Marija Jurić Zagorka (Negovec kraj Vrbovca, 2. ožujka 1873. – Zagreb, 30. studenoga 1957.) bila je hrvatska novinarka i književnica, poznata kao prva profesionalna novinarka u Hrvatskoj te jedna od najčitanijih književnih autorica. Unatoč izazovima koje joj je nametnulo tadašnje patrijarhalno društvo, ostavila je neizbrisiv trag u hrvatskoj kulturnoj i novinarskoj povijesti.
Zagorka je odrasla u obitelji koja nije podržavala njezine intelektualne ambicije. Napustila je Višu djevojačku školu pred sam kraj školovanja zbog nesređenih obiteljskih odnosa, o čemu je kasnije pisala u autobiografskoj knjizi Kamen na cesti (1938). Ipak, njezin talent i upornost doveli su je do pisanja prvih anonimnih tekstova za novine.
Godine 1896. objavila je anonimni članak Jedan časak (Egy Percz) u Obzoru, nakon čega ju je, na preporuku biskupa Josipa Jurja Strossmayera, redakcija zaposlila kao novinarku. No, zbog tadašnjih predrasuda prema ženama u novinarstvu, isprva su njezini tekstovi objavljivani anonimno ili pod pseudonimom.
Ubrzo je postala jedna od vodećih političkih novinarki, izvještavajući o raspravama u Saboru i političkoj situaciji u Mađarskoj. Također je izvještavala iz Budimpešte i Beča te s Friedjungova procesa 1909. godine. Posebno je značajno njezino sudjelovanje u narodnom pokretu 1903. godine, kada su urednici Obzora bili uhićeni, a ona je sama preuzela uređivanje novina.
Na nagovor Strossmayera, Zagorka se posvetila pisanju romana koji su bili namijenjeni širem čitateljstvu. Njezin prvi roman, Roblje, objavljen je 1899. godine kao podlistak Obzora. Pravu popularnost stekla je povijesnim romanesknim ciklusom Grička vještica (1912.–1913.), koji je i danas jedno od najpoznatijih djela hrvatske književnosti.
Napisala je dvadesetak romana, uključujući:
Osim povijesnih romana, pisala je drame, komedije i kriminalističke romane, među kojima se ističe Kneginja iz Petrinjske ulice (1910.), jedan od prvih hrvatskih kriminalističkih romana. Njezina najpoznatija drama, Jalnuševčani (1917.), prikazuje hrvatsko društvo toga doba kroz prizmu satiričke komedije.
Zagorka se aktivno borila za prava žena te je 1925. godine pokrenula Ženski list, prvu hrvatsku reviju namijenjenu ženama, koju je uređivala do 1938. godine. Kasnije je pokrenula i Hrvaticu (1939–1941), gdje je nastavila promovirati feminističke ideje i boriti se za bolji društveni status žena.
Unatoč velikoj popularnosti među čitateljima, Zagorka dugo nije bila priznata u akademskim krugovima. Njezino stvaralaštvo dugo je smatrano trivijalnom književnošću, ali s vremenom su znanstvenici poput Ive Hergešića i Slobodana Lasića potaknuli ozbiljniju književnu revalorizaciju njezina opusa.
Godine 2004. započet je projekt izdavanja njezinih sabranih djela, a 2007. godine Centar za ženske studije pokrenuo je Dane Marije Jurić Zagorke, manifestaciju koja svake godine obilježava njezinu važnost za hrvatsku kulturu.
Marija Jurić Zagorka ostavila je neizbrisiv trag u hrvatskoj književnosti i novinarstvu. Bila je pionirka u borbi za prava žena, spisateljica iznimne popularnosti i jedna od najvažnijih figura hrvatske kulturne povijesti. Danas se njezina djela i dalje čitaju i istražuju, potvrđujući njezinu trajnu vrijednost.