MIHAEL JURIĆ diplomirani je inženjer šumarstva, dopredsjednik Hrvatske demokratske zajednice u Sisačko-moslavačkoj županiji, predsjednik je donedavno bio slavni župan Ivo Žinić. Jurić je i predsjednik petrinjskog HDZ-a te likvidator u državnoj tvrtki Gavrilović mala privreda, gdje je imenovan u svibnju 2017. godine, odlukom predsjednika Upravnog vijeća državnog Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP) Gorana Marića. U svibnju prošle godine postao je stručni suradnik u trgovačkom društvu Državne nekretnine. Državnom, dakako. Pisali smo već o Renati Sabo, ravnateljici te firme i njezinu neospornom pravu na neprekidno korištenje službenoga automobila, jer, bože moj, svi znamo da je državne nekretnine nemoguće voditi bez dvadesetčetverosatnog korištenja automobila.
Državna firma kupila auto vrijedan 200.000 kuna. Nazvali smo ravnateljicu
Reakcija Državnih nekretnina: Ravnateljica ima pravo na cjelodnevno korištenje auta
Otkud Jurić, diplomirani šumar, u svijetu državnih nekretnina? Ima li njegovo zapošljavanje veze s, teško je povjerovati, članstvom u vladajućoj partiji?
Dakako, pitali smo to Državne nekretnine, no nismo se usrećili. Pet dana nije im bilo dovoljno da sroče nekoliko suvislih ili bilo kakvih rečenica o svojoj prošlogodišnjoj akviziciji. Prvo su nam dan-dva objašnjavali kako su zauzeti odgovaranjem RTL-u da bi nam, potom, priopćili kako će odgovoriti, ali ne znaju kada.
Nije nam bilo druge, nazvali smo Jurića. Pročitali smo mu mišljenje Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa iz veljače prošle godine kada mu se obratio jer ga je zanimalo smije li se, kao likvidator Gavrilović male privrede, zaposliti u Državnim nekretninama s kojima je, kako je naveo, tada "pregovarao".
Zanimalo nas je kako je uopće došao u situaciju pregovarati s Državnim nekretninama, tj. kako je zaposlen kad je očito da natječaja nije bilo?
- To je bilo zato što je imovina kojom sam gospodario u Gradu Petrinji prešla u vlasništvo Republike Hrvatske, sve je stavljeno pod istu upravu, Ministarstvo i onda se ukazala potreba u Državnim nekretninama, pa sam ja tu na ugovor, na neko vrijeme, s obzirom da Ministarstvo nije imalo saznanja o toj imovini, pa se ukazala potreba da neka osoba s terena za Ministarstvo odradi, odnosno, za Državne nekretnine odradi taj dio posla evidencije i unosa sve te imovine u ingerenciju upravljanja Republike Hrvatske. I sad sam na terenu...
- A čujte, to vam je bilo... ostaci nekih prošlih vremena gdje je bila tvrtka Gavrilović mala privreda gdje je onda ona s tim upravljala, to nije bilo osnovano. Trebalo je to riješit, pravno posložit i moj je bio prijedlog da sve to prijeđe pod ingerenciju Republike Hrvatske. To su bile tekovine, ostaci elemenata još od samog rata, spora Republike Hrvatske i Gavrilovića.
- Da, da, jesam.
- Je, je, hoće. To se malo prolongiralo, krajnji rok je 21. 4. ove godine.
- Ne, ne, ne, ne. Nisam nikad dobivao naknadu.
- U Gradu Petrinji. A može li sad pitanje, zašto vas to sve zanima?
- Zbog potreba posla. Evo, gledajte, ja sam sad u situaciji, ja sam u Petrinji, kuća mi je porušena, ja nemam mogućnosti kreditnog zaduženja jer nisam zaposlen za stalno.
- Ako se pokažem na terenu, vjerujem da će moji nadređeni prepoznat moj trud i rad na terenu s obzirom da sam sad u jednoj porušenoj kući gdje radim i odrađujem terenske zadatke da će moj rad prepoznat. Vidjet ćemo, ne odlučujem ja o tome.
- Jesam, da.
- Pa jesam. Ja sam u Gradu Petrinji radio u Uredu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša gdje je bio proces legalizacije. Radio sam, sukladno Zakonu o gradnji, sve vezano za legalizaciju tako da sam i u tom elementu jako dobro upoznat s cijelom tom procedurom. Dakle, od rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, odnosno elemenata koji su vezani za legalizaciju pojedinih objekata i sami time mislim da sam imao dobro iskustvo baš u tom formalno-pravnom smislu da građevine mogu pravno postaviti kao legalne.
- Ne, ne, ne, ne. Vidite koliko mi je pomoglo da ne mogu dići ni kredit, zapravo, nemam ugovor za stalno.
- Pa već mi je bilo onak, malo zamorno u tom kontekstu rada tamo, htio sam određene promjene napravit. Osobno sam doživio veliku štetu i da sam zaposlen za stalno, ja bih digao kredit i to pokušao riješit. Da mi je bilo što pomoglo, nije.
S jedne strane, nema sumnje da je čovjek u delikatnoj situaciji, a s druge, pokušajmo zamisliti kako je onima u sličnom položaju, ali bez partijske iskaznice. Osim toga, Jurićeva imovinska kartica otkriva da je ionako već opterećen dvama kreditima, a od nekretnina upisao je samo vlasništvo nad dijelom vikendice u Vodicama. U imovinskoj kartici mu piše i da ima plaću od 10.000 kuna neto (15.142 kn bruto).
Originalno objavljeno na Index istrage