Dražen Lalić, politički analitičar i profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, za Index je napisao satirički tekst u kojem reagira na prozivke premijera i šefa HDZ-a Andreja Plenkovića.
PRAĆENJE televizijskoga prijenosa jučerašnje konferencije za medije premijera i predsjednika HDZ-a, kao i njegovo istovjetno obraćanje javnosti u ponedjeljak, preobrazilo me je u profesionalnom, političkom i duhovnom smislu.
> Žestoka svađa Plenkovića i novinara: Postali ste bahati, dopustili ste si bezobrazluk
Postalo mi je jasno da je činjenica i istina sve što Andrej Plenković priča o ovim lokalnim izborima, uključujući kritike koje upućuje meni i kolegama s RTL-a te nekih drugih medija. Shvatio sam da u vezi s obradom navedenoga političkog procesa, pa i mnogih drugih zbivanja, to nisu nepristrani mediji. U tom sklopu, sasvim se slažem s njime o sljedećem: analitičari poput mene su doista plaćenici zaduženi da gade jednu političku opciju; novinari koji se ne slažu s premijerom i njegovom strankom rade sitni bezobrazluk; televizijski urednici i voditelji su namjerno stavljali i izgovarali krivo ime kandidata.
Nadalje, svjestan sam toga da smo mi u medijima vezano za izbore prodavali priče, dopustili sami sebi profesorski nastupati prema premijeru i uopće ušli u duboke ofsajde (takvo kršenje pravila igre, kao i zaleđa u nogometu, trebaju sankcionirati suci).
Došlo mi je u glavu kako za ozbiljne probleme današnje Hrvatske nisu najodgovorniji vladajući političari na čelu s Plenkovićem, nego smo krivi mi koji smo na RTL-u, televizijama Nova i N1 te u nekim drugim medijima govorili i pisali, pozivajući se na slobodu (izražavanja) mišljenja, pa ma što to značilo. Sad znam da arogantni i oholi nisu premijer i drugi članovi vlade, nego smo ne samo malo nego i puno svi skupa postali bahati mi koji na ovaj ili onaj način radimo za medije i svakako smo puno moćniji od vladajućih političara.
Što se mene osobno tiče, konačno sam jasno dokučio kakav mi je politički background i za koga sam slijedom toga na ovim i drugim izborima agitirao kao plaćenik koji dolazi na televizije s ciljem da ometam i rušim kandidate HDZ-a i drugih državotvornih stranaka. Priznajem da moja opcija nije pluralistička i stranački nesvrstana, iako već cijelu vječnost ne posjedujem iskaznicu Partije.
Politička mi je opcija i kao analitičara izbora izrazito stranački i ideološki lijeva; sad vidim kako su kritike koje sam u dugom razdoblju upućivao istaknutim lijevim ili barem tako samoproglašenim političarima i kandidatima kod nas, u rasponu od Ivice Račana preko Zorana Milanovića do Ante Franića, pa i posljednje zamjerke Tomislavu Tomaševiću, bile samo pokušaj da prikrijem takvo svoje opredjeljenje i maskiram se u nekoga stručnog, objektivnog analitičara.
Navedeno političko opredjeljenje dovelo me je do toga da sam na najbrutalniji mogući način izvrijeđao kandidata Davora Filipovića, ustvrdivši na osnovu lažirane analize - mea culpa - njegove komunikacije na televizijskom sučeljavanju da baš svaki put kad otvori usta HDZ izgubi stotinu glasova. Taj nadasve vrsni političar i komunikator, koji je unatoč mladoj dobi u Lijepoj našoj već dugo vremena puno poznatiji od Stjepana, Tarika, Mirka i drugih povijesnih i suvremenih čuvenih ličnosti navedenoga prezimena, zaslužio je da bude izabran za gradonačelnika, ali uslijed pristranoga izricanja teške negativne kvalifikacije i sličnoga djelovanja mene osobno i nekih drugih iz medija nije ni ušao u drugi krug izbora.
Sramim se takvoga svog štetnoga utjecaja. Ne mogu me s tim u vezi opravdati ni pohvale koje sam u nastupima na RTL-u uputio kampanjama Ivana Radića u Osijeku i izvjesnih drugih HDZ-ovaca, jer su i to bile samo krinke iza kojih sam skrivao svoju ljevičarsku zadojenost i nestručnost. Provodio sam istraživanja fenomena izbornih kampanja kod nas i u nekim drugim zemljama te pisao i objavljivao za to vezane knjige i znanstvene članke ponajprije zato da bih se bolje prerušio u nekoga uravnoteženoga i upućenoga stručnjaka. Činio sam to jer je trebalo: kao analitičar zarađivao sam na izborima više nego bjegunac pred pravosuđem u Međugorje prilikom transfera igrača u inozemstvo.
U opisanom zlu ipak ima i nešto dobro: zahvalnost koju osjećam prema premijeru zato što me je svojim dobrohotnim kritikama izveo na pravi put. Napose sam mu zahvalan zbog pohvala za vještu i učinkovitu komunikaciju koju mi je pritom posredno uputio. Dosad nisam ni znao kako sam sposoban pristojnoga, retorički umješnoga i uopće izvrsnoga kandidata, kojega je premudri predsjednik HDZ-a za tu utrku izabrao baš kao što je iz kadrovskoga špila izvukao i neke druge posrnule kandidate vladajuće stranke, riječima i nastupima pretvoriti od izvjesnoga dobitnika u gubitnika koji je priskrbio skoro šest puta manje od glasova od pobjednika prvoga kruga (9.83 posto prema 45.13 posto), koji je u nedjelju tako nepravedno prevladao na izborima u cijelosti.
S obzirom na to da me je Plenković tako puno zadužio, nastojim mu vratiti uslugu sljedećim stručnim savjetom: ponovno kandidirajte na sljedećim izborima, dragi premijeru, Davora Filipovića i izvjesne druge članove HDZ-a koji samo zbog gore opisanih razloga (molim ih neka meni i kolegama iz medija oproste) nisu uspjeli doći na vodeće dužnosti u komunalnoj vlasti; garantiram da će drugi put postići velik uspjeh.
Iako je moja karijera političkog analitičara okončana time što me je harni zaštitnik nezavisnosti medija i slobode mišljenja/izražavanja znalački prozreo (koji bi me medij ubuduće ovako prokuženoga angažirao…), osjećam se sretnim: svoj profesionalni i ostali život napokon vidim očima jedine sasvim točne istine - one predsjednika HDZ-a i vlade. U svakom slučaju, Andrej Plenković i ubuduće treba kao pravi demokratski političar pričati što god želi: nitko i ništa neće i ne može, kako sam veli, promijeniti njegov stav.