O IDEJI univerzalnog temeljnog dohotka se raspravlja nekoliko stoljeća, a zadnjih nekoliko desetljeća se intenzivno istražuju mogući načini uvođenja takve politike, kao i njezine moguće posljedice. Mnogi su predlagali neku verziju univerzalnog temeljnog dohotka, s različitih ideoloških i političkih pozicija. Od kršćanskih teologa, socijalista, anarhista do ekonomskih liberala, stručnjaci različitih svjetonazora su ga predlagali kao rješenje društveno-ekonomskih problema.
Moderna istraživanja su često podijeljena po pitanju rezultata, posebno s obzirom na to da je nemoguće provoditi eksperimente o utjecaju univerzalnog temeljnog dohotka (u nastavku UTD) u izoliranim uvjetima. Nedavno objavljeno istraživanje ekonomista Eve Vivalt, Elizabeth Rhodes, Alexandera W. Bartika, Sarah Miller i politologa Davida E. Broockmana na velikom uzorku ljudi u SAD-u zaključuje da su učinci UTD-a slabi, čak i kontraproduktivni.
Ljudi manje radili, češće prijavljivali invalidnost, trošili sav dodatni novac isti mjesec
Pad zaposlenosti i radnih stati, značajno smanjenje ukupnog dohotka, duža razdoblja nezaposlenosti te češće prijavljivanje zdravstvenih problema i invaliditeta dovoljni su sami po sebi da se na temelju ovog istraživanja odbaci ideja UTD-a.
To su negativne posljedice, koje bi se možda mogle prihvatiti da ima i pozitivnih. Ali nije izmjereno da su ljudi više vremena provodili na stvari kao što su briga o djeci, nego su višak vremena zbog manje sati rada provodili u dokolici, besposličarenju.
Očekivalo se i da će dodatni prihod omogućiti ljudima da pronađu bolje poslove jer su im dodatna financijska sredstva trebala omogućiti da posvete više vremena traženju kvalitetnijih poslova. Ali to se nije dogodilo.
Jedno od očekivanja je bilo rast štednje i investicija kod onih koji primaju UTD, ali prema rezultatima istraživanja je većina dodatnog novca potrošena isti mjesec kada je primljen. Čak je zamijećen blagi rast zaduženosti, između 1000 i 2000 dolara godišnje.
Interes za poduzetništvo je narastao, ali nije bilo ostvarenja toga interesa. Jednostavno rečeno, ljudi su bili više zainteresirani za otvaranje vlastitih kompanija, ali to nisu činili ništa češće od kontrolne skupine ljudi koji nisu dobivali univerzalni temeljni dohodak (UTD).
Tisuću dolara mjesečno kroz tri godine osobama s niskim dohotkom
Istraživanje je provedeno na uzorku od tisuću osoba niskog dohotka u 19 okruga (eng. counties) saveznih država Illinois i Texas u SAD-u. Svaka osoba je primala 1000 dolara mjesečno u razdoblju od tri godine, od studenog 2020. do listopada 2023.
Svako dobro istraživanje uz grupu na koju se primjenjuje predmet istraživanja (u ovom slučaju oni koji dobivaju UTD) ima i kontrolnu grupu koja sudjeluje u istraživanju, ali se na nju ne primjenjuje predmet istraživanja. Za kontrolnu grupu je odabrano dvije tisuće osoba koje su tijekom istog razdoblja dobivale 50 dolara mjesečno. Obje grupe su izabrane tako da su udjeli mjesta stanovanja prema razini urbanizacije (ruralno, veliko urbano, malo urbano...) bili isti.
U istraživanju su nešto više sudjelovale žene. Po pitanju rasne pripadnosti, 30 posto ljudi u obje grupe su bili crnci, 47 posto bijelci, 22 posto Latinoamerikanci. 57 posto ih je živjelo u kućanstvu s barem jednim djetetom, 31-34 posto je imalo neki oblik invaliditeta, 58 posto zaposleno i 21 posto fakultetski obrazovano.
Godišnji prihodi pali onima koji su primali univerzalni temeljni dohodak jer su manje radili
Najzanimljiviji je podatak da su oni koji su dobili dodatna sredstva (1000 dolara mjesečno) godišnje ostvarivali 1500 dolara manji dohodak od ljudi u kontrolnoj skupini koji su dobivali 50 dolara mjesečno (samo za sudjelovanje u istraživanju), iako su na početku istraživanja obje grupe namještene da budu približno istih dohodovnih, rasnih, obiteljskih i drugih obilježja.
Većina smanjenja (1100 dolara) se odnosi na prihod od rada, što je u skladu s prijavljenim smanjenjem sati rada od 1.3 sata tjedno. Primijećeno je zamjetno veće smanjenje prihoda i sati rada kod ljudi bez djece u odnosu na one s djecom.
Kada se pogleda smanjenje prihoda cijelog kućanstva, onda je situacija još gora. Oni koji su bili testna skupina i dobivali 1000 dolara mjesečno (efektivno univerzalni temeljni dohodak) imali su smanjenje godišnjih prihoda cijelog kućanstva od 2500 dolara u odnosu na kontrolnu skupinu.
Ljudi su manje radili i više ljenčarili, pogotovo oni bez djece
Izostali su i pozitivni rezultati na upravljanje osobnim vremenom. Teoretičari univerzalnog dohotka smatraju da, ako se i smanji broj radnih sati, to će dovesti do kvalitetnijeg pa i produktivnijeg korištenja slobodnog vremena.
Ali prema ovom istraživanju oni koji su dobivali UTD su u prosjeku prijavljivali da su dnevno spavali između 5 i 10 minuta manje, a nekoliko minuta manje dnevno se smanjilo vrijeme provedeno u brizi za djecu, kao i vrijeme provedeno u drugim aktivnostima koje stvaraju prihod (osim posla).
Suprotno predviđanjima zagovornika univerzalnog temeljnog dohotka, nije prijavljeno veće sudjelovanje u lokalnoj zajednici. Nije se više vremena posvetilo brizi za druge, tjelovježbi, potrazi za poslom, ni samopoboljšanju.
Korištenje slobodnog vremena kod onih koji su primali 1000 dolara mjesečno u odnosu na kontrolnu grupu je poraslo kod društvenog ljenčarenja (eng. social leisure), prijevozu koji se ne odnosi na putovanje između mjesta stanovanja i posla te individualnog ljenčarenja.
Razlike nisu izmjerene samo između onih sa i bez djece, nego i prema stupnju obrazovanja. Prihodi i sati rada su se smanjili više kod onih koji nisu imali visokoškolsko obrazovanje. Čak su visokoobrazovani povećali prihode ostvarene zaposlenjem (iako beznačjano), ali su smanjeni prihodi od samozaposlenosti i privremenog rada.
Rasprava o UTD-u neće stati na temelju jednog istraživanja, ali su problemi sve jasniji
Rasprava o univerzalnom temeljnom dohotku neće završiti samo zbog jednog istraživanja, bez obzira na to koliko bili porazni rezultati. Većina istraživanja se bavi posljedicama uvođenja UTD-a po pitanju ponašanja i navika primatelja. Ali postoji još jedan problem, a to je pitanje financiranja.
Socijalna prava, u koje spada javno zdravstvo, mirovinski sustav, socijalna pomoć, porodiljine naknade i slične stvari već su glavni dio troškova svih država na svijetu. Samo zdravstvo i mirovinski sustav čine 47 posto proračunskih troškova SAD-a. Obrazovanje i direktna socijalna pomoć taj udio dižu na 60 posto.
S obzirom na to da se po samoj prirodi stvari dijeli svim građanima, siromašniji bi vjerojatno efektivno dobili manje na taj način nego što sada dobivaju. Istraživanja o načinima trošenja bezuvjetnih direktnih novčanih davanja kod niskoobrazovanih i siromašnih nisu ohrabrujući, a to je velik problem za ideju univerzalnog temeljnog dohotka.
Zagovornici UTD-a, što čini šarolik ideološko-ekonomski spektar od ljevice do desnice, nastavit će teoretizirati o njegovim koristima. Ali potrebna su daljnja istraživanja mogućih efekata.