Harry Houdini ostao je zapamćen kao najveći iluzionist i majstor bijega u povijesti, čovjek koji je publiku širom svijeta držao na rubu sjedala dok se oslobađao iz okova, zatvorenih sanduka i čak potopljenih spremnika vode. No iza spektakla skrivala se i fascinantna životna priča o siromaštvu, ambiciji i neumornoj želji za dokazivanjem.
Rođen kao Erik Weisz 24. ožujka 1874. u Budimpešti, Houdini je kao dječak emigrirao u New York. Odrastao je u skromnim uvjetima, a već kao tinejdžer počeo je nastupati pod umjetničkim imenom inspiriranim francuskim mađioničarom Jean Eugèneom Robert-Houdinom.
U početku je izvodio klasične trikove, ali pravi proboj došao je kada se specijalizirao za bijeg iz lisica i zatvorenih prostora. Upravo ta disciplina, tada relativno nepoznata, pretvorila ga je u globalnu senzaciju.
Houdinijevi nastupi nisu bili samo trikovi, bili su spektakli koji su često uključivali stvarnu opasnost. Publika je svjedočila kako se oslobađa iz luđačkih košulja dok visi s nebodera, ili iz zaključanih sanduka bačenih u rijeke.
Njegov najpoznatiji trik bila je "kineska vodena komora za mučenje", u kojoj bi bio obješen naopako i uronjen u vodu, svezan i zaključan. Svaki nastup bio je utrka s vremenom, i smrću.
Zanimljivo, Houdini nije bio samo zabavljač. Nakon smrti majke postao je opsjednut razotkrivanjem lažnih medija i spiritista koji su tvrdili da komuniciraju s mrtvima. Smatrao je da iskorištavaju ljude u teškim trenucima.
U tom je kontekstu imao i poznati sukob s piscem Arthurom Conan Doyleom, koji je vjerovao u nadnaravno. Njihovo prijateljstvo završilo je upravo zbog neslaganja oko postojanja duhova.
Houdini je preminuo 31. listopada 1926. u Detroitu, na Noć vještica. Službeni uzrok smrti bilo je puknuće slijepog crijeva, no okolnosti su dodatno potaknule mitove.
Prema popularnoj priči, student ga je udario u trbuh kako bi testirao njegovu izdržljivost, što je navodno dovelo do komplikacija. Iako povjesničari raspravljaju o toj verziji, činjenica je da Houdini nije na vrijeme potražio liječničku pomoć.
Harry Houdini postao je sinonim za bijeg i iluziju. Njegovo ime i danas označava nemoguće pothvate i ljude koji se izvlače iz bezizlaznih situacija.
Njegovi trikovi inspirirali su generacije mađioničara, ali i filmsku industriju, gdje su iluzije i bijegovi postali nezaobilazan motiv. I gotovo stoljeće nakon njegove smrti, jedno pitanje i dalje intrigira: koliko je toga zapravo bila magija, a koliko nevjerojatna fizička i mentalna disciplina?