INFLACIJA je trenutno najveći ekonomski problem u većini svijeta protiv kojeg se bore središnje banke i države. Ona ima svoje faze nastanka i proizlazi iz različitih faktora. Od kraja 2021. se za njen rast krivi poskupljenje energenata (nafta, plin, električna energija) i sirovina koje se koriste u proizvodnji.
Ali zadnjih mjeseci cijene energenata padaju, kao i većine sirovina, a inflacija nastavlja rasti. To je znak da opći rast cijena, inflacija, više ne proizlazi iz rasta cijena energenata i sirovina. Dolazi sljedeća faza, kada inflacija postaje samoodrživa i ne može se opravdati isključivo navedenim izvorima. Postavlja se pitanje zašto cijene svega rastu iako cijene dobara koje su donedavno bile "krive" za inflaciju padaju.
Cijene hrane su počele rasti prije rata u Ukrajini, zadnjih mjeseci padaju
Iako se ruska invazija na Ukrajinu dovodila u vezu s rastom cijena nafte, plina, ugljena, metala i hrane, to je samo djelomično točno. Istina je da su cijene svih tih proizvoda počele rasti mjesecima prije rata u Ukrajini. Točno je da je početak rata doveo do naglog šoka i astronomskog skoka cijena, ali se ne može okriviti za prijašnji rast. Dodatno, nakon početka rata i šoka koji je trajao nekoliko tjedana cijene padaju.
Pšenica, najvažnija poljoprivredna kultura za prehranu svjetskog stanovništva, danas je jeftinija nego u ožujku, travnju i svibnju ove godine. U tim najskupljim mjesecima cijena se kretala od 10 do 12 dolara po bušelu (burza u Chicagu). Današnja cijena se kreće oko 9 dolara po bušelu, što je nezanemarivo pojeftinjenje.
Iako se u prvim mjesecima nakon početka rata u Ukrajini tvrdilo da su cijene pšenice na povijesnom maksimumu, ispada da ni to nije istina. Iste cijene su bile i u prva tri mjeseca 2008. Nije istina ni da je rat u Ukrajini doveo do rasta cijene pšenice jer je on počeo već sredinom 2020.
U to vrijeme se cijena kretala oko 5 dolara po bušelu, a do početka rata u Ukrajini se popela na 8 dolara. Početak rata ju je podigao na 10 do 12 dolara, ali se u drugoj polovici lipnja spustila na manje od 10 dolara, kolika bi, sudeći prema dugoročnom trendu, bila i da rat nije počeo.
Suncokretovom ulju, još jednom proizvodu čiji se rast cijene povezivao s ratom u Ukrajini, također je pala cijena od svibnja 2022. Prema podacima MMF-a, koji prati cijene na svjetskom tržištu, cijena je u kolovozu iznosila nešto više od 1800 dolara po metričkoj toni, dok je tijekom ožujka, travnja i svibnja bila oko 2500 dolara. Sadašnja cijena je u rangu cijene prije rata u Ukrajini.
Cijena hrane u EU raste od kraja 2021.
EU vodi detaljne podatke o cijenama hrane, i to na tjednoj bazi. Po pitanju govedine, po tim podacima je jasno da su cijene također počele rasti prije rata, a od svibnja i padaju. Prema podacima o cijenama najvažnijih prehrambenih proizvoda u EU, cijena je zaista drastično porasla u odnosu na prošlu godinu. Meso je na razini EU skuplje za 27.5 do 38.5 posto, maslac za 80 posto, sir za više od 40 posto, šećer 20 posto.
To se odnosi na rast proizvođačkih cijena. Rast potrošačkih je manji i podaci EU pokazuju da su na godišnjoj razini cijene prehrambenih proizvoda narasle u prosjeku za 14.3 posto. Najviše su rasle cijene ulja i masti, za 31.5 posto. Cijena mesa je u prosjeku narasla za 14.3 posto, kruha 16.6 posto, šećera 10.1 posto, a mlijeka, sira i jaja za 19.7 posto.
Iz grafova koji se odnose na dugogodišnji trend cijena ipak se vidi da su proizvođačke cijene počele rasti krajem prošle godine, a ne krajem veljače ove godine, kada je Rusija napala Ukrajinu. Također je vidljivo da cijene velikog dijela poljoprivrednih proizvoda stagniraju ili padaju zadnjih nekoliko mjeseci. Posebno se to odnosi na pšenicu.
Cijene piletine i govedine također su počele rasti još krajem 2021., proizvođačke i potrošačke, kao i maslaca, mlijeka i sira. Dovoljno je dokaza da se zaključi kako rat u Ukrajini nije bio okidač za rast cijena, eventualno akcelerator, a znatan dio proizvođačkih cijena čak i pada od svibnja. Da je tako, može se vidjeti prema podacima iz siječnja, koji jasno pokazuju rast cijena hrane na godišnjoj i mjesečnoj bazi.
Sirova nafta i plin zadnjih mjeseci pojeftinjuju
Cijena nafte se penje na 90 dolara po barelu zbog najava država izvoznica nafte da će smanjiti proizvodnju. To je ipak manje nego prije nekoliko mjeseci, kada se u četiri mjeseca nakon početka rata u Ukrajini kretala između 100 i 120 dolara po barelu.
Čak i cijena plina na glavnoj burzi u EU, nizozemskoj, u padu je od kraja kolovoza. Tada je dosegnuta rekordna cijena veća od 340 eura po MWh, a od sredine rujna je ispod 200 eura po MWh. To ne znači da se cijena plina vratila na razine prije rata u Ukrajini, daleko od toga. Godinama se cijena kretala od 10 do 30 eura po MWh i trenutne astronomske cijene su isključivo rezultat rata u Ukrajini.
Očito je da se zbog ovisnosti EU o plinu iz Rusije, koja se gradila desetljećima, ne može očekivati pad cijena na predratne razine. Ali pronalaskom alternativnih izvora te izgradnjom novih dobavnih lanaca se može očekivati da će cijena nastaviti padati ili da se bar neće vratiti na rekordne razine iz kolovoza.
S naftom je lakša situacija jer je EU bila manje ovisna o Rusiji po pitanju nafte nego plina. Trenutna cijena je na razini one prije rata, ali manja od ožujka, travnja, svibnja i lipnja. Zadnjih mjeseci je uglavnom diktirana očekivanjima izbijanja recesije i usporavanja gospodarstva.
Padaju i cijene drugih sirovina
Bakar ima sličnu cijenu kao početkom godine te je ona oštro pala od kraja svibnja. Trenutna cijena je u rasponu koji je bio od kraja 2011. do početka 2013. Čelik je ne samo jeftiniji nego na početku ove godine već je i jeftiniji nego što je bio cijele 2021., a trenutna cijena je slična onoj iz 2019.
Željezna ruda je ove godine imala slično kretanje cijene kao većina drugih sirovina, pa je tako najskuplja bila u prvim mjesecima rata u Ukrajini. No cijelu 2021. je cijena bila i do dva puta veća nego danas.
Drvene palete, neizostavan proizvod za moderno skladištenje proizvoda i prijevoz robe, počele su poskupljivati još 2021. Cijena raznih tipova i kvalitete drva je u padu od početka ove godine, a iako radikalno varira od sredine 2020., kroz većinu posljednje dvije godine bila je daleko veća nego danas.
Od sirovina koje su jeftinije nego početkom ove godine još se mogu izdvojiti aluminij, platina, kositar i cink. Zadnjih nekoliko mjeseci cijena pada olovu, niklu i paladiju.
Ako se pad cijena ne prelije na potrošače, nastaje problem
Rast inflacije u SAD-u je počeo usporavati, primarno zbog pada cijene goriva. Gotovo sve sastavnice izračuna inflacije su nastavile poskupljivati (hrana, stanovanje, obrazovanje, nova vozila, zdravstvo), a da nisu energenti pojeftinili, pada usporavanja inflacije ne bi bilo.
U EU nema usporavanja rasta cijena i baš sve poskupljuje, za razliku od SAD-a, gdje bar gorivo pojeftinjuje. U kolovozu su najviše poskupjeli hrana, alkohol i duhan te industrijska dobra, a poskupljenje energenata je usporilo. To je znak da se izvori inflacije polako premještaju s energenata na ostatak gospodarstva, nakon što je rast cijena energenata prvo potaknuo rast cijena hrane.
Stoga bi rast cijena trebao stati na mjesečnoj razini, a to se još ne događa. U SAD-u je mjesečni rast praktički stao, ali isključivo zbog pada cijene goriva. Cijene u EU nastavljaju rasti na mjesečnoj razini. Potrebno je neko vrijeme da se pad cijena s tržišta sirovina i proizvođačkih cijena hrane prelije na potrošačke cijene.
Razlog zbog kojeg te cijene padaju je očekivanje recesije i usporavanje svjetskog gospodarstva. Kriza dolazi, u tome postoji sve veći konsenzus među ekonomistima i institucijama. To je među ostalim vidljivo iz pada cijena sirovina i energenata, što bi trebalo uskoro početi smanjivati mjesečni rast cijena.
Ako potrošačke cijene uskoro ne počnu padati uslijed pada cijena sirovina, energenata i hrane na tržištima zadnjih mjeseci, slijedi stagflacija. A to znači da će uz krizu i rast nezaposlenosti nastaviti rasti i cijene. To ne bi bio povijesni presedan, ali se nije dogodilo od 70-ih godina prošlog stoljeća. Izlazak iz stagflacije će biti puno teži i bolniji nego izlazak iz obične recesije.