Otkako se Rusija uključila kao faktor u europskoj politici od 18. stoljeća, dogodile su se dvije velike invazije na najveću slavensku zemlju. Prva se dogodila 1812. kada je u Moskvi boravio Napoleon Bonaparte. Na današnji dan te godine francuski car odlučio je napustiti Rusiju, shvaćajući da ga čeka najveća katastrofa njegove karijere.
Carevi - prijatelji
U to vrijeme Rusijom vlada Aleksandar I. Romanov, čovjek kojemu su savjetnici govorili kako je Francuska postala zemlja razvratništva i anarhije te ubila svoju kraljevsku obitelj. Oni su mu sugerirali da se priključi Velikoj Britaniji, Pruskoj i Habsburškoj Monarhiji u ratu protiv Napoleona. 1805. godine dogodila se bitka kod Austerlitza gdje je Napoleon apsolutno nadigrao kombinirane snage svojih protivnika i okupio ih u gradu Tilsitu. Grad se danas nalazi u Kalinjingradu.
Tamo su se dvojica vladara upoznali te, premda su do maloprije ratovali, brzo postali prijatelji. U mirovnom ugovoru Rusija jedva da je izgubila išta teritorija te nije morala plaćati reparacije koje je, primjerice, morala plaćati Austrija. Aleksandar se, osim toga, obvezao implementirati Napoleonov Kontinentalni sustav, što je značilo samo prekid trgovine s Britanskim Carstvom.
Kršenje Kontinentalnog sustava postaje uzrokom rata
Ali nakon par godina Aleksandar je shvatio da Rusija naglo slabi. Prekid trgovine s Britanijom povećao je cijene nekih proizvoda i izazivao nemire u državi. Zato je malo po malo ruski car počeo kršiti Kontinentalni sustav, što je Napoleonu bilo nepojmljivo. Odlučio je napasti Rusko Carstvo.
600.000 ljudi prešlo je na rusku zemlju u ljeto 1812. i tako je započela jedna od najvećih vojnih operacija novog vijeka. U brutalnoj bitci kod Borodina u rujnu umrlo je 70.000 ljudi u par dana. Nakon što je Napoleon osvojio grad, krenuo je prema Moskvi.
Rusi su bili spremni uništiti vlastite kuće kako bi pobijedili
U staru rusku prijestolnicu ušao je bez otpora. Oduvijek je imao poštovanja prema toj zemlji, a sada se mogao diviti glomaznoj ruskoj arhitekturi uz motive egzotičnog pravoslavlja. Čekao je rusku delegaciju da stigne kako bi dogovorio njihovu kapitulaciju. No stvari nisu išle po planu.
Nekoliko dana nakon što je stigao, pola grada našlo se u požaru. Rusi su bili spremni spaliti svoj sveti grad samo kako bi izbacili prokletog neprijatelja iz države. Francuski car nije se dao omesti. Rusi će se prije ili kasnije morati predati, a čak i da okupe novu vojsku, opet će ih pobijediti njegov genijalni vojnički um.
Početak najvećeg Napoleonovog poraza
Ostatak rujna Napoleon i njegovi vojnici provodili su lagodne dane pod lijepim i toplim vremenom, no onda je početkom listopada počelo biti sve hladnije, a kiše sve učestalije. Od Aleksandrove delegacije i dalje nije bilo ni spomena. Polako je postalo svima jasno što Rusi smjeraju.
19. listopada Napoleon odlučuje napustiti hladnu Rusiju. Tog dana kiša je neumorno padala, što je proizvelo logističke probleme te dalo više vremena Rusima da se dobro organiziraju i počnu napadati Francuze u povlačenju.
Svakim danom bilo je sve gore: francuska vojska umirala bi od iznenadnih zasjeda i u lokalnim okršajima s Rusima, a još više ih je umiralo zbog hladnog vremena. Konji su prvi umrli pa je povlačenje teklo još sporije. Procjenjuje se da je na povratku iz Rusije umrlo preko 400.000 ljudi.
Bio je to katastrofalan poraz francuskog cara koji je zadnjih desetak godina ratovao gotovo bez ijedne izgubljene bitke. Ostale europske sile, koje su nominalno podržavale Napoleona, na prvi miris krvi odlučile su prekinuti savez i najaviti rat Francuskoj. Do kraja iduće godine Napoleon će abdicirati.
Tako je završila priča o prvoj invaziji na istočnoeuropskog diva. U njihovoj kulturi tada nastaje sintagma o zimi kao najvećoj ruskoj saveznici. Stotinjak godina kasnije o tome je čitao njemački vojnik Adolf Hitler, smatrajući kako će ranijom invazijom uspjeti slomiti Ruse. Umjesto toga, najveća ruska saveznica još jednom je presudila rat.