HTV je u ponedjeljak u prime time terminu na Prvom programu emitirao prvu epizodu igrano-dokumentarnog serijala “Rat prije rata” čiji je autor Miljenko Manjkas. Na predstavljanju jesenske programske sheme “Rat prije rata” proglašen je jednim od najvećih HTV-ovih aduta, no nakon prikazivanja prve epizode se čini kako su stručni kriteriji na javnoj televiziji toliko potonuli ako se jedan nemušti i diletantski uradak smatra velikim adutom.
“Igrano-dokumentarna serija 'Rat prije rata' obrađuje raspad Jugoslavije, najdramatičnije razdoblje nakon Drugog svjetskog rata, koje je okončano posljednjim ratom u Europi. Arhivska i memoarska građa nedvojbeno otkriva da je prekrajanje Jugoslavije pomno planirano, baš kao i rat bez kojeg se prekrajanje nije moglo provesti. Osvajačkim planovima srpskih unitarista prethodile su i obavještajno-političke pripreme koje su intenzivno trajale čitavo desetljeće.
Brojni politički procesi i događaji iz tog razdoblja ostali su nerasvijetljeni, zbog ratova koji su kasnije uslijedili. Serija 'Rat prije rata' rasvjetljava te događaje.”
Karikaturalni Tuđman u izvedbi Dražena Kühna
Tako glasi službena najava ove Manjkasove igrano-dokumentarne serije koja definitivno obrađuje jednu zanimljivu temu - desetljeće koje je prethodilo krvavom raspadu Jugoslavije kroz kontekst djelovanja tajnih službi - ali na neuvjerljiv, pristran i zanatski nezadovoljavajući način.
U prvoj epizodi, naslovljenom “Pregažena zakletva Titu”, posebno su nenamjerno smiješni igrani dijelovi koji zbog slabosti režije, dijaloga i glume izgledaju karikaturalno. Primjerice, Franju Tuđmana glumi Dražen Kühn, glumac najpoznatiji po svojim komičnim ulogama i posve je neuvjerljiv kao poslovično namrgođeni prvi hrvatski predsjednik. U Manjkasovoj režijskoj i Kühnovoj glumačkoj interpretaciji Tuđman s kraja 19070-ih i početka 1980-ih izgleda kao grintavi umirovljenik koji proklinje Beograd i bavi se detaljnom analizom Titova sprovoda. Najsmješniji trenutak te scene svakako je kad Kühnov Tuđman kaže da je njemu bila “senzacionalna bomba” što se Titova supruga Jovanka Broz pojavila na Titovu sprovodu.
Tuđman je svakako u svojem ponašanju, specifičnom načinu govora i mimici nudio dobrim satiričarima mnogo materijala za ismijavanje, no Manjkas Tuđmana očito ne želi satirizirati, nego ga pozicionira kao pronicljivog i hrabrog nacionalnog lidera u nastajanju, pa je zato i zabavnije što Tuđman u Kühnovoj izvedbi ispada kao karikatura.
Manjkasova režija je diletantska
Ništa bolji nisu ni igrani dijelovi koji prikazuju generale JNA koji kuju planove protiv Hrvatske, a vrhunac apsurda u njima svakako je kratka scena u kojoj Stojan Matavulj kao ministar obrane SFRJ Veljko Kadijević sjedi za svojim radnim stolom, potpisuje neke papirima i onda podigne telefonsku slušalicu. “Jesu li kuriri spremni? Pošaljite ih”, kaže Matavulj odnosno Kadijević, a sljedeći kadrovi su arhivski snimci tenkova JNA praćeni zvucima sirena za uzbunu. Zahvaljujući Manjkasovoj diletantskoj režiji ispada da je Kadijević saznao da je plan JNA za napad na, valjda, Hrvatsku spreman tek kad je podigao tu telefonsku slušalicu - usput, prije toga nije pritisnuo ni jednu tipku na telefonu - te da je onda već u sljedećoj sekundi dao naređenje za napad. Tko je na drugoj strani tog telefonskog razgovora naravno da ne doznajemo.
Dokumentarni dio ovog igrano-dokumentarnog serijala nije ništa bolji. Izbor sugovornika je često nejasan, pa primjerice do kraja prve epizode ostaje misterij zašto nekoliko pripadnika ATJ Lučko pričaju u kameru kako su kao djeca doživjeli vijest o Titovoj smrti. Također nije dosljedno provedeno predstavljanje i kontekstualiziranje sugovornika koje Manjkas bira, pa se tako jasno i logično objašnjava zašto su u dokumentarcu izjave Miroslava Tuđmana, ali ne i Mirka Galića ili Bože Vukušića. Potonji je, nota bene, u Njemačkoj 1980-ih osuđen za ubojstvo, a u Hrvatsku je izručen početkom 1990-ih da bi postao, kako se to kaže “ugledni publicist”. To da je Vukušić osuđeni ubojica Manjkas, naravno, ne spominje.
Kaotičan narativ prve epizode
Prva epizoda je i narativno posve kaotična - započinje sastankom vrha JNA, onda se vraća na posljednje Titove dane u ljubljanskoj bolnici, onda se prebacuje u Tuđmanovu zagrebačku vilu, pa se bavi Udbinim tajnim biznisom itd. Sve više funkcionira po principu slobodnih asocijacija, nego kao uvjerljiv povijesno-dokumentaristički narativ.
Manjkas u prvoj epizodi plasira i nekoliko navodnih tajnih dokumenata Udbe, ali ne objašnjava ni kako je došao do njih ni kada su točno nastali, niti je li njihova autentičnost znanstveno provjerena. Kako su prezentirani, to komotno mogu biti i neki papiri koje je netko nakucao na pisaćem stroju dva dana prije početka snimanja “Rata prije rata”, što je još gore ako je doista riječ o autentičnim dokumentima.
U prvoj epizodi se plasiraju i razne nebulozne teze o svemoćnosti Udbe, te se čak sugerira kako je Udba kriva za pljačkašku privatizaciju iz 1990-ih. Čini se da će Manjkasov igrano-dokumentarni projekt ići u smjeru afirmacije desničarske teorije zavjere o svemoćnom "Udbokosu" koji i danas kontrolira Hrvatsku. Time se poručuje da rat zapravo nije završio, te se hrvatske građane želi držati u permanentnoj psihozi i uvjerenju da ne smijemo živjeti normalno i u miru, nego stalno ratovati protiv "žutih i zelenih vragova".
Sve u svemu, prva epizoda “Rata prije rata” uopće ne djeluje obećavajuće i ne može se smatrati ozbiljnim historijskim dokumentarcem. Ali to zapravo nije iznenađujuće s obzirom na to tko je autor i kako je ovaj serijal uopće završio na HTV-u.
Tko je Miljenko Manjkas?
Miljenko Manjkas u javnosti je ostao najpoznatiji kao urednik zloglasnih Motrišta 1990-ih, propagandne emisije koja je na HTV-u služila za obračun s kritičarima Franje Tuđmana, da bi kasnije postao i urednik Večernjeg lista, poznat između ostaloga po homofobnoj kampanji u kojoj su objavljivani činjenično neutemeljeni članci i manipulativne fotografije.
Nakon toga je pak bio savjetnik za medije u HDZ-u dok je tu stranku vodio Tomislav Karamarko.
Potpis Siniše Kovačića
“Rat protiv rata” je pak rezultat ugovora između Manjkasove tvrtke Intermedia i HRT-a koji je doslovno na zadnji dan svojeg mandata vršitelja dužnosti ravnatelja HRT-a potpisao Siniša Kovačić. Bilo je to 30. rujna 2016., a ugovor Kovačića i Manjkasa težak je 400 tisuća kuna plus PDV. Manjkas je tada angažiran za razvoj scenarija, odnosno projekta.
“Ugovor sam očekivao početkom rujna, a ne 30. rujna kada je i potpisan. Kažem vam, doveli su me pred svršen čin. Očekivao sam cijeli projekt, a dobio sam samo razradu scenarija", požalio se Manjkas tada u razgovoru za Index.
U svakom slučaju, dvije godine kasnije možemo gledati rezultat tog Kovačićeva potpisa na Prvom programu HTV-a. Nezamislivo je da bi takav diletantski uradak emitirao britanski BBC ili njemački ARD, no isto je tako postalo nezamislivo da se HRT može uopće uspoređivati s najboljim europskim javnim televizijama.