, pa tako i za vlastite ozljede.
Svatko mu, jasno, može poželjeti brz oporavak, baš kao i brzo suđenje, ali uvjeravati ostale da "sad nije trenutak" za kritiku čovjeka koji je zauvijek unesrećio obitelj iz Privlake nije ništa drugo doli malograđanska, kmetovska bezvezarija.
Ne, ne može se "dogoditi svakom"
Ne, ne može se svakom dogoditi da po mraku (izlazak sunca u subotu je bio oko 30 minuta nakon nesreće) i gustoj magli kreće u pretjecanje na lokalnoj cesti, i to teškim automobilom s izrazito lošim ubrzanjem.
Doslovno svaki od tih faktora trebao bi biti dovoljan prosječno opreznom vozaču da ne kreće u pretjecanje. No Plenkovićevom ministru obrane se u subotu ujutro u 6:15 žurilo u lov i - otac dviju kćeri je sad mrtav.
Ne, ministre ne trebaju voziti samo profesionalci. Samo trebaju biti normalni ljudi
Vjerojatno najgluplja teza koja se u javnosti pojavila nakon Banožićeve nesreće kaže da je ovaj slučaj dokaz da bi ministre i ostale dužnosnike tog ranga morali voziti isključivo profesionalni vozači. "Banožićev poučak na tragičan način dokazuje da dužnosnici ovog ranga moraju 24 sata imati profesionalne vozače, bez straha od toga što će tko reći", docira tako jučer Večernji list.
Čak i ako zanemarimo da je ova teza u direktnoj kontradikciji s tezom da se "može dogoditi svakom" (ako može svakom, onda može i profesionalnom vozaču koji se predstavlja kao spasonosno rješenje za ministre koji su bez vozača smrtonosna opasnost za cestama), činjenica je da svi ministri u vladi imaju službene vozače i vozila na raspolaganju 24 sata na dan, i to još od 90-ih godina.
Sugerira se da je Banožić u subotu u lov vlastitim terencem krenuo jer je, eto, bio u strahu od toga što će tko reći. Je li Banožića ikad bilo briga što će tko reći o njegovom ponašanju? Nije ga bilo briga kad je tražio APN-ov kredit iako ima plaću od 3000 eura mjesečno, nije ga bilo briga kad je studentima 30-ak godina od pojave interneta u Hrvatskoj objašnjavao da se podaci više ne moraju prebacivati disketama, nije ga bilo briga kad je sam sebi dodijelio golemi državni stan u Zagrebu - zašto bi ga bilo briga to što itko misli o korištenju službenog vozača i automobila?
U konačnici - u čemu je razlika između ministra i običnog čovjeka na cesti? Zašto bi ministre trebao voziti službeni vozač? Jesu li ministri osobe s posebnim potrebama da ne mogu sami savladati osnovnu vještinu poput vožnje?
Nadalje, tko se to u Hrvatskoj glasno buni protiv činjenice da ministri imaju službene automobile i vozače? Tko je to uplašio bahate HDZ-ove ministre kritikom vožnje službenim automobilima da su, jadni, prisiljeni u lov ići vlastitim vozilima? To su gluposti i teze bačene u eter samo da bi se fokus maknuo s bitnog.
Bitno je samo jedno - Banožić je zauvijek uništio jednu obitelj
A bitno je samo jedno - čovjek za kojeg je premijer i predsjednik pravomoćno osuđene zločinačke organizacije smatrao da je idealan ministar obrane je na cesti vlastitom krivnjom usmrtio oca dvoje male djece i tako zauvijek uništio jednu obitelj. I zato, svim malograđanima usprkos, ni Banožić ni njegov šef ne zaslužuju nikakvo sažaljenje ni simpatije.
Posljednje što treba je hvaliti Plenkovića što je, kako nas uvjeravaju jučer i danas, "brzo reagirao" i smijenio Banožića. Taj čovjek naprosto nikad nije ni smio biti ministar.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala