O KONKRETNIM motivima jutrošnje pucnjave na Markovom trgu u kojoj je teško ranjen jedan policajac, dok si je nešto kasnije napadač Danijel Bezuk sam presudio, u ovom trenutku nema smisla špekulirati, dapače, bilo bi štetno.
Razna tumačenja, iako sve činjenice ovog slučaja nisu do kraja poznate, već se šire društvenim mrežama te toj kakofoniji ne treba još nadodavati.
Refleksna reakcija nedemokratske vlasti je ukidati slobodu u ime sigurnosti
No, zato je moguće iz prvih izjava vrha državne vlasti vidjeti u kojem pravcu će, po svemu sudeći, ići njihova reakcija. U pravcu ograničavanja građanskih sloboda, konkretno slobode kretanja, zasad najvjerojatnije samo po Markovom trgu, centru političke vlasti u Republici Hrvatskoj.
Riječ je o refleksnoj reakciji državne vlasti, naročito u državama dvojbene demokracije poput Hrvatske, kojoj je najlakše baviti se posljedicama kako bi se ignorirali uzroci. Obećanje veće sigurnosti na uštrb slobode omiljena je tiranska metoda, koja nerijetko nailazi i na odobravanje značajnog dijela stanovništva. Nema ništa jednostavnije nego podizati željezne ograde, ništa lakše nego isključiti javnost iz javnog prostora, a sve s izlikom državne sigurnosti i (navodnog) višeg cilja.
Hrvatska je puna ilegalnog oružja i to nije nikakva tajna
Takvom reakcijom vlasti se, naravno, uopće ne adresiraju uzorci današnjeg zabrinjavajućeg događaja s Markova trga, koji se također još istražuju, no među njima je jedan već sada više nego očit.
Kako je moguće da je jedan 22-godišnjak došao do kalašnjikova i do metaka za to smrtonosno oružje? Pa moguće je zato što je Hrvatska i dalje puna ilegalnog oružja, što se nakon rata nije ustavno i strogo razoružavalo razvojačene vojnike i što se gledalo kroz prste svima onima koji u podrumima i dalje drže male arsenale.
Bilo bi iznimno licemjerno tvrditi da se za sve te kalašnjikove, pištolje i ostalo vatreno oružje ne zna: pa čuli smo ih često kada pobijedi hrvatska nogometna reprezentacija, kao i za Novu godinu. Zna se tko puca i zna se tko pod krevetom drži kalašnjikov, jer se većina njih uopće to ni ne trudi sakriti. I umjesto da nakon tih rafala vatreno oružje bude oduzeto vlasnicima koji ga ilegalno posjeduju, zatvaraju se oči pred tom stvarnošću.
Plenković je već amnestirao Božinovića od odgovornosti
Tu su i pitanje mentalnog zdravlja, patrijarhalnog društva i socijalnog konteksta, pitanja koja su usmjerena k uzrocima današnjeg događaja, a koja se treba postaviti na pravi način i onda bez unaprijed zadanih očekivanja na njih potražiti odgovore.
Nažalost, zasad nema signala iz vlasti da će se njihova reakcija kretati u tom smjeru. Dapače, u svojoj prvoj izjavi nakon pucnjave na Markovom trgu premijer Andrej Plenković je odmah naglasio da ne vidi nikakvu odgovornost ministra unutarnjih poslova i svojeg intimusa Davora Božinovića. I to ne samo za događaj u kojem je na Markovom trgu upucan policajac, nego i u sljedeće četiri godine mandata. Plenković je unaprijed Božinoviću ispisao bjanko ček za sve promašaje u resoru unutarnjih poslova, što je ništa drugo doli poticaj za business as usual.
Kao i uvijek dosad, Plenkovićeva vlada je reaktivna, nikad proaktivna. Cijela vladajuća ekipa općenito ne pokazuje ikakvu sposobnost anticipiranja, jedino što oni umiju je pomesti pod tepih kad se nešto loše dogodi, pritom pazeći na to da sami sebe unaprijed operu od bilo kakve odgovornosti.
Hrvatskoj naciji treba psihoterapija
Umjesto da se tragični događaji poput današnjeg iskoriste za nacionalnu javnu raspravu o tome što je sve trulo u državi Hrvatskoj, a mnogo toga jest, već sada se prepoznaje tendencija da se trulež nastavi njegovati na račun slobode i jednakosti građana. Kada je prije par mjeseci Filip Zavadlav po centru Splita ordinirao s kalašnjikovom i ubio troje ljudi, nije bilo govora o tome da se centru Splita oduzme status javnog prostora. A sada, kad su meci fijukali blizu centrale vlasti, to je prvi refleks, u kojem sudjeluje i dio medija.
Trebalo bi baš obratno: umjesto više represije treba nam više otvorene rasprave, umjesto manje slobode više suosjećanja, umjesto jednostavnog sigurnosnog odgovora koji cilja na posljedice kompleksniji odgovor koji se bavi uzrocima. Samo tako ćemo postati bolje društvo, samo tako ćemo izbjeći novo prolijevanje krvi.
Hrvatskoj naciji treba psihoterapija, a ne represija. Pendrekom se ovakvi problemi ne mogu riješiti, no pitanje je mogu li oni koji jedino s pendrekom (ili kalašnjikovom) znaju shvatiti da su dio problema, a ne njegovo rješenje.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala