AKO nekome do sada nije bilo jasno čemu služi mreža od više tisuća zakona, propisa, pravilnika, zašto državni činovnici žele zadržati ogromnu moć kroz propisivanje apsolutno svega - od visine stola u nekom uredu, do broja slavina u restoranskoj kuhinji, onda će mu postati jasno nakon što posluša razgovor jednog od rođaka napadača na sezonce u Dubrovniku s njihovim šefom u kojem traži povlačenje prijava.
Kako bi njegov zahtjev za povlačenje prijava izgledao uvjerljivije, rođo napadača uvjerava vlasnika tvrtke, iznajmljivača kajaka, u kojoj su radili pretučeni sezonci, da je njihov otac vrlo moćan, da poznaje razne načelnike te da bi mu mogao poslati inspekciju i ostaviti ga bez posla. Prije su takvi likovi ljudima prijetili lomljenjem ruku i nogu, palili su auta, a danas je očito najuvjerljivija prijetnja pročelnikom i inspekcijom.
>> Rođak napadača na sezonce prijeti: "Moćni su, povuci prijavu ili..."
U legendarnom filmu Kum jedan od likova budi se s odsječenom konjskom glavom u krevetu, čime mu mafija poručuje što ga čeka. U hrvatskoj verziji Kuma bi se mogao probuditi s prašnjavim registratorom iz općine, što znači da ća mu administracija sjesti za vrat dok ga ne uništi.
Sezonce su prebili, a šefa će dokrajčiti uhljebi
Sezonci iz Slavonije koji su iznajmljivali kajake dobili su batine, jednom od njih metalnom su tacnom razbili zube, a njihovog šefa sada će dokrajčiti pročelnici, načelnici i inspekcije koji rade po modelu “uvijek možeš nešto naći”, što im omogućuje pažljivo dizajnirana mreža više tisuća propisa, u kojoj smo svi za nešto krivi, pa onda administracija bira tko će stradati, a tko neće. Hoće li taj neki načelnik koji poznaje oca napadača “otkriti” da iznajmljivač kajaka nije ispoštovao uvjete koncesije, pa je umjesto pet kajaka iznajmljivao šest, ili će mu poslati Carinu koja će vidjeti da je tabla neispravna jer ne piše OIB i matični broj firme? Vidjet ćemo.
No to nije ništa novo i odvija se na svim razinama, od velikih biznisa do, kao u ovom primjeru, iznajmljivača kajaka. Zbog toga s jedne strane imamo potpuni kaos i Divlji zapad, a s druge strane teror administracije. Dovoljno se sjetiti Agrokora gdje je Porezna žmirila na očito kršenje zakona. Svi su znali da Konzum ne plaća u propisanim rokovima, no nitko nije na to reagirao. Da je, izbjeglo bi se sve što se kasnije događalo, dok se istovremeno gazilo prodavače na štandovima i vlasnike kafića, slastičarnica ili pekarnica, koji i danas znaju da ako uđe inspekcija, da će “nešto naći”, i da će u najboljem slučaju dobiti novčanu kaznu, ako ne i ključ u bravu, na pola mjeseca.
Ako administracija nije u stanju biti servis građanima, bolje da ih nema
Dobar primjer su i građevinske dozvole, čije ishođenje zna potrajati godinu dana i više, ali istovremeno buja divlja gradnja, bez ikakvih dozvola, pred očima inspektora, zbog koje su trajno i nepovratno devastirani dijelovi obale. Opet su “načelnici i pročelnici” uzeli pravo da po želji nekoga gaze, a nekome gledaju kroz prste, pa se možemo sjetiti i rušenja nelegalnih objekata, ali i osnivanja agencije za legalizaciju nekretnina. Nekima su “po zakonu" kuće srušene, a nekima isto “po zakonu” legalizirane. Sve je po zakonu, ali ne i svima jednako.
Porezni obveznici koji financiraju ionako prekobrojnu administraciju, od državne do lokalne razine, ne bi trebali trpjeti da ona bude produžena ruka raznih sumnjivih likova, ne plaćamo ih da nas teroriziraju i glume mafijaške batinaše, nego da budu servis građanima. Ako to nisu u stanju, bolje da ih ni nema.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala