DUGI redovi u ambulantama, nedostupnost liječnika i ogromne liste čekanja na preglede slika su i prilika hrvatskog zdravstvenog sustava. Primjerice, na kardiovaskularne preglede građani čekaju i po sedam mjeseci, za određene specijalističke poput alergologije i do godinu dana, a rekordna je magnetna rezonanca, na koju pojedinci čekaju skoro godinu i pol.
Milijuni prekovremeni sati
Iz Hrvatske liječničke komore kazali su nam da liječnici, pretežno oni u bolničkom sustavu, odrade oko tri milijuna prekovremenih sati i procjena je da u bolnicama trenutno nedostaje oko 1600 liječnika. U najvećem deficitu su anesteziolozi, radiolozi, patolozi, pedijatri i mikrobiolozi.
Hrvatskoj fali i 230 obiteljskih liječnika te oko 170 primarnih pedijatara i ginekologa.
Studija pokazala veliko nezadovoljstvo liječnika
Zanimanja za posao liječnika općenito, a posebice obiteljske medicine, sve je manje, a razloga za to sve više. Doktori se često žale na ogromne brojke pacijenata koje liječe, kao i na nepovoljne uvjete na poslu, uključujući omjer plaće i rada te neriješene međuljudske odnose.
Prošlog je tjedna predstavljena Studija hrvatskog liječništva, u kojoj je sudjelovalo više od pet tisuća liječnika, čime ona predstavlja iznimno veliko anketno istraživanje stavova hrvatskih liječnika.
Prema njoj više od 50 posto bolničkih liječnika smatra da u teškim situacijama na poslu ne dobivaju odgovarajuću podršku te da za svoj rad ne dobivaju odgovarajuće priznanje, dok njih 60 posto smatra da je njihovo radno opterećenje neprimjereno.
Studija hrvatskog liječništva također je pokazala da su bolnički specijalisti zadovoljstvo svojom plaćom na ljestvici od 0 do 10 ocijenili s 5.8, dok su specijalizanti svoje zadovoljstvo plaćom ocijenili još niže - svega 4.8. Usto, čak 73 posto specijalizanata smatra da njihova plaća nije odgovarajuća.
Iz rezultata studije vidljivo je i kako je preko 50 posto liječnika u Hrvatskoj nezadovoljno vremenom koje imaju na raspolaganju za pacijente, a otprilike ih isto toliko smatra da im se često dodjeljuju zadaci koje bi mogao izvršiti netko manje kvalificiran.
Iz Hrvatske liječničke komore kazali su nam da su razradili niz mjera predloženih Ministarstvu zdravstva, a sve kako bi pojačali atraktivnosti specijalizacije obiteljske medicine za nove, mlade liječnike.
Neki od ključnih prijedloga izloženih u javnoj raspravi o prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o zdravstvenoj zaštiti odnosili su se na kreiranje novog modela specijalističkog usavršavanja, ograničenje broja mandata rukovoditelja na svim razinama, liberalizaciju uvjeta za privatne ugovorne ordinacije u primarnoj zdravstvenoj zaštiti kako bi se privukli liječnici u tu granu medicine, zadržavanje sadašnjeg modela dopunskog rada liječnika i protivljenje predloženoj obvezi jednogodišnjeg rada novodiplomiranih liječnika.
"Predlažemo ograničenje broja mandata na najviše dva na upravljačkim pozicijama jer to vidimo kao važnu sastavnicu promjene paradigme upravljanja u javnom zdravstvu. Činjenica prolaznosti svih voditelja treba od njih izvući najbolje, a eliminirati negativne učinke vječnog šefovanja", kazao je tada doc. dr. sc. Krešimir Luetić, predsjednik Komore.
Usto, tada su iz komore kazali da je "prijedlog izmjena i dopuna Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji je Ministarstvo zdravstva uputilo u javnu raspravu većim dijelom predloženih izmjena i dopuna kontradiktoran načelno proklamiranim ciljevima zdravstvene reforme ministra zdravstva Vilija Beroša o nužnosti kadrovske održivosti liječnika u javnom zdravstvu".
"Najodgovorniji za nedostatak liječnika su Plenković i Beroš"
Iz Komore ističu da je nedostatak zdravstvenih radnika općenito europski pa i globalni problem kao posljedica smanjenja interesa za rad u zdravstvenom sustavu, pojačane mobilnosti radnika, neatraktivnih uvjeta rada i lošeg planiranja, uz istovremeno starenje stanovništva, što posljedično stvara sve veće potrebe za zdravstvenim uslugama.
A Hrvatska liječnička komora pak, kako su iz nje nekoliko puta naglasili u javnosti, najodgovornijima za nedostatak liječnika u Hrvatskoj smatra premijera Andreja Plenkovića te ministra zdravstva Vilija Beroša.
"Kada je riječ o Hrvatskoj, dio je problema naslijeđen od ranije, ali najveća je odgovornost svakako na vladajućima, koji su na poziciji više od šest godina. Poglavito u kontekstu strateškog kadrovskog planiranja, zanemarivanja važnosti primarne zdravstvene zaštite, zastoja u cjelovitoj informatizaciji sustava kao preduvjeta za boljim upravljanjem listama čekanja, izostanku akreditacija i kategorizacija ustanova.
Za kadrovski deficit u zdravstvu, za zanemarivanje primarne zdravstvene zaštite, za loše upravljanje listama čekanja, za primjere neracionalne nabave u zdravstvu, najodgovorniji predsjednik Vlade Andrej Plenković i ministar zdravstva Vili Beroš. Oni koji upravljaju sustavom najodgovorniji su za rezultate i probleme u tom sustavu", kazali su nam iz Komore.
Nisu zaobišli ni oporbu, za koju također smatraju da snosi dio odgovornosti, a ponajviše zato što ne prepoznaje važnost zdravstva kao nadstranačkog pitanja, nego teme iz zdravstva nerijetko koristi kao dnevne ili lokalnopolitičke teme. "Potreban nam je široki politički konsenzus oko zdravstva, konsenzus vladajućih, oporbe, struke i građana", kažu.
Kako riješiti problem?
HLK je višekratno u javnosti iznosio prijedloge rješenja nedostatka liječnika i ostalih problema zdravstvenog sustava. Važno je spomenuti da uz liječnike značajno nedostaje i medicinskih sestara, a iz Komore upozoravaju da je ovaj problem teško rješiv bez dubinske reforme zdravstvenog sustava.
Neke od glavnih točaka te reforme, prema Hrvatskoj liječničkoj komori, trebale bi biti postizanje osnovnog političkog konsenzusa između vladajućih i oporbe o reformi, osnaživanje položaja liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, da primarna zdravstvena zaštita bude atraktivnija za liječnike i da se smanji broj pacijenata po liječniku, što će omogućiti i kvalitetniju prevenciju i rasterećenje specijalističko-konzilijarnog bolničkog sustava.
Također smatraju da je potrebno postupno spojiti županijske zavode s bolničkim hitnim prijemima i rasteretiti liječnike u hitnoj službi, informatizirati sustav te provoditi racionalniju javnu nabavu.
Naglasili su i da je potrebno uvesti nov način određivanja cijena zdravstvenih usluga, a ne da ih kao do sada jednokratno određuje HZZO, kako bi se došlo do realnih cijena kao preduvjeta za financijsku stabilizaciju, te kako hrvatski zdravstveni sustav nije postavljen na realnim financijskim okvirima.
"To jasno proizlazi npr. iz kontinuirano 'novih' dugova veledrogerijama. Moguće je postići i bolje cijene za posebno skupe lijekove, koji nas koštaju 2.5 milijardi kuna godišnje, ako bismo ih nabavljali u suradnji s još nekim sličnim državama", poručuju.