ZA HRVATSKOM je godina prepuna ubojstava, premlaćivanja, kriminala, teških nesreća i pravosudnih propusta zbog kojih je sve više materijala za stupce crne kronike.
Crni novogodišnji dočeci
Prvog dana 2009. godine stupce crne kronike punili su novogodišnji dočeci na kojima je nešto pošlo po zlu. Onaj kojeg se tijekom godine najviše prepričavalo odvijao se na imanju saborskog šamana Luke Hodaka. Tulum na kojem se konzumirala bunika imao je tragičan ishod - poginuo je Hodakov susjed Ratko Barić, a Hodak i još dvojica njegovih prijatelja su zbog halucinacija nekoliko dana proveli na psihijatriji.
Previše alkohola u novogodišnjoj noći kumovalo je teškim prometnim nesrećama, ali i premlaćivanjima i propucavanjima. Prevelika brzina je bila krivac za prometnu nesreću u kojoj su u ranim jutarnjim satima 1. siječnja 2009. godine poginuli sin gradonačelnika Vrlike i još jedan maloljetnik.
Godina u kojoj se nisu birale ni žrtve ni sredstva
U moru obiteljskih tragedija i ubojstava koja su se dogodila tijekom 2009. godine, jedno od najpotresnijih je ono koje se 28. veljače dogodilo u Križevcima. Na mjestu su ubijeni 43-godišnji Siniša Rošker, njegova 63-godišnja majka Đurđica i njegova 14-godišnja kćer Jasmina. Sinišina supruga uspjela je pobjeći ubojici. U koprivničkoj Općoj bolnici, ubrzo nakon masakra, preminuo je i 19-godišnji Tihomir Matoić, dečko Sanele Rošker, starije kćeri ubijenog Siniše Roškera. Krivac za tragediju je bratić ubijenog Siniše Roškera, 50-godišnji Stjepan Rošker. Motiv je navodno bio sukob oko zemljišta, a svemu je kumovao i alkohol. Rošker je početkom listopada ove godine osuđen na maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora.
Hrvatsku je potresao i obiteljski masakr koji se u svibnju ove godine zbio u splitskom naselju Pazdigradu. Ljubo Zaradić, 43-godišnji otac i suprug, u stanju teškog duševnog rastrojstva, hicima iz puške ubio kćer i sina, petogodišnju Deni i desetogodišnjeg Trpimira te 38-godišnju suprugu Orijanu, da bi naposljetku presudio i sebi.
Ubijali su se supružnici, djeca, majke, očevi, susjedi, prijatelji, poznanici i slučajni prolaznici. Koristili su se noževi, sjekire i vatreno oružje. Mnogim je ubojstvima kumovao alkohol, a nekima jednostavno duševna rastrojenost ubojice. Jedan od onih kod kojih su psihijatri utvrdili psihološki poremećaj je 20-godišnjak koji je krajem kolovoza provalio u obiteljsku kuću 73-godišnjakinje iz Podhuma, mjesta 15-ak kilometara udaljenog od Rijeke, te silovao i ubio staricu zadavivši je električnim kablom.
Zašto se morao ponoviti slučaj Luke Ritza?
U godini kad su napadači na ubijenog 15-godišnjeg Zagrepčanina Luku Ritza pušteni iz pritvora i kad je jedan od njih nastavio s nizom nasilničkih ponašanja i premlaćivanja po gradu, na drugom kraju Hrvatske, u Rijeci, ponovio se "slučaj Ritz". U noći sa 3. na 4. prosinca, ubijen je 23-godišnji riječki student, Aleksandar Abramov s otoka Cresa. Dario Savić, Dario Cupać i Dušan Cupać nasmrt su pretukli Abramova zbog banalne opomene da se ne guraju preko reda ispred fast fooda. Jedan od ubojica još se uvijek nalazi u bijegu.
Krvava pljačka Raiffeisen banke u Sesvetama
5. svibnja oko 18 sati maskirani 28-godišnji razbojnik Kazimir Dužnović upao je u poslovnicu Raiffeisen banke u Sesvetama. Dok je Dužnović pokušavao ukrasti novac, policija je dobila dojavu da je u tijeku pljačka te su u poslovnicu ušla tri policajca prema kojima je Dužnović ispalio više hitaca. U rafalnoj paljbi ubijen je mladi policajac Ivan Grbavac. Dužnović je zatim s ukradenim novcem izašao iz banke te opet zapucao na policajce, prilikom čega je jednog od njih teško ranio. Potom se Dužnović dao u bijeg, ali ga je presreo automobil s tri policijska službenika. Dužnović je još jednom zapucao i svu trojicu teško ranio. Nakon toga je pljačkaš ušao u stambenu zgradu u istoj ulici i ondje se pokušavao sakriti policiji. Uhićen je po izlasku iz zgrade. Suđenje Dužnoviću još uvijek traje.
Sud oslobodio optužene za krvavu pljačku Fine
Sredinom travnja 2009. godine Županijski sud u Zagrebu je sedmoricu optuženika za krvave pljačke Fine i Zagrebačke banke u kojima su 2005. godine ubijena dva zaštitara, oslobodio krivnje za pljačku Fine, dok je Ognjena Grubića osudio na 30 godina zatvora za pljačku Zagrebačke banke te za ubojstvo Dragutina Golika, građanina koji je pokušao spriječiti pljačkaše u bijegu. Za pljačku Zagrebačke banke su optuženi Ognjen Grubić, Boris Žalac i Igor Mustač kao počinitelji, te Nenad Filipović i Grgo Crnković kao organizatori. Za pljačku Fine, počinjenu 5. rujna 2005. godine u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu, osim Filipovića, Crnkovića, Grubića, Žalca i Mustača, teretilo se i Marija Drpića te Dražena Gebaja.
Tragedija u Rudinama: Jedna od najtežih željezničkih nesreća u novijoj hrvatskoj povijesti
Nekoliko minuta iza podneva, 24. srpnja 2009. godine, u Rudinama je došlo do jedne od najtežih željezničkih nesreća u novijoj hrvatskoj povijesti. Nagibni vlak koji je prometovao na relaciji Zagreb-Split je iskočio iz tračnica. Šest je osoba poginulo, 55 ih je ozlijeđeno. Tijekom spašavanja stradalih izbjegnuta je još veća tragedija - na istom su mjestu otkazale kočnice pružnom vozilu HŽ-a koje je poslano u pomoć te je ono naletjelo na vlak brzinom od oko 100 kilometara na sat. Za nesreću je navodno kriv tekući retardant, odnosno protupožarno sredstvo naneseno na tračnice, ali se točni uzroci i okolnosti nesreće, mjesecima kasnije, još uvijek utvrđuju.
Sportske tragedije daleko od sportskih terena
U 2009. godini sportsku je javnost potresao brutalni napad noževima na rukometaše Veszprema, koji se u Austriji dogodio u noći sa 7. na 8. veljače. U napadu je ubijen rumunjski rukometaš Marian Cozma, dok su hrvatski rukometaš Ivan Pešić i srpski rukometaš Žarko Šešum teško ozlijeđeni. Rukometaši su napadnuti ispred noćnog kluba u Balatonfueredu i to jer su u klubu od nasilnika obranili konobaricu. Napadači, pripadnici romske manjine, su u klub navodno došli kako bi se osvetili jednom kriminalcu iz Veszprema, koji je nedavno pretukao njihovog prijatelja. Nisu ga našli, a kad su izlazili iz kluba konobarica ih je zamolila da plate račun. Oni su tada nasrnuli na nju i udarili je u glavu. Cozma je prvi konobarici priskočio u pomoć. Napadači su ga potom sačekali ispred kluba i izboli ga nožem. Preminuo je na putu do bolnice. Liječnici su naveli kako mu nije bilo spasa. Pešić i Šešum su ozlijeđeni dok su pokušavali spasiti Cozmu. Šešum je u napadu zadobio teške tjelesne ozljede glave, dok su Pešiću liječnici morali odstraniti bubreg.
Nesreću van sportskih terena je doživjela i hrvatska stolnotenisačica Sandra Paović. Nesreća se dogodila krajem siječnja, pokraj Pariza. Paović je sa svojom ekipom Caenom putovala do pariške zračne luke, odakle je trebala krenuti za Poljsku. U jednom trenutku prevrnuo se kombi kojim se vozila prema aerodromu. Paović je zadobila najteže ozljede jer je u trenucima nesreće spavala i nije bila vezana. Svi ostali prošli su tek s lakšim ozljedama. Kombijem je upravljao predsjednik kluba koji je u jednom trenutku izgubio kontrolu nad vozilom te sletio s ceste. Čim su je izvadili iz smrskanog automobila, otkriveno je da ne može micati nogama. Sandra je podvrgnuta teškim operacijama vratnih kralježaka, a nakon 11 mjeseci provedenih u bolnici u Francuskoj i na rehabilitaciji u švicarskom Nottwilu, Sandra je uoči Božića konačno stigla u Hrvatsku. Iako sad može hodati uz pomoć štaka, Sandra se još uvijek bori s velikim problemima. Još uvijek nema podražaja na bol u nogama, dijelu leđa i ruku te nema podražaja na toplo-hladno. Pred njom su još mjeseci rada do konačnog oporavka.
Oni su izgubili tešku bitku za život
3. siječnja 2009. godine preminula je 16-godišnja Martina Pirić iz Čepina. Djevojčica čija je teška životna priča taknula cijelu Hrvatsku, izgubila je bitku protiv zloćudnih tumora na prsnom košu, želucu i kralježnici. Nije joj pomogla ni operacija u Padovi za koju su se sredstva skupljala raznim humanitarnim akcijama.
Jednako kao i Martininu, hrvatska je javnost pratila još jednu tešku bitku za život. Silvana Novak, majka čija je bitka s teškom bolešću i požrtvovnost zahvaljujući kojoj je unatoč dijagnozi akutne mijeloične leukemije odlučila na svijet donijeti sinčića Lea potresla Hrvatsku, prvog dana prosinca je u KBC-u Zagreb izgubila bitku za život. Kako bi Silvana mogla otputovati na transplantaciju matičnih stanica iz pupkovine u Hannover, pokrenuta je i humanitarna akcija. No, do trenutka kad je javnost doznala za slučaj i kad se pod pritiskom javnosti i medija konačno angažiralo i Ministarstvo zdravstva, za Silvanu je bilo prekasno - u trenutku kad su sredstva prikupljena, Silvanin je organizam već bio preslab za putovanje.
Samo dan kasnije je bitku za život u bolnici Rebro izgubio velikan hrvatske glazbe, maestro Vjekoslav Šutej, koji je bolovao od leukemije. Teška mu je bolest dijagnosticirana prošlog ljeta, a čak je bio i na transplantaciji koštane srži u SAD-u. Maestro se polako počeo opravljati, ali nova transplantacija u zagrebačkoj klinici Merkur nije uspjela i tad se njegovo zdravstveno stanje naglo pogoršalo te je naposljetku i preminuo.
Presude u 2009. godini: Od "malog miša" Zagorca do nedokazivog Jelavića
Tijekom 2009. se sudilo za nekoliko afera, a istrage i suđenja za mnoge afere još su uvijek u tijeku. "Mali miš u procesu Ali Baba i 40 hajduka" Vladimir Zagorec u ožujku je nepravomoćno osuđen na sedam godina zatvora zbog zloporabe položaja i ovlasti po optužnici kojom ga se tereti da je prije devet godina iz sefa MORH-a odnio dragulje vrijedne najmanje pet milijuna američkih dolara.
U veljači je izrečena nepravomoćna presuda u slučaju "mali Maestro" koji je obuhvaćao bivšeg potpredsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju (HFP) Ivana Gotovca i poduzetnika Svjetlana Stanića. Obojica su oslobođeni optužbi. Sredinom svibnja su izrečene i presude u "velikom Maestru". Potpredsjednik HFP-a Josip Matanović je osuđen na 11 godina zatvora, potpredsjednik HFP-a Robert Peša dvije godine zatvora, šef Službe prodaje nekretnina HFP-a Igor Petlevski godinu i deset mjeseci zatvora, zagrebački odvjetnik Juraj Parazajder tri godine zatvora, odvjetnica iz Buja Asja Piplović godinu i tri mjeseca zatvora, kao i njen zagrebački suradnik Mladen Jandriček. Sud je oslobodio višeg savjetnika u Fondu Darka Mrkonjića kao i osječkog poduzetnika i izvanrednog profesora na Ekonomskom fakultetu Manu Medića.
U slučaju Indeks 1 bivši prodekan zagrebačkog Fakulteta prometnih znanosti Dragan Badanjak osuđen je na dvije i pol godine zatvora, a glavni posrednik Mladen Budor na godinu i pol zatvora. U studenom su izrečene i presude uhićenima u akciji Dubai. Poreznik Zdravko Markač je nepravomoćno osuđen na četiri godine zatvora, njegov kolega Ranko Vukoja na godinu i pol, a financijski inspektor Željko Sičaja na šest mjeseci zatvora.
Sredinom studenog je Nikica Jelavić kojem se po treći put sudilo za ubojstvo slučajnog prolaznika Zorana Dominija 1999. godine, pokušaj ubojstva Vjeke Sliška i Ivice Bertića te pokušaj ubojstva Sliška i Jurja Dodića 1995. godine, ponovno oslobođen krivnje. U obrazloženju nepravomoćne presude izrečene na Županijskom sudu u Zagrebu se navodi kako je Jelavić oslobođen zbog nedostatka dokaza. Ne smije ga se zvati mafijašem, šefom zagrebačkog podzemlja ili "dečkom s Knežije" jer mu nikad ništa nije dokazano. Suoptuženici sa suđenja takozvanoj "zločinačkoj organizaciji" Jelavića opisuju kao "diplomiranog veterinara, oca četvero djece i čovjeka koji radi i uzdržava svoju obitelj".
Bjegunac godine: Branimir Glavaš
Nakon sage sa štrajkanjem glađu i odugovlačenja sudskog procesa, u svibnju ove godine Branimir Glavaš proglašen je krivim u slučajevima Selotejp i Garaža. Nepravomoćno je osuđen na jedinstvenu zatvorsku kaznu od 10 godina zatvora. Krivima su proglašeni i ostali optuženici. Ivica Krnjak je nepravomoćno osuđen na osam godina zatvora, Gordana Getoš Magdić na sedam, a Zdravko Dragić, Tihomir Valentić i Dino Kontić na po pet godina zatvora. Glavaš se na izricanju presude nije pojavio, a iz njegove stranke HDSSB-a su poručili da je "na sigurnom". I uistinu, susjedna Bosna i Hercegovina (čija se oznaka BiH počela koristiti i kao kratica za "Bježim iz Hrvatske"), zahvaljujući dvojnom državljanstvu, postala je i Glavaševa sigurna oaza. U zaseoku Bovani, pokraj Drinovaca, u rekordnom je roku Glavaš izgradio velebni novi dom.
Ima li pomaka u rješavanju slučajeva likvidacije Ive Pukanića i Ivane Hodak?
Godina je protekla i u rješavanju slučajeva dvaju ubojstava koja su obilježila 2008. godinu. Prvo je likvidacija Ive Pukanića i Nike Franjića. Podignute su optužnice protiv Roberta Matanića, Luke Matanića, Amira Mafalanija, Željka Milovanovića, Bojana Gudurića i Slobodana Đurovića. Suđenje se tek očekuje. I dok su imena izvršitelja poznata, a u bijegu je samo još Bojan Gudurić, o naručiteljima se tek nagađa. Najviše su se kao naručitelji spominjali crnogorski premijer Milo Đukanović i "kralj duhanske mafije" Stanko Subotić Cane. Za organizaciju Pukanićeve likvidacije se tereti Sretena Jocića zvanog Joca Amsterdam.
Drugo potresno ubojstvo iz 2008. godine, za koje je suđenje u tijeku, ono je mlade odvjetničke vježbenice Ivane Hodak, počinjeno 6. listopada. Beskućnik Mladen Šlogar Žila, kojeg se tereti da je ubio kćer odvjetnika Zvonimira Hodaka i Ljerke Mintas Hodak, uhićen je početkom godine. Oružje kojim je ubijena Ivana Hodak pronađeno je u sjeniku u kojem se Šlogar krio, a upravo se oko pištolja kao ključnog dokaza vodilo najviše polemika na početku suđenja pa se u slučaj umiješao i Vrhovni sud koji je ocijenio da je dokaz ipak valjan i zakonito izuzet. Ipak, iako Šlogar sjedi na optuženičkoj klupi, rijetki su oni koji vjeruju u priču da je tog beskućnika na ubojstvo 26-godišnje Ivane nagnala želja za osvetom njenom ocu, koju je spremao punih 14 godina.