Reza-šah Pahlavi rođen je 15. ožujka 1878. godine u mjestu Alasht u sjevernom Iranu. Potjecao je iz skromne obitelji; otac mu je bio vojnik koji je umro dok je Reza bio još dijete. Zbog teških životnih okolnosti vrlo rano je stupio u vojsku i pridružio se Perzijskoj kozačkoj brigadi, elitnoj vojnoj jedinici koju su u to vrijeme obučavali ruski časnici.
U vojsci se brzo istaknuo disciplinom i sposobnošću, napredujući kroz činove. Do početka 20. stoljeća već je bio jedan od najutjecajnijih časnika u brigadi, u zemlji koja je tada prolazila kroz političku nestabilnost, slabljenje centralne vlasti i snažan utjecaj stranih sila, ponajprije Rusije i Britanije.
Godine 1921. Reza Khan, kako se tada zvao, sudjelovao je u državnom udaru kojim je preuzeo kontrolu nad Teheranom. U početku je postao ministar rata, a zatim i premijer Perzije. Njegova politička moć ubrzano je rasla, dok je dinastija Kadžara sve više gubila stvarni utjecaj.
Godine 1925. parlament je formalno svrgnuo posljednjeg kadžarskog šaha i proglasio Rezu novim vladarom. Tada je uzeo ime Reza-šah Pahlavi i osnovao dinastiju Pahlavi, koja će vladati Iranom sve do Islamske revolucije 1979. godine.
Reza-šah proveo je niz ambicioznih reformi s ciljem modernizacije zemlje. Uveo je snažnu centralnu vlast, reorganizirao vojsku i državnu upravu te pokrenuo velike infrastrukturne projekte. Među najvažnijima bila je izgradnja Transiranske željeznice, koja je povezala sjever i jug zemlje.
U njegovom razdoblju poticana je industrijalizacija, osnivane su moderne škole i sveučilišta, a država je pokušala smanjiti utjecaj vjerskih institucija na politiku. Reza-šah također je 1935. zatražio da se zemlja u međunarodnoj komunikaciji umjesto naziva Perzija naziva Iran.
Reforme su imale snažan utjecaj na društvo, ali su bile provedene autoritarno. Političke stranke bile su ograničene, kritika vlasti često kažnjavana, a protivnici režima zatvarani ili prisiljeni na šutnju.
Tijekom Drugog svjetskog rata Iran je imao veliku stratešku važnost zbog nafte i prometnih pravaca. Godine 1941. britanske i sovjetske snage izvršile su invaziju na zemlju jer su sumnjale da se Reza-šah previše približio nacističkoj Njemačkoj.
Pod pritiskom saveznika bio je prisiljen abdicirati u korist svog sina, Mohammada Reze Pahlavija. Nakon abdikacije poslan je u egzil, prvo na Mauricijus, a zatim u Južnu Afriku. Reza-šah Pahlavi umro je 26. srpnja 1944. godine u Johannesburgu.
Reza-šah ostao je jedna od najkontroverznijih ličnosti iranske povijesti. Njegovi pristaše smatraju ga utemeljiteljem modernog Irana i državnikom koji je zemlju izvukao iz političke slabosti i zaostalosti. Kritičari pak naglašavaju autoritarni karakter njegove vladavine i represiju nad političkim protivnicima.
Bez obzira na podijeljena mišljenja, njegovo razdoblje označilo je početak dubokih društvenih promjena koje su oblikovale Iran tijekom cijelog 20. stoljeća.