OBITELJ Franetović s Hvara ima kći kojoj je dijagnosticiran pervazivni razvojni poremećaj s elementima autizma.
Već godinama prisiljeni su putovati s Hvara u Split radi tretmana kod defektologa, logopeda i slično. Kada su od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Uprave za predškolski odgoj i osnovno obrazovanje, zatražili suglasnost za ustrojem posebnog razrednog odjela za djecu sa većim teškoćama u razvoju, odnosno za zapošljavanjem defektologa/rehabilitatora-edukatora za učenike u posebnom razrednom odjelu, dobili su - odbijenicu.
Poštovani,
Od naše dične državne uprave prisiljen sam izložiti problem koji moja obitelj ima, pa vas najljubaznije molim da se ovo što više proširi, s nadom da će doći do uha onome kome treba doći!
Naime, moja kćerka Petra Franetović rođena je 07. lipnja 2003. godine, te je sada dijete doraslo za školu. U dobi od njezine dvije godine primijetili smo određene osobitosti u njezinom ponašanju, te joj je ubrzo dijagnosticiran PERVAZIVNI RAZVOJNI POREMEĆAJ S ELEMENTIMA AUTIZMA.
Napominjem da, osim Petre, imamo još dva sina, Matiju (star deset godina, pohađa 4. razred OŠ Petar Hektorović, Stari Grad), te Domagoja (star šest godina, pohađa vrtić u Starom Gradu). Također, mislim da je važno napomenuti da živimo u Starom Gradu, na otoku Hvaru, dakle otoku kojem je veza sa Splitom, županijskim centrom, trajektna linija (dva sata vožnje). Također napominjem da je od Petrine druge godina, dakle već punih šest godina, do lipnja prošle godine, moja supruga barem dva dana u tjednu provodila u Splitu, radi tretmana kod defektologa, logopeda, i sl. Želim napomenuti, jer nije zanemarivo, da je moja supruga propustila Matijin prvi dan škole, te brojne školske i vrtićke priredbe, te da se naša djeca još boje da će mama opet otići!
A sada, u bit problema!
OŠ Petra Hektorovića iz Staroga Grada je još dana 05. srpnja 2011. godine (predmet klase: 602-02/01-11/03, ur.broj:2128-26-01-11/9) od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Uprave za predškolski odgoj i osnovno obrazovanje, zatražila suglasnost za ustrojem posebnog razrednog odjela za djecu sa većim teškoćama u razvoju, odnosno za zapošljavanjem defektologa/rehabilitatora-edukatora za učenike u posebnom razrednom odjelu.
Od navedenog datuma prošlo je, dakle, skoro punih pet mjesec. U međuvremenu je započela nova školska godina, a škola povratne informacije još uvijek nema.
Također, u više navrata je škola, vijeće roditelja, kao i mi, roditelji, telefonskim putem kao i putem e-maila, tražilo informaciju o stanju predmeta, međutim, bezuspješno.
Napominjem da se radi o djetetu kojem je, zahvaljujući šutnji i ignoranciji, onemogućeno već više od tri mjeseca obrazovanje i druženje sa svojim vršnjacima, dakle grubo su mu prekršena prava koja mu po Ustavu i zakonu pripadaju.
Prije nekoliko dana, usmenim putem, dobivamo informaciju da će molba OŠ Petar Hektorović biti odbijena, jer da se radi o samo jednom djetetu, za koje se ustroj traži. Dakle, kako razumijem logiku Ministarstva, ja bih sada morao moliti Boga za još jedno dijete s posebnim potrebama u mome mjestu (kako sramotno i bešćutno). Nisu djeca vreće krumpira da bi ih se gledalo kroz rentabilnost.
Ističem da razumijem da su potrebe velike, a novca malo, ali mislim da bi se morala uzeti u obzir činjenica da mi živimo na otoku, te da, ukoliko molba bude odbijena, supruga i ja moramo odlučiti - ili razdvojiti obitelj, ili svi preseliti u Split, što uključuje problem zapošljavanja, stanovanja, i sl.! Napominjem da su otoci opustjeli, te je svaka obitelj (pa i ova moja) dragocjena!
Ističem da u Republici Hrvatskoj postoji nekoliko ŠKOLA koje rade samo zbog jednog djeteta, a molba je usmjerena na osnivanje samo jednog odjela!
Sa osobitim štovanjem!
Ana i Zvonimir Franetović