Na današnji dan 1498. godine u indijskom gradu Kalkuti portugalski je mornar i kapetan krenuo natrag doma. Radi se o čovjeku koji se zvao Vasco da Gama, a koji je ostao zapamćen u povijesti kao prvi Europljanin koji je morskim putem stigao do Indije. Njegovo otkriće novog morskog puta jedno je od najbitnijih geografskih otkrića tog vremena.
Jesu li tadašnji ljudi bili svjesni promjena koje se događaju?
Kraj 15. stoljeća danas poistovjećujemo s nekakvim velikim prekretnicama i vremenu kada počinje neka nova povijesna etapa. Ipak, kad biste upitali prosječnog čovjeka tog vremena je li svjestan da živi u vremenu koje će kompletno definirati povijest idućih stoljeća, on bi vas blijedo gledao.
Kao prvo, velika je šansa da biste naišli na neobrazovanog čovjeka koji ne misli o tome je li njegovo vrijeme posebno, već misli što će i hoće li uopće sutra jesti. Drugo, ako biste i dobili pozitivan odgovor na vaše pitanje, on se ne bi ticao geografskih otkrića. Oni koji su tada mislili da žive u nikad viđenom vremenu argumentirali su to kroz promjenu percepcije Crkve u društvu.
Naime, u to vrijeme kritika Crkve postajala je sve veća. Obični građani mrzili su što njihov svećenik pije najbolje vino, nosi najbolju odjeću i jede najobilnije obroke u gradu. Zašto oni koji stalno pozivaju na skromnost i poniznost ne rade to na vlastitom primjeru? O prodaji oprosta grijeha vodile su se još žešće rasprave. Bilo je to vrijeme taman prije vjerskih reformi i "protureformi" te pokreta koji će promijeniti vjersku sliku Europe.
Kritika ustaljenog sustava dovela je do novih saznanja
Kako su ljudi sve češće propitkivali funkciju svoje organizirane religije, propitkivali su i njezine dogme. Bilo je to vrijeme povratka starim pretkršćanskim autorima i zaviranje u riznicu znanja iz antike, gdje su mnogi autori pisali o znanosti i umjetnosti bez kršćanskih motiva.
Osim što su propitkivali kršćanske dogme, propitkivali su i geografiju. Samo nekoliko desetaka godina ranije pao je Carigrad, a mnogi trgovački putnici tog vremena sada su plaćali dodatne takse Osmanlijama tijekom svojeg puta do Indije. Profit je radi toga nestao pa je trebalo pronaći novi put do Indije.
Vasco da Gama i put do Indije
Portugal je zato platio Vasca da Gamu da potraži Indiju ploveći oko afričke obale. Portugalci su već desetljećima istraživali zapadnu obalu Afrike, a 1488. godine Bartholomeu Dias stigao je do Rta dobre nade. Da Gama je krenuo u ljeto 1497. godine na četiri broda i s gotovo 200 članova posade. Opskrbili su se hranom i resursima za put koji će se pokazati da je duži od duljine ekvatora.
Nakon četiri mjeseca putovanja da Gama napokon stiže do Rta dobre nade. Trebat će mu još šest mjeseci da stigne do današnje Kenije, odakle je krenuo oštro na istok te preko otvorenog mora namjeravao stići do Indije. Stigao je u Kalkutu 20. svibnja 1498. godine.
Indijci su njega i njegovu posadu dočekali te lijepo ugostili. Kralj Kalkute osobno je razgovarao s da Gamom da bi saznao zašto je ovdje. Da Gama mu je objasnio da je u potrazi za začinima i kršćanima. Darovao mu je stvari koje su preostale tijekom duge plovidbe: plašteve grimizne boje, šešire, ostali tekstil, sanduk šećera, ulje i med.
Darovi su bili siromašni i naljutili su kralja. Kralj je inzistirao na zlatu i srebru, što je inače bio uobičajen poklon Europljana. Jedan bogati muslimanski trgovac sugerirao je da je da Gama zapravo običan gusar i nije nikakav kraljev poslanik. Mnogi su u to povjerovali pa je da Gama požurio kući 29. kolovoza 1498.
Povratak je odgođen radi osobnih razloga
Njegova posada vratila se u Lisabon 10. srpnja 1499. godine, a Vasco je još neko vrijeme ostao na Zelenortskim otocima, gdje je brinuo o svojem bratu koji je s njim proveo cijeli put, a na povratku se ozbiljno razbolio.
Tek dva mjeseca kasnije da Gama je stigao u Lisabon s tijelom svojega brata, koji je umro na zadnjoj dionici njihovog velikog puta. Unatoč osjećaju tuge, da Gama je imao kraljevski doček uz raskošne ceremonije. Pridružio se slavlju koliko je mogao, ali nije jedini slavio.
Najviše su slavili portugalski trgovci i plemići. Sada je bilo jasno da je njihov problem s Osmanlijama rješiv. Portugalska kruna uložila je znatna sredstva kako bi se oživjela trgovina začinima. Uskoro su se počele i graditi prve utvrde na istočnoj obali Afrike kako bi putovanje do Indije bilo što komotnije, a nakon prvih nastambi, počinju i prve kolonije - svijet je upravo postao jedan veliki plijen za buduće europske sile.