HRVATSKA je pala na 3.88 milijuna stanovnika, podatak je iznesen na današnjoj konferenciji za novinare Državnog zavoda za statistiku na kojoj su objavljeni prvi rezultati Popisa stanovništva 2021. Konkretno, prema prvim rezultatima DZS-a, Hrvatska je pala na 3.888.529 milijuna stanovnika.
Prema podacima Popisa stanovništva 2011. godine, u Hrvatskoj je živjelo 4.284.889 stanovnika. U zadnjih 10 godina broj stanovnika smanjio se za 396 tisuća.
Najveći pad u Slavoniji i na Baniji
Vukovarsko-srijemska županija u 10 godina izgubila je 35.083 stanovnika (19.54 posto u odnosu na popis 2011.) , Sisačko-moslavačka županija 31.890 stanovnika (18.49 posto), a Brodsko-posavska županija 27.793 stanovnika (17.53 posto), pokazuju prvi rezultati Popisa stanovništva, kućanstava i stanova 2021. koji je tijekom prošle godine proveo Državni zavod za statistiku (DZS).
S druge stane, najmanji pad u odnosu na 2011. zabilježen je u Gradu Zagrebu gdje po najnovijim podacima živi 769.944 stanovnika, 20.073 odnosno 2.54 posto manje nego 2011. godine.
>>Evo u kojim je županijama najveći, a u kojima najmanji pad broja stanovnika
Slijedi Zagrebačka županija koja ima 301.206 stanovnika, 16.400 manje nego 2011. (5.16 posto). Među županijama koje su izgubile najmanji broj stanovnika u odnosu na prije 10 godina još su Dubrovačko-neretvanska županija koja ih ima 5.47 posto manje (115.862 ) te Zadarska županija gdje je zabilježen pad od 5.69 posto na 160.340 stanovnika.
Također, kućanstava je 5.31 posto manje, točnije 80.615, dok je broj stambenih jedinica porastao za 4.61 posto, odnosno za 103.534 više u odnosu na popis 2011. godine. Broj kućanstava smanjio se više od 10 posto u pet županija, a broj stanova povećao se više od 10 posto u četiri županije.
Sociolog Bagić: Rješenje ovog problema nisu demografske politike u užem smislu
Nazvali smo sociologa Dragana Bagića.
"Veliki pad je očekivan. Potvrdilo se ono u što se sumnjalo u znanstvenim krugovima, a to je da je ukupna demografska situacija loša i da su trendovi u zadnjih deset godina, poglavito zadnjih 7, 8 godina, izrazito loši", govori Bagić.
"Rješenje ovog problema nisu demografske politike u užem smislu. Sad će to biti vjerojatna mantra, ali otprilike 40 posto pada može se pripisati smanjenom prirastu, dakle demografskom aspektu. A 60 posto toga počiva na iseljavanju, stoga - demografske politike nisu rješenje", rekao je on.
"Nisu rješenje niti politike poticanja povratka, to su sve mjere koje na neki način neće i ne mogu imati bitan učinak", dodao je. Govori na što se bitno fokusirati.
"Ključno se fokusirati na ukupno unapređenje stanja u društvu i ekonomiji, što će poboljšati atmosferu u društvu, pa shodno tome pozitivno djelovati na prirodni prirast, rađanje djece, povratak iseljenog stanovništva, ali i useljavanja stanovništva iz drugih zemalja", njegove su riječi.
"Mi već 30 godina živimo u fazi pesimizma"
"Bitno je preokrenuti društvenu atmosferu iz pesimistične u optimističnu. To je nulti, ključni korak kako bi došlo do prirodnog prirasta stanovništva, ali i povratka te useljavanja iz ostalih zemalja, koje bi isto trebala biti naša realnost", objasnio je.
Na pitanje što smatra glavnim uzrokom, odgovorio je bez okolišanja da je to pesimizam.
"Gubitak perspektive je glavni razlog, koji je ključan i za rađanje potomstva, ali i odluku o ostanku. Mi već 30 godina živimo u fazi pesimizma. Pogotovo do kraja 1990-ih pa onda ponovo iza 2007. godine. Kontinuirana je faza pesimizma i izostanka utemeljene nade da stanje može biti bolje, a to onda uvjetuje negativni prirast, iseljavanje i izostanak masovnijeg useljavanja stanovništva", poručio je.
Komentirao je da je najmanji pad u Zagrebu, Dubrovačko-neretvanskoj i Zadarskoj županiji, a najveći pad u Vukovarsko-srijemskoj, Sisačko-moslavačkoj te Brodsko posavskoj županiji.
"To je sve očekivano. Krajevi koji imaju određenu razvojnu dinamiku su pali, ali manje nego što je pao neki prosjek. Ali i taj pad pokazuje da nije problem toliko u socio-ekonomskim razlozima, nego je stvar sofisticiranija, tiče se dominantnog društvenog pesimizma."
"Primorske županije su također one koje imaju neke elemente za optimističniju perspektivu, dok je situacija puno gora u Slavoniji, Kordunu, Banovini, Lici... Ti dijelovi se već duže vremena depopularizaciju i to ovaj popis i pokazuje", zaključio je Bagić.
Psiholog Ružojčić: Hrvatska zaostaje za ostatkom EU po kvaliteti radnog života
Popričali smo i sa psihologom Mitjom Ružojčićem s Katedre za psihologiju rada Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
"Iako pad ne možemo povezati isključivo s iseljavanjem, glavni razlog da je pad baš ovoliki zasigurno je to što smo u periodu od posljednjeg popisa stanovništva ušli u EU. Ovo je otvorilo europsko tržište rada hrvatskim radnicima i omogućilo im da lakše pronađu poslove koji će zadovoljiti njihove ekonomske i psihološke potrebe", govori on.
"Podaci Europske ankete o radnim uvjetima iz 2010. i 2015. pokazali su da Hrvatska zaostaje za ostatkom EU po kvaliteti radnog života, pri čemu hrvatski radnici nisu izvijestili samo o nižim plaćama i manjoj sigurnosti posla nego i o slabijim prilikama za rast i razvoj na poslu. Stoga, kada je Hrvatima postalo lakše naći posao u inozemstvu koji će zadovoljiti njihove potrebe za ekonomskom sigurnošću, rastom i razvojem te im u konačnici osigurati kvalitetniji život, nije čudo da su se mnogi odlučili iseliti u države EU koje nude ovakve poslove", govori Ružojčić.
Komentirao je i on činjenicu da je najmanji pad u Zagrebu, kao i Zadarskoj županiji te Županiji dubrovačko-neretvanskoj, a najveći u Vukovarsko-srijemskoj, Sisačko-moslavačkoj te Brodsko posavskoj županiji.
"Očekivano je da je najmanji pad u Zagrebu budući da znatan dio Hrvatske gravitira prema Zagrebu kao poslovnom središtu države (bit će zanimljivo pratiti hoće li se ovaj trend održati i s povećanim radom od kuće koji će zasigurno ostati i nakon pandemije). Život u dalmatinskim županijama olakšava ostvarenje ekonomske sigurnosti i relativno pristojnog života zbog mogućnosti zarade od turizma, za koji znamo da je glavna gospodarska grana u Hrvatskoj", rekao je.
"Glavni razlog iseljavanja ipak je ekonomske prirode"
"Županije istočne Hrvatske nemaju niti jedno niti drugo i tradicionalno su živjele od poljoprivrede koja ipak nije toliko privlačno zanimanje mlađim ljudima. S obzirom na manjak zadovoljavajućih poslovnih prilika u svojoj okolini, nije čudo da je iseljavanje povećano iz ovih dijelova Hrvatske", poručuje. Pitamo ga misli li i on da je pesimizam u nekom smislu glavni razlog iseljavanja.
"Iako sam psiholog, ja bih rekao da je glavni razlog iseljavanja ipak ekonomske prirode. Jednostavno, ako ljudi ne mogu zaraditi za pristojan život u Hrvatskoj, oni će početi razmišljati o tome da isele. No ako ovome dodamo i pesimistično razmišljanje, to znači da ljudi ne vide kako u Hrvatskoj mogu promijeniti takvu nepovoljnu situaciju. Dakle, kombinacija nemogućnosti ostvarenja pristojnih životnih uvjeta i ispunjavanja psiholoških potreba s viđenjem da se takva situacija neće u skorije vrijeme promijeniti navodi ljude da promijene okolinu odnosno isele", kaže.
Toksična mješavina
On je, inače, radio na istraživanju koje je provedeno na uzorku većem od 1000 novijih hrvatskih iseljenika koji trenutačno žive u nizu razvijenih zemalja unutar i izvan EU. Istraživački tim s Katedre bavio se pitanjima zašto su ovi iseljenici otišli iz RH, kako žive i kakve poslove rade u inozemstvu te što bi se trebalo dogoditi da se vrate u RH.
"Naš glavni zaključak ispao je relativno banalan, ali čini mi se da dobro oslikava trenutno stanje naše države – ljudi odlaze iz mjesta/situacija u kojima se ne osjećaju dobro, a ostaju tamo gdje se osjećaju dobro. Ono što je nas malo iznenadilo je koliko je bolje ljudima koji su otišli iz Hrvatske. Loša financijska situacija istaknula se kao glavni razlog odlaska, no više od polovice ispitanika je također istaknulo rasprostranjenost korupcije kao glavni razlog odlaska", dodao je.
"Dakle, ovdje se također može vidjeti da loša ekonomska situacija uparena s percepcijom da se zbog korupcije ne može ništa napraviti stvara toksičnu mješavinu zbog koje ljudi osjećaju da nemaju druge nego iseliti iz države. Pri tome treba istaknuti da ovo jednako vrijedi i za visoko i za srednje obrazovane Hrvate, iako su kod visokoobrazovanih nešto istaknutiji „politički“ razlozi odlaska", konstatirao je.
"Nalazi su pokazali da je iseljenicima u praktički svim aspektima života bolje nego hrvatskim radnicima"
Dodaje da je istraživače zanimalo i kako se iseljenici osjećaju i kako im je na poslu.
"Iseljenici su procijenili da im je u većini aspekata života bolje nego što je bilo u Hrvatskoj. Ovo se odnosi i na društveni život i prijateljske odnose, za koje često smatramo da su ipak manje kvalitetni iseljenicima nego što su bili u Hrvatskoj. Ono što se osobito istaknulo je povećani optimizam oko budućnosti potomstva kod iseljenika", kaže.
"Što se tiče kvalitete poslova iseljenika, usporedili smo ju s kvalitetom poslova hrvatskih radnika koju su iskazali 2015. u jednom nacionalno reprezentativnom istraživanju. Slično kao i kod kvalitete života, pokazalo se da su iseljenici zadovoljniji praktički svim aspektima posla u odnosu na radnike u Hrvatskoj. Očekivano, razlika je bila osobito velika u zadovoljstvu plaćom i sigurnosti posla, ali je također bila istaknuta i u zadovoljstvu mogućnostima napredovanja i osobnog razvoja na poslu te u manjoj mjeri i u zadovoljstvu socijalnim odnosima na poslu. Ukratko, naši nalazi su pokazali da je iseljenicima u praktički svim aspektima života i posla bolje nego hrvatskim radnicima", naveo je.
Kaže i da su pitali iseljenike što bi se trebalo dogoditi da se vrate u Hrvatsku.
"Ovdje je možda i najveće iznenađenje naših nalaza. Četiri petine ispitanika nije odbacilo mogućnost povratka u Hrvatsku, a kao ključnu stvar koja bi se trebala promijeniti da se vrate navode mogućnost ostvarivanja prihoda koji bi im omogućili pristojan život. Dakle, čini se da ako želimo vratiti barem dio naših iseljenika u Hrvatsku, trebamo im ponuditi kvalitetnije poslove koji će zadovoljiti njihove psihološke potrebe, a ne kratkotrajne mjere poput sad već famoznih 200.000 kn", zaključio je Ružojčić.