DIGITALIZACIJA je već godinama jedan od najspominjanijih pojmova u Hrvatskoj. Međutim, kako to obično biva, stvari s digitalizacijom u praksi funkcioniraju na potpuno apsurdan način.
Možda najbolju potvrdu toga ovih su dana dobili poduzetnici koji su, sukladno novim propisima, u registar trgovačkog suda do početka rujna morali unijeti svoju e-mail adresu. Problem je u tome što e-mail adresu nisu mogli dostaviti elektroničkim putem nego osobno, na trgovačkom sudu, ili preporučeno poštom. U oba slučaja morali su čekati u redovima da bi dostavili e-mail adresu.
Jedan od poduzetnika koji je potkraj kolovoza prijavio e-mail adresu svoje tvrtke je i suosnivač udruge Glas poduzetnika Hrvoje Bujas. On je podatak o svojoj e-mail adresi trgovačkom sudu poslao i e-mailom i poštom. Kaže da je njegova kolegica, koja je poštom slala traženi podatak državi, čekala u redu.
"Kolegica je došla u poštu, čekala u redu, kupila marku i poslala. Kao prije sto godina! Zašto nije bilo dovoljno da trgovački sud obavijestimo o našoj e-mail adresi samo slanjem e-maila? Pričamo o digitalizaciji, a nikako da se maknemo od papira i pečata", kazao je za Index Bujas, dodavši kako slična iskustva imaju i drugi poduzetnici.
Hrvoje Bujas
Neki od njih požalili su se i putem društvenih mreža. I oni su u svojim objavama upozorili na nesklad između najava države o digitalizaciji i prakse u kojoj i dalje dominira papirologija. Iznenađeni su i time što se od njih traži da koriste klasične poštanske usluge duboko u 21. stoljeću, umjesto da podatak o svojoj e-mail adresi jednostavno pošalju e-mailom.
Podsjetimo, izmjenama Zakona o sudskom registru i Zakona o parničnom postupku iz prošle godine tvrtke registrirane u Hrvatskoj moraju imati e-mail adresu i dužne su je unijeti u sudski registar, o čemu je Index već pisao.
U Ministarstvu pravosuđa (koje je u međuvremenu preraslo u Ministarstvo pravosuđa i uprave) prije dva mjeseca su nam kazali da je cilj unošenja e-mail adrese u sudski registar namjera države da s tvrtkama komunicira elektronskim putem. No ostaje nejasno zašto se onda i unošenje same e-mail adrese tvrtke ne može ostvariti elektronički, već se mora ići ili osobno na trgovački sud ili koristiti poštanske usluge.
>> Firme moraju skupo platiti upis e-maila u sudski registar
U Ministarstvu pravosuđa i uprave, kojem je na čelu ministar Ivan Malenica, pojasnili su nam da je e-mail tvrtke moguće dostaviti elektroničkim putem samo ako je tvrtka osnovana na daljinu. U ostalim slučajevima, koji se pravno vode kao doregistracija, e-mail adresu trgovačkom sudu nije moguće dostaviti elektroničkim putem, već samo osobno ili putem pošte.
"Ministarstvo pravosuđa i uprave priprema drugi dio projekta nadogradnje aplikacije e-Sudski registar kojim će se osigurati elektronička predaja zahtjeva svim subjektima upisa u sudski registar u svim slučajevima", stoji u odgovoru Ministarstva na upit Indexa.
I u odvjetničkim krugovima smatraju da korištenje poštanskih usluga ne samo da je uobičajeno u komunikaciji sa sudovima nego je u mnogim slučajevima i korisno. Izbor se, kaže nam odvjetnik Antonio Zujić, često svodi na čekanje na trgovačkom sudu ili na slanje poštom, pri čemu je slanje poštom, s obzirom na rokove, jednostavnije i korisnije od čekanja u redovima pred sudom. Naime, kada se dokument šalje poštom, gleda se kada ga je stranka poslala, što znači da se u gradu kakav je Zagreb, u kojem pojedini poštanski uredi rade 24 sata dnevno, dokument može poslati i samo nekoliko minuta prije isteka zakonskog roka. S druge strane, trgovački sudovi imaju radno vrijeme kojem se mnogi poduzetnici ni ne mogu prilagoditi.
"Zbog toga je slanje poštom ponekad znatno jednostavnije", kaže Zujić za Index.
Cijeli proces unošenja e-mail adrese u sudski registar nije lišen ni drugih problema. Primjerice, od pojedinih su poduzetnika trgovački sudovi naplaćivali sudske pristojbe, a neki od njih su se žalili i da se od njih tražilo da koriste usluge javnih bilježnika. Sve je to izazivalo dodatne troškove prilikom nadopune podataka o tvrtki e-mail adresom. I to unatoč tome što su iz nadležnog ministarstva tada poručivali kako je unos e-mail adrese besplatan i da se za to ne plaća sudska pristojba.
Među poduzetnicima koji su morali platiti sudsku pristojbu u iznosu od 250 kuna i javnobilježničku nagradu od 260 kuna je i riječki poduzetnik Alan Heigl, vlasnik tvrtke Euro Bus, koju je osnovao 2003. godine, o čijem je iskustvu Index nedavno pisao.
Nakon što su iz Ministarstva poručili da je unos e-mail adrese u sudski registar besplatan, Heigl je, kako nam je kazao, zatražio povrat novca. Javni bilježnik mu je, ističe, novac i vratio, ali nadležni trgovački sud nije mu odgovorio na zahtjev koji im je predao.
"Predao sam zahtjev za povrat plaćenih pristojbi, ali ništa mi nisu odgovorili i nisu mi vratili novac. Kad vidim što se događa, mogu samo zaključiti da se mi doista ne možemo odmaknuti od pečata", žali se Heigl za Index.
U Ministarstvu pravosuđa su nam prije dva mjeseca rekli da tvrtke koje do isteka roka za unos podataka o e-mailu to ne naprave neće biti sankcionirane. Ipak, poduzetnici upozoravaju da je cijeli proces i dalje prepun nejasnoća. Prije svega, poduzetnicima nije jasno znači li to da se nakon isteka roka plaća unos podataka o e-mailu tvrtki ili ne, a nejasno im je i kako će se odvijati procedura. Pritom valja voditi računa o tome da mnogi poduzetnici nisu unijeli e-mail adresu tvrtke u sudski registar jer za to nisu imali vremena, ali i zato što su im informacije o toj obvezi iz nadležnog ministarstva stizale na kapaljku.
S druge strane, u Ministarstvu pravosuđa i uprave kažu da će tvrtke i dalje - dakle, nakon isteka roka - po dosadašnjim pravilima moći unositi e-mail adrese u svoje podatke u sudskom registru. Ističu i da će proces biti besplatan.
Poučeni birokratskom zavrzlamom koja je pratila proces uvođenja e-maila u sudski registar poduzetnici upozoravaju kako i ovi slučajevi pokazuju da je krajnje vrijeme da se i hrvatska državna uprava i pravosuđe digitaliziraju. Bujas ističe kako je vrijeme papira i pečata odavno prošlo te da je vrijeme da se komunikacija građana i poduzetnika s državom počne odvijati digitalnim putem. To je, uostalom, i razlog zbog kojeg država traži upis e-mailova tvrtki u sudski registar.
Na kraju, valja upozoriti kako samim upisom e-maila u sudski registar ne završava birokratiziranje oko elektronske komunikacije države s poduzetnicima. Naime, kako nam kažu odvjetnici, nakon upisa e-maila tvrtke u sudski registar poduzetnik se još mora uključiti u sustav e-komunikacije kod Ministarstva pravosuđa i uprave. Kako bi to mogao, poduzetnik još mora na poseban e-mail Ministarstva poslati OIB, naziv i e-mail tvrtke, kao i svoje osobne podatke.