Foto: Luka Šangulin/Index
JEDINA ustanova u Hrvatskoj u kojoj se sustavno liječe seksualno zlostavljana djeca je Poliklinika za zaštitu djece i mladih u Zagrebu koja je nedavno obilježila 15. godišnjica njihova rada, a svake godine na obradu i tretman im dolazi 1200 do 1600 djece i članova njihovih obitelji. Iako u tretmanu nemaju samo seksualno zlostavljanu djecu, činjenica je da većina zlostavljane djece dolazi upravo k njima.
>>Američki pedofil dobio je 175 godina zatvora. Kako se pedofilija kažnjava u Hrvatskoj?
>>Pedofili u Hrvatskoj dobiju po godinu-dvije zatvora. Sad se sprema novi zakon, evo što donosi
Odmah po ulasku u Polikliniku, uočavamo sobu s ogromnim brojem spisa, što najslikovitije prikazuje ogroman problem u našoj zemlji, a koji je poprilično zanemaren - problem seksualnog zlostavljanja najosjetljivije skupine - djece.
U Hrvatskoj seksualno zlostavljano svako 5. dijete
U Hrvatskoj je seksualno zlostavljano svako peto dijete, pokazuju to podaci istraživanja ove Poliklinike i Hrabrog telefona koji usko surađuje s Poliklinikom.
"Mnogu naši tretmani su višegodišnji kad se radi o seksualno zlostavljanoj djeci jer to zlostavljanje im je trajalo godinama. I to od bliskih osoba tako da mnoga djeca imaju dugoročne i teške posljedice. Nakon završenog tretmana nastavljamo pratiti djecu koja nam potom dolaze svakih mjesec do par mjeseci. A tu smo za njih i u slučaju nove krizne situacije te prilikom svjedočenja na sudu", rekla je za Index Gordana Buljan Flander.
Seksualno zlostavljana djeca, kaže, četiri puta češće pokušaju suicid nego djeca s drugim traumama.
"Neka od te djece toliko su mrtva iznutra da zaista žele završiti život i fizički. Ta djeca nam često dolaze i sa simptomima trbobolje, glavobolje, smetnji koncentracije, autodestruktivnim ponašanjima, rizična su i za smetnje ponašanja u adolescenciji.
Neka djeca autodestruktivnim ponašanjem, naprimjer zarezivanjem, skreću pažnju sa psihičke boli na fizičku jer nju lakše podnose", rekla nam je Gordana Buljan Flander.
Pitali smo ju kako im dolaze zlostavljana djeca i tko ih šalje na pregled i tretman u Polikliniku pa nam je kazala kako ih ponekad pošalje policija, ili ih pak dovede nezlostavljajući roditelj, a nekad ih pošalju i upute iz vrtića ili škole.
Osim sa zlostavljanim djetetom, tada u tretman uvode i nezlostavljajućeg roditelja jer je, kako smo već pisali, najbolji prediktor oporavka djeteta ponašanje nezlostavljajućeg roditelja.
Na žalost, kao što smo naveli, često majke štite djetetovog zlostavljača, bilo da je riječ o djetetovu ocu, očuhu, djedu, ujaku, starijem bratu.
Dijete, kaže nam Gordana Buljan Flander, prolazi niz teškoća na putu prema oporavku, a tretmani su često dugotrajni. Osim što je dijete preživjelo najgore moguće zlostavljanje, ono je često još dodatno traumatizirano sudskim postupcima.
Dugotrajni sudski procesi
"Sudski procesi su dugotrajni, a iako zakon kaže da ti postupci moraju biti žurni te da dijete smije samo jednom biti ispitano na sudu, praksa govori drugo. Djeca o svojim traumatičnim iskustvima moraju govoriti i 10 puta. Na primjer u školi pa na policiji, sudu, centru za socijalnu skrb, zatim na raznim vještačenjima.
I naravno da nakon 3 do 5 godina ispitivanja djetetov peti, šesti, ili deveti iskaz bit će drugačiji od prvog. Zato već godinama nudimo sucima da se dijete ispita u našim child friendly prostorijama u Poliklinici tako da je u jednoj prostoriji naš ekspert sam s djetetom, a u drugog državni odvjetnik, sudac, počinitelj i odvjetnici obrane. Oni postavljaju pitanja putem bube u uhu ekspertu, a potom naš psiholog ta pitanja prilagođava djetetovom emocionalnom stanju i intelektualnom razvoju.
Pritom pazi da načinom postavljanja pitanja dodatno ne traumatizira dijete. Odvjetnik obrane tako isto postavlja pitanja. Cijeli proces se snima, a mi potom ustupimo snimku razgovora koja se može gledati na ročištu umjesto da dijete ide na sud. Između ostalog i zato je naša ustanova primjer dobre prakse u Vijeću Europe.
Na žalost, kazneni suci u Hrvatskoj vrlo rijetko koriste tu priliku, iako je nudimo besplatno jer smatramo da smo to dužni zlostavljanoj djeci. No zato prekršajni suci sve češće na taj način ispituju djecu u našoj Poliklinici.
Nadamo da će naše pravosuđe shvatiti koliko je djeci teško ići na sud i koliko ih to može dodatno traumatizirati te da ćemo vrlo brzo uz današnje mogućnosti koje pruža tehnologija doći do toga da nijedno zlostavljano dijete više ne mora na sud. Za to je potrebna samo dobra volja i suradnja sudova i stručnjaka mentalnog zdravlja", rekla nam je Gordan Buljan Flander.
Kaže i kako joj nije jasno zašto suci tako rijetko koriste tu mogućnost, pogotovo jer su im kazneni suci koji su tako ispitivali djecu rekli da su im postupci brže gotovi.
A što je s djecom koja su zlostavljana i nemaju podršku drugog roditelja koji ih nije zlostavljao, pitamo je. Ona, kaže nam, idu u dom za nezbrinutu djecu ili se smještaju u udomiteljske obitelji.
"Djeca koja nemaju podršku nezlostavljajućeg roditelja moraju biti izdvojena iz obitelji i zato nam je jako važno raditi s nezlostavljajućim roditeljem tako da od nezlostavljajućeg postane podržavajući roditelj. Dijete potom uvodimo u kognitivno bihevioralni tretman, a u liječenju seksualno zlostavljanog djeteta jako je važan multidisciplinarni pristup. Ono što je meni drago je da mi nudimo da na jednom mjestu dijete obrade svi stručnjaci, počevši od psihologa, psihijatra, socijalnog radnika pa do defektologa i pedijatra, da ima pravnu pomoć te da na istom tom mjestu ostaje u tretmanu.
Jako nam je važna i intersektorska suradnja. Da bismo zaštitili dijete moramo surađivati svakodnevno s drugim institucijama koja se bave zaštitom djece, kao što su vrtići, škole, centri za socijalnu skrb te nevladine organizacije", kaže nam Gordana Buljan Flander.
Kako zaštititi dijete?
Pitali smo ju kako roditelji mogu zaštititi dijete, kao i svi oni koji rade s djecom.
"Važno je razgovarati s djetetom već u predškolskoj dobi. Treba mu objasniti da postoje ljudi koji žele djeci dodirivati intimne dijelove tijela, a njih djetetu objasniti da su to oni dijelovi koji se pokrivaju kupaćim kostimom. Djecu treba naučiti par pravila. "1. Nitko ne smije dirati tvoje intimne dijelove tijela. 2. Nikome ne smiješ pokazivati intimne dijelove. 3. Ne smiješ dirati tuđe intimne dijelove, 4. Smiješ dirati svoje intimne dijelove tijela samo dok si sam. 5. Ako netko osim mame kad te kupa želi dirati ili gledati intimne dijelove tijela, odmah moraš reći odrasloj osobi kojoj vjeruješ. 6. Viknuti glasno ne i otrčati do prve odrasle osobe u blizini, ako netko pokuša dirati tvoje intimne dijelove tijela".
Informacija i edukacija štite. Roditelji često ne razgovaraju s djecom o tome kao ni o spolnosti jer ni sami ne znaju kako bi prišli toj temi", rekla nam je Gordana Buljan Flander.
Na žalost, često se događa i to da djeci ne vjeruju kad se povjere da ih je netko seksualno zlostavljao.
"Čak 30 posto počinitelja seksualnih zlostavljanja su adolescenti koji često zlostavljaju iz agresivnih pobuda jer su i sami doživljavali neka agresivna ponašanja. Zato je važno da svi koji rade s djecom educiraju ih o rizicima i opasnostima te ih nauče ovim pravilima koja sam navela", zaključila je Gordana Buljan Flander.