Foto: Index, FAH
REPUBLIKA Hrvatska ima ukupno 555 jedinica lokalne samouprave, pa kako kažu na stranicama Ministarstva uprave, to je: 428 općina, 127 gradova te 20 jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno županija.
Neke od njih – nisu sposobne za život. Doslovno, prihodi tih općina i gradova nisu dovoljni da bi se tamo dijelile plaće službenicima, izrađivala općinska/gradska zastava, plaćao (grado)načelnik te obavljale usluge koje gradovi i općine zakonski moraju obavljati. I što se radi?
Umjesto da netko nakon četvrt stoljeća pokrene pitanje što sa svim tim gradovima i općinama, rješenje je – pomaži proračunskim novcem! Usput, od 60-tih do 90-tih uredno smo imali sve skupa nešto preko 100 općina, čini se da se bivša vlast racionalnije ponašala od sadašnje!
Izravno, novcem poreznih obveznika, pomaži sustav da bi svako selo i svaki nazovi grad imalo svoju općinu, svog načelnika, svog gradonačelnika, svoje vijeće, svoje službene automobile, tablete i laptope i kako bi se mogla uhljebiti cijela divizija stranačkih ljudi. Jer tako funkcionira hrvatska politika – na nuđenju funkcija i sinekura. Za bilo kakve promjene nitko nije spreman, pa ni ova Vlada. Uzet će porezima, ako ne – zadužiti se.
Znate li uopće sve ove općine?
Čitamo pod stavkom „Pomoći lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi“ u prijedlogu Proračuna za 2017. godinu ogromne brojeve. Da budemo precizni – ovo su baš pomoći, ne „decentralizirane funkcije države“, gdje država plaća lokalnoj samoupravi novac za obavljanje nekih funkcija za koje su zadužena ministarstva. Uzmimo samo nekoliko primjera:
Općina Barilović treba u 2017. godini dobiti 4.327.203 kuna.
Općina Bebrina treba u 2017. godini dobiti 1.269.161 kuna.
Općina Bednja treba u 2017. godini dobiti 1.593.151 kuna.
Općina Belica treba u 2017. godini dobiti 1.937.463 kuna.
Općina Berek treba u 2017. godini dobiti 1.095.798 kuna.
I to još nisu sve na B, a gdje je ostatak abecede! Ne vjerujete? Hoćemo li recimo slovo P?
Općina Podgorač treba u 2017. godini dobiti 1.554.084 kuna.
Općina Podravska Moslavina treba u 2017. godini dobiti 756.771 kuna.
Općina Podturen treba u 2017. godini dobiti 2.265.197 kuna.
Ima i skromnijih, tako će Općina Pojezerje dobiti samo 64.589 kuna.
Četvrt stoljeća nakon novog lokalnog ustroja – gotovo niti jedna općina nije sposobna osigurati svoje minimalno funkcioniranje i što vlast radi? Umjesto da ukine većinu – unutra upumpava novac poreznih obveznika cijele države. Uopće, znate li gdje su sve te općine bez Googlea? Ima naravno na tom popisu i hrpa gradova, par ćemo navesti:
Grad Beli Manastir treba u 2017. godini dobiti 6.585.425 kuna.
Grad Benkovac treba u 2017. godini dobiti 7.487.878 kuna.
Grad Glina treba u 2017. godini dobiti 7.486.971 kuna.
Da ne nabrajamo dalje. Samo je jedan grad oko kojega se trebamo zaista zapitati što napraviti – za Grad Vukovar planirano je 51.396.624 kuna, negdje dvostruko više nego ove godine. Vukovar zaslužuje svu moguću pomoć – no, mirna reintegracije je bila prije 18 godina, zar je zaista jedini način za pomoći Vukovaru trpanje državnog novca u gradsku blagajnu? Gdje su rezultati toga?
Jasno da je prvih godina nakon reintegracije trebalo ovako pomagati, no njemački gradovi potpuno stradali u Drugom svjetskom ratu 18 godina nakon rata, ne da nisu trebali pomoć, već su uredno već zapošljavali i naše radnike! Zašto nisu otvorene mogućnosti da privreda ulaže u ovaj divan grad, koji je ujedno na izvrsnom položaju – jedina hrvatska luka na Dunavu. No, ostavimo ovaj specifičan slučaj sa strane.
Što je s ostalima, gradovima i općinama, a ima ih i previše? Budimo jasni – ovakvo financiranje treba ukinuti. Ako lokalna samouprava nije u mogućnosti sama funkcionirati, ima se ukinuti i spojiti sa susjednom. Pa neka bude 100 gradova i općina ukupno, ali neka budu funkcionalni!
Negativno – kako god pogledaš
Ima i u zapadnim državama tih malih gradova i općina kao u nas – no onda tamo nikome ne pada na pamet tražiti novce centralne države, niti bi je dobili, već politički aktivisti svoj posao rade kao volonteri – pa je načelnik obično lokalni ravnatelj škole, liječnik ili netko od sličnih lokalnih uglednika, koji svoj posao obavlja za čast u slobodno vrijeme. A kod nas?
Zašto se ne ukine sve suvišno ili kaže: „Ako grad ili općina nemaju dovoljno za samofinanciranje, sve izabrane funkcije se rade volonterski!“ Još je gore u tome – ako imate državu iza sebe i ako znate da će vam pomoći ukoliko ostanete bez novca u općinskoj ili gradskoj blagajni – zašto biste se kao lokalni čelnik trudili? Zašto biste išta radili, ako je novac uvijek tu?
Lokalni šerifi
Dodatno, ovakvo financiranje od strane države generira stvaranje „lokalnih šerifa“. Nerazvijena, nikakva općina ili grad (sigurna u svoje postojanje i plaće javne službe jer tu uskače država poreznim novcem) često se ni neće truditi oko nekog razvoja. Zašto? Zato što ovako, dok je novac i vlast samo u rukama lokalne politike, onda je tu političar kralj.
Zamislite da u jedno takvo mjesto dođe ulagač koji će zaposliti recimo 1000 ljudi. Onda je taj ulagač glavna faca, glavni koji dijeli poslove i odlučuje o razvoju, a lokalni šerif postaje običan službenik! Mnogi će lokalni političari vikati da su za razvoj, ali će se u stvarnosti rukama i nogama boriti protiv razvoja, jer samo u nerazvijenom i jadnom gradu takvi mogu biti sve i sva!
Kompenzacija umjesto racionalizacije!
Smanjivanjem poreza na dohodak – lokalne samouprave dobivaju nešto manje novca. I umjesto da se od njih traži racionalizacija (a vjerujte, ima tu prostora, pa često su plaće u lokalnoj samoupravi za ista radna mjesta i 50% veće nego u državnoj službi!) uvodi se „Kompenzacijska mjera“, posebna stavka proračuna od preko milijardu kuna, precizno 1.325.000.000 kn, kojom će se iz Državnog proračuna „kompenzirati“ to što će eto biti manje prihoda! Mjera se planira i narednih godina, dakle Državni proračun ostaje enormna vreća za plaćanje svega i svačega.
Ovako bi se i Švicarska raspala
Što reći na kraju svega? Ovakvim sustavom bi se u par godina urušila i jedna Švicarska. Državni proračun ostaje beskonačna vreća iz koje se plaća sve i sva, na neke sustavne reforme nitko čini se nije spreman (ni SDP-ova vlast nije htjela napraviti jedan korak oko reforme lokalne samouprave). Hrvatska i vi koji sve ovo čitate ostajete doslovno talac jedne loše državne politike u kojoj je očuvanje postojećeg okvira javne vlasti te broja lokalnih dužnosnika jedan od najviših prioriteta.
Ima još jedna stvar – država u kojoj sve ovisi o centralnoj blagajni, a o proračunu u biti odlučuje iznimno mala skupina ljudi, stranačke oligarhije tjeraju zastupnike vladajuće većine da ga prihvate – država je u kojoj je doslovno demokracija ugrožena. Sve te lokalne samouprave koje ne mogu same – centralna država i vrhovi politike mogu ucjenjivati, a to se kosi sa samom idejom lokalne samouprave. Mnogo malih bezveznih i nesposobnih za samofinanciranje jedinica lokalne samouprave ne znači više, nego manje demokracije!
Ovako veliki proračun, ovako veliki utjecaj države, ovako veliki model „uzmi svima pa daj njima“ doslovno može biti opasan za demokratski ustroj države.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala