Bela II., poznat kao Bela Slijepi, rođen je oko 1108. godine kao sin vojvode Álmoša i kijevske kneginje Predslave Rjurikovič. Njegov otac Álmoš bio je mlađi brat kralja Kolomana I. Zbog Álmoševih ponovljenih pobuna protiv brata, kralj Koloman je oko 1113. godine dao oslijepiti i Álmoša i mladog Belu kako bi osigurao prijestolje za svog sina Stjepana II. Nakon osljepljenja, Bela je proveo djetinjstvo u samostanima, gdje je bio sklonjen od političkih intriga.
Unatoč svom stanju Bela je postao ključna figura u dinastiji Arpadovića. Kralj Stjepan II., nemajući potomaka, prepoznao je Belin potencijal kao nasljednika. Oko 1129. godine, Stjepan je dogovorio Belin brak s Jelenom, kćeri raškog velikog župana Uroša I., čime je ojačao političke veze s Raškom. Nakon Stjepanove smrti 1131. godine Bela je okrunjen za kralja 28. travnja iste godine u Székesfehérváru.
Zbog sljepoće Bela II. se oslanjao na svoju suprugu Jelenu i njenog brata Beloša u upravljanju kraljevstvom. Na početku vladavine suočio se s prijetnjom Borisa, navodnog sina kralja Kolomana, koji je uz podršku poljskih i ruskih snaga pokušao preuzeti prijestolje. Godine 1132. Belina vojska porazila je Borisove trupe, učvršćujući njegovu vlast.
Tijekom svoje vladavine Bela II. je nastojao proširiti utjecaj Ugarske. Oko 1136. godine njegove snage su zauzele Split, koji je bio pod mletačkom kontrolom. Također, uspostavio je vlast nad dijelovima Bosne, što je rezultiralo time da se od 1138. godine u izvorima spominje kao rex Ramae, što se tumači kao kralj Bosne.
Bela II. i Jelena imali su nekoliko djece, uključujući budućeg kralja Gejzu II., Ladislava II. i Stjepana IV. Nakon Beline smrti 13. veljače 1141. godine, njegov sin Gejza II. naslijedio je prijestolje, dok su Jelena i Beloš služili kao regenti tijekom njegove maloljetnosti.
Arpadovići su vladali Ugarskom sve do 1301. godine, kada krunu preuzima nova dinastija Anjou.