KADA je našvrljano slovo O jednog znanstvenika pogrešno interpretirano kao nula u napomeni za HIV pacijenta ranih osamdesetih godina 20. stoljeća, nastao je termin "nulti pacijent". On je pokrenuo val događaja u kojima je pacijent Gaëtan Dugas, francusko-kanadski stjuard, okrivljen za prenošenje HIV-a u SAD-u, piše CNN.
Desetljeća su prošla prije nego što je istraživanje, koje je objavljeno krajem 2016. godine u časopisu Nature, spralo ljagu s Gaëtanovog imena i osiguralo jake dokaze da se virus pojavio u SAD-u poslije epidemije na Karibima koja je izbila 1970.
Iako je Gaëtanova uznemirujuća saga zaključena, termin "nulti pacijent" je opstao do danas i nastavlja izazivati konfuziju i radoznalost kod onih koje zanima kako se bolest širi.
"Superširitelji" i "superkliconoše"
"Nulti pacijent" je izraz koji se i dalje koristi da opiše indeksne slučajeve – prve dokumentirane slučajeve bolesti prijavljene zdravstvenoj ustanovi.
Mnogi znanstvenici i službenici javnog zdravlja izbjegavaju identificirati ove pacijente i koristiti termin "nulti pacijent", kaže Thomas Friedrich, izvanredni profesor patobiologije na Sveučilištu u Wisconsinu.
"Identificiranje jedne osobe kao nultog pacijenta s jedne strane može dati pogrešan dojam o tome kako se bolest pojavila, a s druge strane, insinuira da trebamo nekog okriviti za pojavljivanje bolesti, što nije prikladno. Međutim, veoma je važno za znanost, za ljude i za javno zdravlje da razumijemo indeksne slučajeve kako bismo shvatili kako je bolest dospjela među ljude i kako zaustaviti njeno širenje", kaže Friedrich.
Neki znanstvenici smatraju da je podjednako važno analizirati primarne slučajeve – osobe ili životinje koje su prve donijele virus u određenu populaciju. Za mnoge pandemije infektivnih bolesti nije utvrđen primarni slučaj, kaže liječnik Ian Lipkin, profesor epidemiologije i direktor Centra za infekcije i imunitet na Sveučilištu Columbia u New Yorku.
"Nije neuobičajeno da uzročnici infekcija borave u okruženju godinama, pa čak i desetljećima prije nego što ih uočimo", rekao je Lipkin, dodajući da uzročnik može postati zaraza populacije ljudi ušavši u više osoba, a ne samo u jednu.
A čak i kada uzročnik infekcije prijeđe na ljudsku populaciju, neki ljudi su sposobni raširiti ga više od drugih.
"Možda više smisla ima pričati o superprenositeljima nego o nultim pacijentima. Superprenositelji mogu putovati ili sudjelovati u određenim vrstama aktivnosti koje dovode do prenošenja bolesti na veliki broj ljudi", kaže on.
Na primjer, čak iako Dugas nije bio nulti pacijent HIV-a, i dalje je mogao biti superprenositelj.
S druge strane, određeni ljudi mogu biti "superkliconoše", to jest mogu prenositi mnogo više vrsta virusa nego drugi – i to ne samo međuljudskim kontaktom.
Bilo da su oni nulti pacijenti, superširitelji ili superkliconoše, ovih šest ljudi bili su ozloglašeni, jer im je pripisana uloga širenja smrtonosnih bolesti tijekom 20. i 21. stoljeća.
Tifusna Mary
Jedan do prvih poznatih primjera superširitelja, a možda čak i superkliconoša, bila je Mary Mallon, koja je postala poznata kao Tifusna Mary.
Ova kuharica, porijeklom iz Irske, djelovala je zdravo dok je pripremala obroke za obitelji za koje je radila početkom 20. stoljeća u New Yorku. Ubrzo nakon što su njeni obroci posluženi, članovi kućanstava u kojima je radila razvijali su tifusnu groznicu, smrtonosnu bolest koju izaziva bakterija salmonele.
Što je više ljudi u domovima u kojima je radila obolijevalo, Mallon je dobivala reputaciju sličnu onoj koju ima nulti pacijent, iako ona nije imala simptome bolesti.
"Postoje ljudi kao što je Tifusna Mary, koji iz nekog razloga mogu biti zaraženi patogenom, a da nemaju toliko simptoma, nego samo prenose patogen tako da on postaje opasan za druge ljude", kaže Friedrich.
Mallon je prisilno smještena u karantenu dvaput, gdje je provela ukupno 26 godina, tijekom kojih se bezuspješno sudila s njujorškim Odsjekom zdravlja, govoreći da se ne osjeća bolesno i da zbog toga ne može zaraziti druge ljude. Umrla je 1938. godine.
Nitko zapravo ne zna je li Mallon zaista bila nulti pacijent tifusne groznice ili samo superprenositelj ili superkliconoša. Bilo kako bilo, nije najbolje nazvati je nultim pacijentom, jer se u mnogim slučajevima indeksni slučaj ne može tako lako utvrditi.
Širenje SARS-a
Znanstvenici su pratili ozbiljnu brzinu prenošenja virusa 2003. godine tijekom epidemije SARS-a, koja ih je, prema informacijama iz biltena Svjetske zdravstvene organizacije, dovela do jednog liječnika i jedne noći koju je proveo u hotelu u Hong Kongu.
Liječnik Liu Jianlun (64) iz kineske provincije Guangdong bio je bolestan kad je odsjeo u hotelu u kojem je najvjerojatnije zarazio još 16 gostiju s istog kata. Liu je, stjecajem okolnosti, odsjeo u sobi 911 na devetom katu hotela Metropole.
"Njega ne biste mogli nazvati nultim pacijentom, ali ako se u obzir uzme njegov utjecaj na epidemiju, on je bio krucijalan za širenje zaraze", kaže Lipkin.
Ostali gosti hotela koji su bili izloženi virusu vjerojatno su putovali u druge zemlje nakon što su inficirani. Za manje od četiri mjeseca bilo je 4000 oboljelih i 550 mrtvih od SARS-a koji su povezani s Liuovim boravkom u hotelu u Hong Kongu.
Kako je Liu bio inficiran SARS-om? U bolnici u kojoj je radio liječeni su oboljeli od SARS-a i Liu je vjerojatno bio u kontaktu s nekim od pacijenata. Vjerovalo se da je prvi oboljeli od SARS-a farmer iz Guangdonga na kojeg je virus prenijela životinja.
Smatra se da se SARS prvo pojavio kod šišmiša, a da se onda proširio na druge životinje, kao što su cibetke, da bi se zatim javio i kod ljudi.
"Što više istražujemo, nalazimo sve više dokaza da se ljudi stalno inficiraju životinjskim virusima", kaže Friedrich i dodaje da je ključ za izbijanje epidemije hoće li prva osoba koja se zarazila životinjskim virusom prenijeti to na drugu osobu, to jest može li se virus prenositi s čovjeka na čovjeka. Upravo to se dogodilo s gripom H5N1 i ptičjom gripom.
Pojavljuju se novi virusi
Godine 2004. šestogodišnji dječak po imenu Captain Boonmanuch postao je prvi potvrđeni slučaj ptičje gripe na Tajlandu. On možda nije bio nulti pacijent, ali su članovi njegove obitelji izjavili da se igrao s pilićima prije nego što se razbolio i donio bolest u kuću svog strica. Vjeruje se da su kokoši bile nositelji ptičje gripe tijekom susreta s dječakom i da su inficirale i njega i druge.
Između 2003. i 2016. godine zabilježeno je 856 slučajeva ove gripe širom svijeta, a 452 osobe su preminule od nje.
Ptičja gripa se ne replicira dobro kod ljudi, kao što se ljudska gripa ne replicira dobro kod ptica, ali ako ptičja gripa i ljudska gripa uđu u svinju, dolazi do mutiranja i može nastati potpuno nova vrsta gripe. To se dogodilo 2009. godine s još jednom gripom – H1N1 svinjskom gripom.
Dječak koji je preživio svinjsku gripu
H1N1 virus izazvao je 1918. godine pandemiju, a onda se slična pandemija ponovila 2009. godine. Vjeruje se da su ovu skoriju pandemiju izazvale svinje koje su bile inficirane s nekoliko različitih virusa.
"Čini se da je najnoviji H1N1 virus došao od svinja, iako pripada grupi ptičjih virusa. U svinjama je samo došlo do miješanja ptičjih virusa i virusa sisavaca koji su se pomiješali i stvorili novu kombinaciju koja će prije zaraziti ljude nego ptičji virus", objašnjava Friedrich.
Edgar Hernandez, iz meksičkog grada La Gloria, bio je petogodišnjak kada su ga liječnici identificirali kao prvi slučaj svinjske gripe 2009. godine. Edgar je preživio gripu, a njegova majka je vjerovala da su mu ju prenijele svinje iz susjedstva.
"Kod indeksnih slučajeva nije važno samo to što su se oni inficirali u kontaktu sa životinjom, nego i to što je dovelo do toga da virus prijeđe na čovjeka, a što do toga da prijeđe s osobe na osobu. Neki virusi su uspješni u tome, neki ne. Neki mogu preživjeti poslije prelaska tjedan dana, a neki su veoma efikasni u tome i oni postaju epidemije o kojima slušamo", kaže Friedrich.
Emile i Ebola
Jedan od virusa koji je poznat po agresivnom prelasku s čovjeka na čovjeka je ebola.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, ebola se na ljude može prenijeti putem krvi, izlučevina, organa i drugih tjelesnih tekućina zaraženih životinja kao što su šišmiši, majmuni i šumske antilope.
Dvogodišnji dječak iz sela Meliandou u Gvineji smatra se prvim slučajem ebole prema studiji koja je 2014. godine objavljena u časopisu New England Journal of Medicine. Kod njega su se iznenada javili temperatura, povraćanje i proljev u prosincu 2013., a najvjerojatnije se zarazio prilikom kontakta sa šišmišom. On je preminuo poslije četiri dana, a mjesec dana kasnije od iste bolesti umrle su i njegova baka, majka i trogodišnja sestra.
Virus se nastavio širiti dodirom i preko tjelesnih tekućina, a vjeruje se da je i mrtva osoba mogla prenijeti zarazu.
"Na krivom mjestu u krivo vrijeme"
MERS, bliskoistočni akutni respiratorni sindrom, virus je koji je identificiran 2012. u Saudijskoj Arabiji. Znanstvenici su zaključili da su najvjerojatnije deve prenijele ovu bolest ljudima, a do sada je zabilježeno 1813 oboljelih.
Godine 2016. došlo je do epidemije MERS-a u Južnoj Koreji, a vjeruje se da je muškarac star 68 godina, koji je mnogo putovao, bio takozvani nulti pacijent. On je putovao u Bahrein, u Ujedinjene Arapske Emirate, Saudijsku Arabiju i Katar prije nego što se vratio u Sjevernu Koreju. Tijekom putovanja nije imao simptome, a kada se osjetio bolesno, otišao je u Medicinski centar Samsung u Seoulu. Prema Centru za kontrolu i prevenciju bolesti, vrijeme inkubacije MERS-a je 14 dana.
Ovaj muškarac je, prema jednoj studiji, najvjerojatnije zarazio MERS-om 28 osoba prije nego što je otišao u bolnicu. Jedan od tih zaraženih veoma vjerojatno je zarazio još 82 ljudi u bolnici.
Veoma je važno zapamtiti da je teško identificirati prvu oboljelu osobu, a čak i kada se utvrdi tko je ona, ne možemo nju kriviti za epidemiju, jer je to nešto što nije učinjeno namjerno i svjesno, bez obzira na to što ljudi imaju potrebu za sve naći krivca u kojeg će uperiti prstom.