Hoće li AI moći održavati ljude živima i nakon smrti?

Ilustracija: 123rf

STRUČNJACI istražuju načine na koje nam umjetna inteligencija može podariti neku vrstu digitalne besmrtnosti, čuvajući osobnosti pokojnika u virtualnom svijetu i omogućujući im da evoluiraju.

Zamislite da se Abraham Lincoln i dan danas može obratiti Kongresu ili da još uvijek možete uživo slušati savjete vaše prabake ili njene priče iz davnih vremena.

Brojni startupi predviđaju sve veću potražnju za digitalnim individuama koje se već sada nalaze na tržištu, poput Replike, aplikacije koja uči replicirati osobu u obliku chatbota, ili HereAfter AI koji bilježi životne priče ljudi i koristi ih za stvaranje audioreplike. Chatbot je računalni program (bot) koji automatizira određene zadatke, obično putem razgovora s korisnikom.

AI je presudan faktor

Kompanija Microsoft Corp. nedavno je patentirala metodu uporabe chatbotova za očuvanje povijesnih ličnosti i živućih ljudi, no glasnogovornica Microsofta je kazala kako je za sada ne planiraju koristiti.

Digitalne persone mogu imati mnoštvo formi, od chatbotova i animatroničnih robota do pokretnih projekcija koje gestikuliraju i govore kao pravi ljudi. Umjetna inteligencija (AI) je obično presudan faktor za njihovu izgradnju i osposobljavanje za interakciju s ljudima, piše Wall Street Journal.

U Microsoftovom patentu chatbot koristi podatke s društvenih mreža, glasovne snimke i zapise "za osposobljavanje chatbota za razgovor i interakciju u sklopu osobnosti određene osobe". Ta osoba, navodi se u patentu, "može odgovarati prošlom ili sadašnjem entitetu (ili njegovoj verziji), poput našeg prijatelja, rođaka, poznanika, slavne osobe, izmišljenog lika, povijesne ličnosti." Patent dalje opisuje da bi chatbot mogao oponašati glas osobe i komunicirati pomoću dvodimenzionalnih ili trodimenzionalnih slika "kako bi stvorio realističniji razgovor".

Digitalna besmrtnost

Kako se digitalne osobe razvijaju, mogu početi učiti i evoluirati dalje od vremena smrti izvornika, prilagođavajući se novim događajima. To bi im dalo neku vrstu digitalne besmrtnosti – koja bi ne samo sačuvala osobnost neke osobe, već joj omogućila da nastavi živjeti i razvijati se u virtualnom obliku.

Tehnologija nam pomoću filmova i fotografija već dugo vremena omogućuje da sačuvamo uspomene na ljude i nakon njihove smrti. No s novim alatima dolazimo do interaktivnih rješenja, uključujući memorirane mrežne račune, glasovne botove, pa čak i humanoidne robote. Takve "besmrtne" osobe mogle bi nastaviti komunicirati sa svojim obiteljima, prijateljima i potomcima dugo nakon smrti te informirati o povijesnim i genealoškim istraživanjima. Mogli bi se koristiti i na svemirskim brodovima kako bi izdržali dugogodišnja putovanja.

Postojeći ljudi mogli bi koristiti svoje digitalne replike putem e-pošte kako bi obavili više posla ili preuzeli dio tereta dok su na odmoru.

Sve ima svoju negativnu stranu

Kao i kod mnogih znanstveno-fantastičnih vizija budućnosti, postoje i negativne strane koncepta virtualnog i besmrtnog identiteta.

Virtualne osobe su u svojoj osnovi nesavršene jer se obično temelje na djelićima osobnosti; poput našeg govora, spisa, objava na društvenim mrežama i ostalim faktorima koji ne moraju nužno dočarati bit same osobe. Dodatno, digitalna osoba konstruirana putem AI-a nema svijest.

Društvo će se možda jednoga dana morati hrvati s problemima poput – tko je vlasnik avatara neke mrtve osobe i prihoda koji on možda generira. Postavit će se i pitanje trebaju li virtualne osobe imati neka svoja prava? I hoće li njihovo postojanje značiti da ljudi ne mogu u potpunosti tugovati zbog gubitka prijatelja i rodbine?

Digitalne persone se također mogu stvarati bez znanja ili dopuštenja izvorne osobe, pod uvjetom da u javnoj domeni postoji dovoljno podataka za stvaranje AI modela koji ju oponaša. Povijesne ličnosti mogle bi ponovno uskrsnuti, bez obzira htjele to ili ne.

Stvar daleke budućnosti?

Dobre replike poznatih ljudi ili političara mogle bi imati utjecaj na buduće društvene događaje, no vjerojatno će trebati proći dosta vremena da na scenu stupe uistinu uvjerljive digitalne persone.

Stručnjakinja za edukaciju Maggi Savin-Baden sa Sveučilišta Worcester je lani u chatbotu napravila svoju animiranu glavu i ramena. Zamolila je ljude iz svog profesionalnog okruženja, koji je nisu osobno poznavali, da prvo komuniciraju s njenom replikom, a zatim s njom. No mnogi su odmah vidjeli nedostatke u digitalnoj personi.

"Rekli su da su neki dijelovi nalikovali meni, dok su se drugi skroz odudarali", kazala je Savin-Baden.

Pročitajte više