Bitka kod Lugdunuma, poznata i kao Bitka kod Lyona, odigrala se 19. veljače 197. godine u Lugdunumu (današnji Lyon u Francuskoj) između snaga rimskog cara Septimija Severa i uzurpatora Klodija Albina. Ova bitka smatra se jednim od najvećih i najkrvavijih sukoba u rimskoj povijesti.
Nakon ubojstva cara Komoda 192. godine Rimsko Carstvo zapalo je u razdoblje političke nestabilnosti poznato kao godina pet careva. Septimije Sever, tadašnji guverner Panonije, proglasio se carem 193. godine. Kako bi osigurao svoju poziciju, sklopio je savez s Klodijem Albinom, moćnim zapovjednikom legija u Britaniji, priznajući ga kao cezara i nasljednika. Međutim, nakon poraza suparnika Pescenija Nigera 194. godine Sever je prekinuo savez s Albinom, proglasivši svog sina Karakalu za cezara, što je dovelo do otvorenog sukoba Severa i Albina.
Obje strane okupile su značajne vojne snage. Prema povjesničaru Kasiju Dionu, svaka je strana imala oko 150.000 vojnika, iako moderni povjesničari smatraju da su te brojke vjerojatno pretjerane. Realnije procjene sugeriraju da je svaka strana imala između 55.000 i 75.000 vojnika. Albin je doveo tri legije iz Britanije, dok je Sever mobilizirao legije iz Panonije, Mezije i Dakije.
Bitka je bila izuzetno krvava i trajala je cijeli dan. Obje strane pretrpjele su teške gubitke, a ishod je dugo bio neizvjestan. Prema nekim izvorima, Sever je osobno sudjelovao u borbi, čak i nakon što je pao s konja, što je podiglo moral njegovih trupa. Presudni trenutak dogodio se kada je Severova konjica izvela bočni napad na Albinove snage, što je dovelo do njihovog raspada i konačne pobjede Severa.
Nakon pobjede Sever je učvrstio vlast nad Carstvom. Albin je ili počinio samoubojstvo ili je pogubljen po Severovoj naredbi. Njegova glava poslana je u Rim kao upozorenje potencijalnim protivnicima. Grad Lugdunum pretrpio je teška razaranja; prema nekim izvorima, grad je opljačkan i spaljen, što je dovelo do njegovog dugotrajnog oporavka.
Septimije je nakon koncentracije moći osnovao svoju dinastiju. Njegovi nasljednici vladali su do 235. godine, kada Rim ponovo upada u fazu unutarnjih nemira i borbe za vlast. Periodi stabilnosti i nestabilnosti trajali su sve do kraja 5. stoljeća i konačnog pada rimske vlasti na zapadu.
Za detaljniji vizualni prikaz bitke možete pogledati sljedeći video: