Foto: 123rf, HRT
POTAKNUTI nizom komentara koji smo zaprimili od čitatelja o kvaliteti programa HRT-a, HRT-ovoj pristojbi i inkasatorima, u nastavku u cijelosti objavljujemo i pismo koje nam je uputio čitatelj Josip Kudić iz Labina.
"Veliki broj novinskih kuća u zemlji, poneki čak i duplerice, ali i bezbrojni portali pompozno su 12. kolovoza 2015.godine objavili vijest o dvjema Presudama Visokog upravnog suda iz Narodnih novina broj 87/2015.godine. Naslovi uistinu bombastični i recimo da sam se trebao i ja radovati, ali ništa od toga, osim što mi se motivacija učvrstila za nastavak traženja pravde.
Ja sam svjesno odbio potpisati njihovu strogu formu obrasca za odjavu u kojoj je pri dnu obrasca stajala izjava cit.: „kojom dopuštam ovlaštenim predstavnicima HRT-a nesmetano provođenje kontrole iznijetih činjenica te da sam upoznat da će HRT u slučaju odbijanja, odnosno onemogućavanja HRT-a u provođenju kontrole ponovno me prijaviti, odnosno teretiti za plaćanje RTV pristojbe“.
Isprovociran do grla
Svjestan težine izjave po kojoj bih se kod Javnog bilježnika potpisao da ću u stvari dozvoliti HRT kontrolorima da mi njuškaju po kući kako i kad ih je volja, zakleo sam se da to ni mrtav neću potpisati, a sve to iz razloga što mi članak 34. Ustava jamči nepovredivost doma, a u koji se može ući samo mojim pristankom ili sudskim nalogom čiji razlog mora biti obrazložen.
Isprovociran do grla od strane HRT-a koji osporava moje brisanje iz evidencije obveznika plaćanja na temelju moje pisane odjave od 29. listopada 2011.godine, a budući sam stvarno stari portabl tv bacio u otpad jer živim sam, a po potrebi se informiram putem interneta, odlučio sam se potegnuti uzda.
Dakle u travnju 2014.godine dosjetio sam se obratiti pismeno HRT-u i zamolio neka mi obrazlože pravi razlog odbijanja. Pisani odgovor HRT-a od 14.04.2014.godine mi je otvorio oči, osnažio me jer u njemu, između ostalih ničim utemeljenih tvrdnji, navodi se ta sramotna izjava iz formulara za odjavu, cit: „predstavlja dragovoljno odricanje od ustavnog prava o nepovredivosti doma osobe koja je odjavila prijamnik u pisanoj formi…“
Nova Odluka, ista praksa
Nakon objave dviju Presuda u Narodnim novinama koje je Visoki upravni sud po službenoj dužnosti, a na moje traženje donio, u javnosti se očitovao glavni ravnatelj HRT-a zaklinjući se kako će poštivati presude i naći pravnu formu, oslanjajući se očito na plejadu odvjetnika angažiranih od strane HRT, a čiji ceh plaćaju građani kroz troškove neminovnih ovršnih postupaka te kako će izmijeniti sporne odredbe iz Odluka. Naglasio je tu riječ pravnu, a nije pravednu formu, a što na prvi pogled zvuči pošteno. Ubrzo je on osobno donio nove Odluke i potpisao (27.08.2015.godine), interesantno da su isti dan i stupile na snagu. Uz njih je stupio na snagu i obrazac za odjavu, čija (vrlo sramna) izjava na dnu obrasca ima isto značenje od one koju je VUS ukinuo, a novo lice, pravnu formu, nabio prethodnoj rukavice, izraz drugačije formuliran da bi mogao neometano upadati u domove pa čak i s prizvukom prijetnje ako ga bilo tko ne pusti u kuću (neovisno ima imali ili ne bilo kakav aparat, tekst izjave cit: „..dopuštam ovlaštenim predstavnicima HRT-a nesmetano provođenje kontrole iznijetih činjenica…“ ali dodaje „u slučaju odbijanja, odnosno onemogućavanja HRT-a u provođenju kontrole, ponovno prijaviti, odnosno teretiti za plaćanje“.
U odnosu na prijašnje odredbe, ovo predstavlja istu metu s istim rastojanjem pa sam 30. prosinca 2015.godine uputio i ove Odluke HRT neka ih Visoki upravni sud preispita i donese Presudu. Zanimljivo je to da je ravnatelj HRT-a autoritativno isti dan donio odluke i stupile isti dan na snagu, zanemarujući obavezu da kao Poduzeće s javnim ovlastima, a prema Zakon o pravu na informacije (NN broj 25/13 i 85/15), morao provesti prethodnu javnu raspravu ili barem na iste akte dobiti od Državne agencije suglasnost.
Autoritativno i blagonaklono je donio i odluke vezane za olakšice umirovljenicima s primanjima ispod 1500 kn mjesečno (izvor: Web stranica HRT objava 16. listopada 2015.). Eto ti upravo i u to vrijeme HRT poput dobrice ili bogatog udvarača, umanjuje vlastite prihode vlastitom odlukom i po vlastitom ukusu bira komu će pokloniti 30-ak milijuna kuna godišnje, novca ubranog od građana, državnog novca.
Tom Odlukom je osobno dao „povlasticu“ plaćanja u pola cijene mjesečne tv pristojbe samo jednoj kategoriji građana što za ostale predstavlja diskriminaciju zabranjenu Ustavom, a naročito za kategorije građana s više članova obitelji i socijalnih slučajeva a tih je na žalost na pretek. Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu zakonitosti sporne Odluke je završio 21. prosinca 2015. godine na Visokom upravnom sudu i ne sumnjam u pravedan ishod, ali nestrpljivo očekujem ocjenu i Presude VUS-a u odnosu na Zakon o HRT-u, a u odnosu na Ustav bih se kadio da joj se crno piše.
U čemu je problem, u kojem se grmu krije zec?
Svoje 4,5-godišnje iskustvo rado ću podijeliti s dubokom vjerom da ću uspjeti i pružiti tračak nade, vidjeti poneki osmjeh na licu, pružiti motivacije, pomoći. Sve do sad navedeno, a započeo sam obrnutim redom, od dna u koje blato se zamalo zaglavih. Hvala Bogu pa se još držim na nogama i da nisam prolupao.
1.Odluke HRT-a kao provedbeni akti
Prava problematika skoncentrirala se upravo na nižim razinama od kojih sam započeo, a to su dvije provedbene Odluke (Odluka o načinu odjave i Odluka o načinu kontrole plaćanja mjesečne pristojbe), akti institucije kojoj su dane javne ovlasti, a jedna od njih je Javno poduzeće HRT kao dioničko društvo s javnim ovlastima i od javnog značaja. Sastavni dio svake od njih je Obrazac jedan za Prijavu, kontrolu plaćanja, drugi za Odjavu rtv prijamnika.
Značajno je napomenuti se obje Odluke proizlaze iz Zakona o HRT NN broj 35/2003. godine, a sadržajno su donesene posljednji put donesene 13. 03. 2007. godine. Spomenuti zakon NN 35/2003. Stavljen je izvan snage 08.12.2010. godine (na dan stupanja na snagu novog Zakona NN 137/2010).
Budući je HRT prve odluke poslije onih iz 2007 godine, a sljedeće tek u veljači 2012. godine, vrlo je upitna njihova validnost (budući se radi o provedbenom aktu proizašlom iz ukinutog zakona) i to sve za razdoblje od 08.12. 2010. godine do 24.veljače 2012.godine (razdoblje nepostojanosti?).
U svakom slučaju dvije temeljne Odluke, a koje sadržajno nisu značajno mijenjani u korist temeljnih ljudski prava iz Ustava pa se sa sigurnošću može kazati da su kršena i to na način psihološkog pritiska na vlasnik tv uređaja.
U ovu tvrdnju sam se osobno uvjerio kod spontanog oduševljenja bezbrojnih građana u izraženom oduševljenju kako „nam kontrolori više ne smiju ulaziti u kuću kad ih je volja“, ali su vrlo značajni naslovi brojnih medija kod objave obiju Presuda u kolovozu 2015.godine. Laknulo mi je kako se zapravo radi o psihološkom pritisku nad građanima, a sve dijelom nedovoljne informiranosti budući odredba o nepovredivosti doma u Ustavu postoji, od kada i sam Ustav.
2. Statut HRT-a kao akt i ugovori s Vladom RH
Sasvim je jasna postojanosti statuta kao temeljnog akta vrste za funkcioniranje i kreiranje politike poslovanja javne ustanove kao temeljnog okvira opstojnosti, rada i ponašanja te ustanove. Međutim gotovo je i neshvatljivo kako se taj akt može odnositi na kreiranje cijene tih usluga, a još manje da isti poprimaju snagu izvršnosti na građane.
Naročito razlogom da pravo na informiranje građana proizlazi iz odredbi Ustavna, a njegovim člankom 51. obveza koja glasi: „Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti.“
U socijalno uređenoj državi ili barem koja teži ka socijalnoj osjetljivosti, apsurdno je propisivati linearni oblik davanja bez strogo propisanih olakšica izvedenih iz čiji temelj je dohodovni cenzus, bilo o kojem se nametu radilo i bilo kako ga nazvali, a koji se nameće građanima. U primjeru rtv pristojbe ta ovlast je u rukama jedne osobe. Može se okarakterizirati presedanom većih razmjera budući se navodno radi o sumi iznad 1,3 milijarde kuna godišnje novca građana. Dodatno se to negativno reflektira u vremenima krize i situaciji kad jednoj osobi dadeš i škare i štof u ruke, a nije tekstilni radnik.
Na snazi je trenutno važan akt koji se zove Ugovor između Hrvatske radiotelevizije i Vlade Republike Hrvatske za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2017. godine i za pretpostaviti je da je Vlada njime uredila odnose prava i odgovornosti HRT-a te poštivanje zakonitosti u kompletnom poslovanju HRT-a.
Kako god bilo, na vlastitom primjeru sam se uvjerio da niz kategorija poštivanja ustavnih prava građana izostaju. Članak 19. Ustava RH glasi: „Pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu. Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti“.
Tako mi, iz meni nedokučivih razloga,osporavaju ustavna prava iz članka 18. Ustava RH koji glasi: „Jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelima. Pravo na žalbu može biti iznimno isključeno u slučajevima određenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita“.
Koristio sam svoje ustavno pravo iz članka 46. Ustava RH koji glasi. „Svatko ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor“.
Iz gore navedena ukupno tri članka Ustava po kojima nisu sporna moja prava, komunikacija sa HRT-om, kao javnom ustanovom s posebnim ovlastima, da sam dobio barem jedan cjelovit dopis s pravorijekom (a bilo ih je preko stotinjak za razdoblje od 4,5 godina karizme), ličilo bi to pravoj znanstvenoj fantastici..
Tako sam bio vrlo u nezgodnoj situaciji, kako prvo kako isprovocirati upravni postupak, slao sam na stotine adresa tražeći izlaz pa sam iskoristio opciju ogluhe od strane HRT.a radi po ne znam koji put požurenog traženja odgovora s pravorijekom, bio on plus ili minus. Za sve to razdoblje sam dobivao uplatnice, opomene pa i ovršne prijedloge.
U početku sam plaćao samo nominalne iznose iz ovrha kako bih izbjegao provedbu ovrha, a kad sam se uvjerio o složenosti situacije i protuzakonitošću, odlučio sam prestati i tako završio na sudu u proljeće 2014. I dobio presudu na općinskom sudu. Uslijedila je još jedna, koju sam također dobio u korist i to pred kraj 2015.godine.
Jedino mi je zagonetno pitanje koliko u budućnosti ću dobiti još Rješenja za ovrhu i po njima odlazaka na sud.
Upitan mi je jedino odgovor na sljedeće pitanje:
Otkud HRT-u tolika hrabrost nepoštivanja pravomoćnih dviju presuda Općinskog suda kad su u pitanju presude općinske razine pravosudnih organa, a naročitu dozu hrabrosti na nepoštivanju (izvrdavanju) Dviju Presuda Visokog upravnog suda objavljenih u NN (oba suda su hrvatski, naši sudovi)!
Priča oko upravnog spora ide sporo, al ide svojim tokom i traje od 28.veljače 2012. koja je sad na rješavanju i u koju vjerujem. Bilo je jako naporno uopće dobiti pravo za pokretanje upravnog spora iz razloga što mi to HRT nije dozvolio zbog propisanog neodgovaranja na traženja sve od prvoga pa do žnj stupnja.
3. Zavrzlame sa Zakonom o HRT-u
Riječ je o razini u kojoj je središte postojanost Zakona o HRT-u NN 137/ 2010. od 03.prosinca 2010. godine koji je stupio na snagu 8. prosinca 2010. godine, a posebno zanimljive su njegove izmjene i dopune NN broj 76/ 2012 od 9.7.2012. godine.
Da bismo detektirali problem (otkrili zeca gdje se krije), dovoljno je sjetiti se ne tako davno donesenoj Izmjena i dopuna Zakona o HRT-u, točnije 09.07.2012. godine. U postupku donošenja kroz višednevne mučne saborske rasprave, predlagač se usredotočio samo i gotovo isključivo na izmjene onih sadržaja koji se odnose na to kako organizirati upravljačku i rukovodnu strukturu HRT-a, njihove ovlasti, njih ukupno 25 izmjena, a koje su se odnosile samo do
42-drugog članka Zakona o HRT-u NN broj 137/2010.
Prevelika zamagljenosti očiju u borbi za foteljama dogodila se prava zbrka zbog koje je propuštena obaveza iz ustavne odredbe iz članka 146 Ustava RH, usklađivanja istog zakona sa pravnim stečevinama EU, a naročito dijelova o jednakosti prava, slobodi vlasništva i ostalim ljudskim pravima.
Za mene je osobno zabrinjavajuće što članak 34.stavak 1. I članak 51.stavak 1. tog istog zakona nije usklađen, naravno i sve građane RH. Iz ove dvije odredbe zakona zadržano je pravo ograničavanja slobode u prometu roba (tv i radio), druga se odnosi na zadržavanje prava primjene nameta građanima u linearnih iznosa davanja državi, umjesto dohodovnog principa davanja.
Zbog tih neusklađenosti s regulama iz EU, a Ustavom danih garancija, protekom vremena događaju se zabrinjavajuća postupanja po kojima je za očekivati da se u set roba koji primaju bilo kakve signale uvede namet,a od sloboda proizvodnje, prometa i potrošnje roba (kako ostale članice EU imaju), možemo samo maštati.
Apsurdno je i to što u RH već postoje vrlo pozitivni zakoni koji ograničavaju proizvodnju, promet i potrošnju roba, a to su definitivno samo one robe radi zaštite ljudskog zdravlja (lijekovi, cjepiva, pesticidi ,droge i razni otrovi), sigurnosti (oružje) i slično. To ni u bunilu ne mogu biti tv aparati ili recimo usisavači prašine jer su jednaka razina robe.
Nema dvojbe o tomu da je nužno financiranje radija i televizije na nacionalnoj razini. Pitanje je samo modela plaćanja i pravedne participacije građana, a to ni u kom slučaju ne bi smjela biti mjera vezivanja uz neki proizvod. Iz neslužbenih saznanja Njemačka financira svoju nacionalnu televiziju na način vezivanja uz prostor u kojem netko živi ili obavlja nekakvu ugostiteljsku djelatnost (poput našeg modela nameta za plaćanje komunalne naknade ili doprinosa za vodu). Visina tog nameta u Njemačkoj uvjetovana je dohodovnim cenzusom. Također su svrstane kategorije stanovnika koje su oslobođene, a u Engleskoj navodno umirovljenici uopće ne plaćaju pristojbu.
Zbog svega toga sam i uputio 07.rujna.2015.godine Ustavnom sudu Prijedlog za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom spomenutih članaka.
S jedne strane naglo i znatno uznapredovala informatička tehnologija, porast konkurencije na medijskom tržištu i nesposobnost HRT da prati taj napredak, valjda smatrajući da im je dovoljan pojam iz članka 34. Zakona o HRT koji spominje kako svi vlasnici nekakvih aparata koji mogu primati zemaljske prijenosne signale. Čast svaka prelasku na digitalni sistem, ali i on je donio problematičnosti, otkriva igre marketinških trikova psihološke naravi. Umjesto da prati trend razvoja, hvata se taktike kako kaskati za vremenom i imati kruha bez motike, odlučuje se počesto neprimjerene metode komuniciranja s javnosti. Ovdje se misli na situaciju u kojoj se gotovo čitava javnost dezinformira, šaljući poruke kako će sva I. T. biti uključena u sustav plaćanja pristojbe (od PC sve do mobitela). Samo ono Računalo u kom je ugrađen uređaj zvani DVB-T može primati zemaljski digitalni signal putem antenskog priključka.
Zabrinjavajuće je što se od građana inzistira naplata pristojbe, ne dozvoljava odjava kod HRT-a, a koji imaju ugovore za gledanje MAX-TC ili slično, a upravo ti operateri kupnjom prava transmisije sadržaja još jednom naplaćuju građanima i to programe koje je građanin već jednom platio HRT-u. Takve prihode HRT smatra vlastitim prihodima, a ono što su naplatili od građana čini javni prihod HRT-u proizišao iz prava svom statusu.
Dana 07.09.2015. godine uputio sam Ustavnom sudu Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s ustavom i to članaka 34.stavka 1. I članka 35.1. jer su suprotnosti sa nekoliko ustavnih odredbi, a Prijedlog je zaprimljen 08.09.2015. godine, uvjeren u pozitivan rezultat.
4. Zaključna razmišljanja
Iz domene ove značajne problematike u kojoj se pročita ili čuju različite ideje, razmišljanja pa čak i pokušaji poput onih inicijativa o peticijama. Iz mog iskustva uvijek i ponovno dolazim do istog zaključka.
Temelj i izvor svemu jesu činjenica da je ova čitava problematika rješiva jedino i samo putem institucija, čija podloga su ustavne zasade, ali i EU pravna stečevina na koju nas obvezuje EU direktive, ali i naš Ustav.
U tim postupanjima (a mukotrpna su ponekad do bola) neka nas jedino nosi saznanje da se uvijek radi o zaštiti temeljnih ljudskih prava, a među svima jest osnovno pravo na dostojan život čovjeka, nepovredivost doma, zaštita vlasništva i slično, a koja ne samo da nadilaze naše granice, već i granice EU.
Peticije, buntove ili protesti bilo koje vrste, prema mojim saznanjima, obično su u naprijed propala stvar. Sve dok se ne sintetiziraju ustavne regule i postave na harmoničnu međusobnu povezanost i to do onih najnižih provedbenih akata, u ovo isprepletenosti i proturječnosti teško je naći izlaz, ali izlaz ipak postoji. Imamo kvalitetno postavljene okvire, al su nam očito alati spremni za generalku.
Osoba koja u istinu ne posjeduje tv prijamnik, prema Spomenutim presudama Visokog upravnog suda, može mirne duše pisanim putem (s povratnicom) odjaviti prijamnik. Nažalost (a to dokazuje moj primjer) slijedi joj naporna borba da bude i ispisan iz registra obveznika plaćanja rtv pristojbe.
Moja borba još uvijek traje i još nije prestala, a dokaz je to što sve od 29.10.2011. do danas uporno primam uplatnice, bez obzira na sve pozitivne presude gore spomenutih sudova, a pošta mi stiže s adrese: HRT, RJ Pristojba, Prisavlje 3, 10000 Zagreb.
Kao 73-godišnjak počesto pomislim na suludu ideju: Neka mi djeca stave nadgrobni spomenik u obliku tv ekrana i obavezno pošalju HRT-u lokaciju groba, kako bi mi HRT i poslije smrti nastavio slati uplatnice za plaćanje pristojbe.
- Za kraj moje monografije navodim i ostale institucije kojima sam se paralelno obraćao:
- Započelo je od Ministarstva kulture kao resornog za to područje, bez odgovora pa sam istu predstavku poslao Saborskom odboru za pravosuđe na koje se Ministrica očitovala.
- Iz tog očitovanja izvršen je nadzor 24.veljače 2012.godine i utvrđene neusklađenosti Odluka HRT-a sa Zakonom i drugim propisima, dan rok izvršenja i prijetnja iz Zakona o ustanovama koji predviđa i oduzimanje koncesije HRT-u.
- Predstavka pučkom branitelju, vrlo diskutabilan odgovor, kao da je on sam zaposlenik HRT-a,
- Agenciji za medije, potpuno promašeno razmišljanje, nabrajaju mi stvari iz zakona, ograđuju se od kompetencija
- Državni inspektorat u odgovoru navode kako nisu kompetentni za resor građanstva ,
- Povjerenik za informacije RH, postupak u tijeku
- Agencija za zaštitu osobnih podataka, spis u radu
- Udruga Potrošač… bez rješenja ili odgovora
Dopis Hrt Za Odricanje 14.4.2014.0001
>> Ukoliko imate neugodno iskustvo s HRT-ovim inkasatorom koje želite podijeliti s nama, pošaljite nam ga na desk@index.hr, a mi ćemo ga objaviti uz zajamčenu anonimnost
> Evo kako i pod kojim uvjetima možete prestati plaćati HRT-ovu pristojbu
> Rezultati Index ankete: Preko 65 posto ispitanika uopće ne gleda HTV
> Šalju ovrhe, pokušavaju upasti u kuće: Ovo su iskustva Indexovih čitatelja s HRT-ovim inkasatorima
> Donosimo priče građana koji su se oslobodili plaćanja pristojbe HRT-u