NIJE da mi se nešto filozofira, ali ove retke moram početi konstatacijom da je život kao zvrk. Ponekad okrene stvari tako da izgledaju sasvim drukčije nego sekundu prije. Evo, uzmite nogomet. Kako netko reče, sve do prije ne tako puno vremena njega su igrali siromašni, a gledali bogati, da bi danas bilo sasvim obratno - igraju ga bogati, a gledaju siromašni.
E, tako nekako je i s Hrvatskim helsinškim odborom. Sve donedavno ta časna institucija pomagala je stotinama, tisućama obespravljenih, ugroženih, poniženih, da bi se posljednjih mjeseci sve okrenulo naglavce. Sada je HHO u tako jadnom stanju da bi pod hitno trebalo pomoći njemu. Ali, kako ćeš mu pomoći kada se se radi o posebnom, rijetko, ako i ikada viđenom, pacijentu.
Doslovce mu otpadaju udovi, jer je otkako ga vode Banac i Čičak iz njega izašla cijela četa članova, ali on se pravi zdraviji od ijednog liječnika koji bi mu eventualno mogao još pomoći. Evo, pogledajte samo što se događa posljednjih dana. Nakon što mu je otpao još jedan ekstremitet (odlazak Igora Mandića, Vilija Matule i i Sande Langerholtz Miladinov), HHO je to odlučio proglasiti beznačajnom ogrebotinom. I bacio se, zapravo više svalio, na novi zadatak.
I to, vidi molim te, kakav. Jedva da je čovjek mogao povjerovati očima i ušima kada je ovih dana stigla vijest iz Zadra da su studenti tamošnjeg sveučilišta izglasali prekid blokade. A sve, javili su mediji, uz aktivnu "asistenciju" ondje nazočnih Čička i Banca. Kakva, dođavola, asistencija i tko je dao njima dvojici licencu da se time uopće bave? Dobro, Banac je profesor, a Čičak nekakav veteran studentskog pokreta, i da su tamo otišli kao građani, dakle privatno, još bi se i moglo razumjeti.
Najobičniji štrajkbreheri
Ali kakvi, oni su otišli u Zadar baš u službenim funkcijama poglavara i dopoglavara HHO-a, uz Čičkovo objašnjenje da su došli posredovati između pobunjenih studenata i Primorčevog ministarstva. Je li? A tko te, brate, za to ovlastio? Koji normalan zadarski student, pogotovo pobunjenik, može od tebe zatražiti posredništvo nakon što si studentsku pobunu javno nazvao "ćorkom neinventivnih imitatora narančaste revolucije"?!
Tko bi te, čovječe, od studenata htio za svog tribuna nakon što si otišao i slonovski korak naprijed i njihovu pobunu nazvao "kolektivističkim" pokretom, koji "u svojoj intenciji teži totalitarizmu"?! Pa, taj bi morao biti ili blesav ili toliko politički nepismen da ne zna da je neusporedivo više kolektivizma bilo u studentskoj pobuni 1971. godine, i to zahvaljujući ponajviše baš Čičku.
S Bancem nije ništa bolje, prije gore, jer je u mladosti bio tako vatreni zagovornik Mao Ce Tunga, da maoistički kolektivizam nije mogao iznojiti ni do danas, unatoč više nego redovitom odlasku u neokapitalističke teretane. Zato ove Ha-Ha-O-vske šaljivčine treba suočiti s jedinom ozbiljnom pretpostavkom, a to je da su u Zadar otišli u režiji ministra Primorca, a zapravo samog Sanadera, kojem su ionako dosad učinili nebrojene usluge (politikantska estradizacija žrtava komunističkog terora, nagrada Mladenu Bajiću, sotonizacija Stjepana Mesića..).
Oni su, dakle, da se ne lažemo, najobičniji štrajkbreheri, pa kada su ovako lijepo obavili zadatak u Zadru, kako to da nisu skoknuli i do Splita, nije daleko, da razbiju i štrajk u tamošnjoj željezari. A zašto zatim ne bi uskakali i drugdje, jer već sutra mogu puknuti i radnici u brodogradilištima, mogu se dići vječno grintavi učitelji, čak i tihe, ali nezadovoljne tete u vrtićima... Ima, dakle, nebrojeno mjesta gdje može biti ugrožen komoditet Sanaderove vlade, a tko to može bolje prevenirati od organizacije koja i postoji zbog ugroženih.
Dosad HHO nikada nije bio režimska krpa kojom vlast briše prašinu sa slike o sebi kao bezgrešne i nezamjenjive
Mora se reći da čovjek ostaje bez riječi pred ovolikom mizerijom. S čime to usporediti? Ako kažem da je Čičak "Sejdo", a Banac "Bajramović" hrvatske ljudskopravaške scene, to bi bilo sasvim blizu istini, ali mlađi čitatelji možda nisu ni čuli za Sejdu Bajramovića. Zato, ajmo ovako. U skoro dvadesetgodišnjem postojanju HHO je prolazio kroz ovakva i onakva razdoblja, nekad bolja nekad gora. Ali nikada nije bio režimska krpa kojom vlast briše prašinu sa slike o sebi kao bezgrešne i nezamjenjive.
A danas je upravo tako. Da stvar bude apsurdnija, čak ni Tuđmanu nikada nije padalo na pamet da od HHO-a napravi sluškinju koja će mu pospremati po kući, nego ga je javnim proklinjanjima, špijunskim podmetanjima itd. htio ušutkati. Ali čak i to, koliko god hodalo rubom despotske samovolje i bezakonja, više odgovara logici odnosa vlada-nevladine organizacije od onoga što imamo danas. Jer, ovo danas je ruglo koje te sram usporediti s primjerima iz prvog susjedstva.
U Srbiji je Helsinški odbor i dalje jedan od glavnih motivatora kažnjavanja srpskih ratnih zločina, te, što je možda još važnije, pedagoškog suočavanja Srbije i Srba sa zločinima koje su počinili devedesetih. U BiH je Helsinški odbor jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji upozorava na razornu islamizaciju, te dehrvatizaciju i desrbizaciju Sarajeva. U Sloveniji je Helsinški odbor sve donedavno bio toliko usamljen i izopćen u borbi za prava "izbrisanih" da je konferencije za tisak povremeno čak morao održavati u egzilu.
I to, pazi ovo, u Zagrebu, koji je tako dobio reputaciju oaze slobode čak i za Slovence. Da bi ga danas dvojica lunatika na čelu HHO-a, koje je sjedinio slijepi, gotovo makartistički, ali isto toliko i klaunovski antikomunizam, toliko ponizili da je to zbilja rijetko viđeno.
> Ostale komentare autora pročitajte ovdje
Foto: Branislav Grgurović, Bruno Konjević/Cropix