MADA neki navode da globalno zatopljenje ima svoj uzrok u prirodnim pojavama, znanstvena zajednica smatra da su klimatske promjene uzrokovale ljudske aktivnosti, odnosno da su naš glavni problem staklenički plinovi.
No u svemu tome postoji jedan zanimljiv paradoks. Izgaranjem ugljena ili benzina oslobađaju se staklenički plinovi koji utječu na globalno zatopljenje, ali i čestice koje reflektiraju sunčevu svjetlost i zapravo hlade naš planet, umanjujući na taj način efekt zagrijavanja.
Sada se sa sve boljim tehnologijama pročišćavanja plinova iz industrijskih pogona i kontrole onečišćenja smanjuje razina ove štetne izmaglice - ali i njezine zaštite.
Dobre vijesti za okoliš, loše za globalno zatopljenje
Znanstvenici su pomoću analize satelitskih podataka ustanovili da je klimatski utjecaj globalnog onečišćenja zraka pao za do 30% u odnosu na razinu iz 2000. godine. Iako se radi o dobroj vijesti za okoliš i za naše zdravlje jer su aerosoli odgovorni za nekoliko milijuna smrtnih slučajeva godišnje, to je donekle loša vijest za globalno zatopljenje.
Naime, koliko god zvučalo kontradiktorno, čišći zrak je povećao ukupno zagrijavanje od ugljikovog dioksida za između 15% i 50%, navode znanstvenici.
Neki aerosoli, odnosno sitne čestice u zraku poput čađe, apsorbiraju toplinu. Ali reflektirajuće čestice sulfata i nitrata imaju učinak hlađenja. Ove "dobre" zagađujuće čestice su u atmosferu tijekom dugog niza godina stizale iz plinova ispušnih cijevi automobila, brodskih dimnjaka i dimnjaka elektrana.
Tehnologije za čišćenje ili uklanjanje ovog zagađenja polako su se proširile iz Sjeverne Amerike i Europe u zemlje u razvoju. Na primjer, zagađenje zraka u Kini se počelo smanjivati 2010., a međunarodna ograničenja za brodsko gorivo bogato sumporom uvedena su tek posljednjih nekoliko godina.
Nova studija, koja bi trebala biti objavljena tijekom sljedećih nekoliko mjeseci u časopisu Atmospheric Chemistry and Physics, donekle se bazira na prošlogodišnjim klimatskim procjenama UN-a u kojima je pad razina aerosola u Sjevernoj Americi i Europi vidljiv, ali takvi nisu i jasni globalni trendovi.
Stoga su klimatolog Johannes Quaas sa Sveučilišta Leipzig i njegovi kolege odlučili dodatno analizirati podatke s dva NASA-ina satelita, Terre i Aque, koji su u pogonu od 1999. i 2002. godine.
Sateliti su pokazali povećanje infracrvene topline koju zarobljavaju staklenički plinovi, ali i pad reflektirane svjetlosti, piše Science.
"Modeli pokazuju da je za to djelomično odgovorno smanjenje aerosola. Vrlo je teško pronaći alternativne uzroke", rekao je Venkatachalam Ramaswamy, voditelj Laboratorija za geofizičku dinamiku fluida američke Nacionalne agencije za istraživanje oceana i atmosfere (NOAA).
Stručnjaci su zatim analizirali podatke s dva instrumenta na Terri i Aqui koji bilježe zamagljenost neba, a time i njegovo opterećenje aerosolima. Od 2000. do 2019. je došlo do jasnog smanjenja izmaglice nad Sjevernom Amerikom, Europom i istočnom Azijom, iako je nastavila rasti nad Indijom, koja ovisi o ugljenu.
Dvostruki mač aerosola
Znanstvenici su tijekom istraživanja otkrili još jednu dobru stranu zagađujućih aerosola. Naime, osim što reflektiraju svjetlost, aerosoli također mijenjaju forme naoblaka. Čestice onečišćenja smanjuju veličinu kapljica u oblacima te povećavaju njihov broj, zbog čega oblaci postaju reflektivniji.
Quaas i njegovi kolege su otkrili smanjenje koncentracije kapljica u oblacima u istim regijama gdje se smanjila količina aerosola.
"Teško je reći koliko je pad reflektivnosti potaknuo nedavno zagrijavanje", rekao je atmosferski fizičar Stuart Jenkins sa sveučilišta Oxford, koji također proučava pad razina aerosola.
S njime se slaže i klimatolog Jan Cermak s Tehnološkog instituta u Karlsruheu u Njemačkoj.
"Bez obzira na točnu razinu doprinosa čišćeg zraka globalnom zatopljenju, ona će sigurno rasti kako se kvaliteta zraka bude poboljšavala diljem svijeta. No to ne znači da trebamo nastaviti sa zagađenjem jer nečisti zrak ubija ljude. Potreban nam je čist zrak. Tu nema sumnje. Umjesto toga, potrebno je udvostručiti napore za smanjenje stakleničkih plinova", smatra Cermak.
Umirovljeni klimatolog NASA-e James Hansen smatra kako bi rješenje problema mogao biti i solarni geoinženjering, kontroverzna ideja podizanja čestica sulfata u stratosferi i stvaranja reflektirajuće izmaglice.