OD TRAVNJA ove godine na snazi je novi Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja. Neki smatraju da je previše rigorozan, drugi da je preblag, ali se svi slažu da je prilično nejasan.
Zagreb je svjetlosno zagađeniji od Hong Konga, a svjetlosno onečišćenje izaziva ozbiljne probleme
Prema podacima dostupnim iz gradskih online izvora, naš glavni grad je noću više svjetlosno zagađen od Hong Konga, Beča ili Graza. Primjerice, godišnja potrošnja električne energije za javnu rasvjetu po stanovniku grada Zagreba iznosi oko 110 kWh, dok u Berlinu i Grazu ta brojka iznosi oko 35 kWh. Stoga nije ni čudno da su Zagrepčani već odavno izgubili pogled na Mliječnu stazu, galaksiju u kojoj se nalazi planet Zemlja, a koju su mogli vidjeti još prije nekih 60-ak godina.
Novi zakon stoga je bio uistinu potreban, ne samo zbog onemogućenog pogleda na zvijezde ili velikog (nepotrebnog) financijskog troška, već i zbog toga što snažna i neekološka rasvjeta šteti našem zdravlju, ali i okolišu. Svjetlosno onečišćenje izaziva poremećaj cirkadijskog ritma koji se temelji na izmjeni dana i noći, može biti ozbiljna prijetnja sigurnosti na cestama, a prijeti i opstanku nekih vrsta.
Građanska inicijativa Ekološka rasvjeta navodi primjer Dubravkinog puta u Zagrebu gdje je na potezu od Tuškanca do Cmroka postavljeno 95 rasvjetnih tijela koja bespotrebno gore cijelu noć, čime remete ekosustav šišmiša, ježeva i krijesnica.
Saznali smo kakve je odredbe donio novi zakon, zašto neki misle da je najstroži u Europi, koje su kazne, i ono vjerojatno najvažnije – kada će Zagrepčani ponovno moći vidjeti zvjezdano nebo.
Kako bi iz Zagreba vidjeli Mliječnu stazu da nema svjetlosnog zagađenja?
Kako će iz Zagreba izgledati zvjezdano nebo ako se u potpunosti riješimo svjetlosnog onečišćenja? Alan Jadanić, dopredsjednik Astronomsko-astronautičkog društva Zagreb i demonstrator Zvjezdarnice Zagreb, nedavno je napravio kompozitnu fotografiju koja prikazuje kako bismo mogli, u tom slučaju, običnim fotoaparatom uslikati Mliječnu stazu (slika dolje).
Njegova fotografija kombinacija je snimke Zagreba s Medvednice i pogleda na središte naše galaksije s Hvara. Mada ona ne pokazuje kako bismo Mliječnu stazu mogli vidjeti golim očima, ipak nam daje na znanje kako bismo je mogli snimiti fotoaparatom ili čak mobitelom, ako on ima funkciju duge ekspozicije.
Kada Zagreb ne bi bio svjetlosno zagađen, središte naše galaksije vizualno bismo primijetili kao blag, dugačak, bjelkast "premaz" u jednom dijelu neba koji podsjeća na oblak, ali na oblak koji se miče zajedno sa zvijezdama. Možda će ova fotografija, koju je snimio Boris Štromar iz AD Beskraj, to bolje predočiti. Fotografiju je snimio jednom prilikom sa Sljemena kada je Zagreb bio obavijen maglom, što je zapravo smanjilo svjetlosno onečišćenje u toj mjeri da je uspio uhvatiti Mliječnu stazu (slika dolje).
Sloveniji svijetlimo kao božićno drvce
Za sada ne samo da nismo u mogućnosti gledati mnoštvo zvijezda nad Zagrebom, već naši gradovi svjetlosno zagađuju druga mjesta, pa čak i države.
Primjerice, ovako svijetli Zagreb u Podgariću, koji je od njega udaljen nekih 70-80 kilometara.
Na našu rasvjetu požalio se i Andrej Mohar, čovjek koji je imao odlučujuću ulogu u donošenju slovenske Uredbe o svjetlosnom onečišćenju.
“Šaljem Vam sliku svjetlosnog onečišćenja iz Kočevskog Roga, najtamnije lokacije u Sloveniji, osim Triglava. Na slici se lijepo vide svjetlosne kupole Zagreba, Rijeke i svakog pojedinačnog odmarališta na autocesti Zagreb - Rijeka. Svjetlosno onečišćenje je prekogranični problem i lijepo molimo susjede da ga smanje“, izjavio je za Index Andrej Mohar (slika dolje).
Mohar nam je ispričao i kakve je rezultate postigla slovenska uredba o svjetlosnom onečišćenju.
“Uredba o graničnim vrijednostima svjetlosnog onečišćenja okoliša vrijedi za sve gradove, sva sela, sva poduzeća i sve ustanove Slovenije. Sigurno je najoštrija uredba u svijetu.
Prve tri godine nakon donošenja Uredbe postigli smo odlične rezultate. Onečišćenje smo smanjili za oko 20%, a to je bila uglavnom posljedica zamjene rasvjetnih tijela koje su emitirale svjetlost prema nebu“, rekao je Mohar.
Stroge kazne – i do 100.000 kuna
Kako bismo predočili što je točno određeno u novom zakonu o svjetlosnom onečišćenju, izdvajamo najvažnije odredbe.
Zabranjeno je:
- rabiti svjetlosne snopove usmjerene prema nebu
- vanjskom rasvjetom rasvjetljavati otvore (prozori/ili vrata) zaštićenog ili stambenog objekta
- ugrađivati ekološki neprihvatljive svjetiljke (udio svjetlosnog toka iznad horizontalne ravnine mora biti 0,0%, uz maksimalnu koreliranu temperaturu boje do najviše 3000 K)
- postavljati svjetiljke tako da svijetle u horizont i iznad njega te u prirodna vodna tijela
- u zaštićenim područjima, radi očuvanja ekosustava i bioraznolikosti, postavljati svjetiljke korelirane temperature boje svjetlosti iznad 2200 K te osvijetljene oglasne ploče
Gradovi i općine imaju vremena da u sljedećih 12 godina prilagode postojeće stanje novom zakonu, no već će sada biti kažnjeni (od 25.000 do 100.000 kuna) ako krenu s postavljanjem nove rasvjete koja nije u skladu s navedenim zakonom; što nam je potvrdilo i Ministarstvo zaštite okoliša i energetike.
“Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja stupio je na snagu 1. travnja 2019. godine. Općine ili gradovi koji podnose projekte nakon 1. travnja 2019. godine dužni su slijediti odredbe navedene u Zakonu, u suprotnom podliježu prekršajnim odredbama navedenim u čl. 23. i 26. Zakona“, poručili su za Index iz Ministarstva.
Dakle, ako građani primijete da im nakon postavljanja nove rasvjete na ulici ili na nekom novoizgrađenom objektu svjetlo osvjetljava prozore, rasvjeta je prejaka ili usmjerena prema nebu, imaju pravo uložiti žalbu. Ako su općine, gradovi ili privatni investitori taj projekt pokrenuli nakon 1. travnja 2019., nisu postupali u skladu s novim zakonom i trebali bi snositi kaznenu odgovornost.
Boris Štromar iz Astronomskog društva Beskraj i Ekološke rasvjete smatra kako puno toga u novom zakonu nije navedeno, a što je prijeko potrebno kako bi se reguliralo svjetlosno onečišćenje.
Mnoge općine u Hrvatskoj potpuno ignoriraju novi zakon
“U Zagrebu imamo brojne primjere izuzetno loše izvedene rasvjete, prevelikog intenziteta, te rasvjete koja je cijelu noć upaljena bez ikakvog razloga. Osim toga, tu je i rasvjeta reklamnih panoa koja uopće nije regulirana, a izrazito smeta građanima i sigurnosti u prometu. Nemamo određen razmak između rasvjetnih stupova, a nemamo ni određenu granicu potrošnje električne energije po glavi stanovnika, što je Slovenija već 2007. odredila na 45 kWh po stanovniku godišnje. Uz modernu LED tehnologiju koja omogućava uštede od 70% ili više, to bi ograničenje trebalo biti najviše 15 kWh godišnje po stanovniku", rekao je Štromar za Index pa dodao kako je fascinantno da mnoge općine u Hrvatskoj u potpunosti ignoriraju novi zakon, pa i dalje kreću s izradom projekata javne rasvjete koji npr. predviđa svjetlost boje 4000 K", tumači Štromar.
“Zakon nije dovoljno jasno napisan, i nije napravljen tako da zaista štiti ljudsko zdravlje i okoliš. U izradu zakona su se umiješali rasvjetari koji štite svoje interese umjesto da se prilagode ekološkim zahtjevima i zaštiti zdravlja građana. Prema ovom zakonu, usred nacionalnog parka se može postaviti "krajobrazna rasvjeta" koja bi osvijetlila svaki slap u nacionalnom parku Plitvice ili Krka ili bilo koju stijenu na Velebitu“, dodao je.
Što kažu u Ministarstvu?
Upitali smo Ministarstvo okoliša i energetike namjerava li u zakon ubaciti podzakonske akte koji bi regulirali neke od stavki koje je naveo Štromar.
“Vezano uz navedena ograničenja, odnosno definiranje udaljenosti stupova javne rasvjete i razine svjetlosnog onečišćenja oglasnih ploča, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike osnovalo je radnu skupinu za izradu Prijedloga pravilnika na temelju Zakona gdje će se sva navedena pitanja, posebice razina svjetlosnog onečišćenja oglasnih ploča razmotriti te definirati kroz buduće podzakonske akte“, odgovorili su iz Ministarstva, ali i dodali kako “godišnja potrošnja električne energije po glavi stanovnika za javnu rasvjetu nije predmet ovog Zakona“.
Dakle, mogli bismo uskoro očekivati regulaciju rasvjete oglasnih ploča i razmaka između rasvjetnih stupova, ali nema planova za određivanje granice potrošnje električne energije po glavi stanovnika.
Gradonačelnik Vrgorca se žali na novi zakon: “Stradat će mali gradovi i općine“
Među kritičarima novog zakona nalazi se gradonačelnik Vrgorca, Ante Pranić iz Nezavisne liste mladih. On smatra da je najveća boljka zakona to što ne uzima u obzir financijske mogućnosti manjih gradova i općina te ih zakonski, u tom pogledu, izjednačuje s velikim gradovima.
Primjerice, kaže Pranić, umjesto da se zakonski bolje regulira svjetlosno onečišćenje najvećih zagađivača, poput Zagreba, Splita i ostalih većih gradova (regulacija osvjetljenja oglasnih ploča, igrališta, cesta itd.), manjim se mjestima nameću teško ostvarivi zahtjevi. Tako će neka područja u vrlo kratkom periodu morati dva puta mijenjati čitavu gradsku rasvjetu, što košta.
“Mi smo nedavno, putem ESCO modela, postavili novu LED rasvjetu. Prilagodili smo se uvjetima, međutim postoje gradovi koji su to napravili prije par godina i sada će morati, u vrlo kratkom roku, ponovno mijenjati kompletnu rasvjetu, što će uzrokovati dodatni trošak. Moramo biti svjesni toga da manji gradovi i općine nemaju iste fiskalne mogućnosti niti standard infrastrukture kao veliki gradovi, koji su ujedno i najveći svjetlosni zagađivači.
Primjerice, komunalni standardi manjih mjesta drugačiji su od onih urbanih. Razdvajati otpad u nekom raštrkanom naselju mnogo više košta nego u gradu u kojem je na svakih 30 metara druga zgrada s deset ulaza“, rekao je za Index Ante Pranić.
"Ako možemo mi, mogu i veliki gradovi"
“Zašto veliki gradovi ne postave štednu rasvjetu po ESCO modelu? Ako smo mi mogli, mogu i oni. To je vjerojatno zbog toga što to nekome nije u interesu, odnosno što bi time na gubitku bili operatori koji održavaju postojeći neekonomičan sustav javne rasvjete.
Mora se uzeti u obzir i geografsko-prostorna specifičnost manjih mjesta. Naime, stanovnici graničnih mjesta Dalmatinske zagore, Like, Banovine i Slavonije žive na područjima rute migranata. Ne osjećaju se sigurno ako im se po noći ugasi svjetlo na ulicama zbog ušteda.
Stoga, kada se sve uzme u obzir, predlažem opciju nacionalnog okvira financiranja promjene rasvjete koja bi bila u skladu s novim zakonom, ali koja bi se prilagodila potrebama stanovništva manjih gradova koji često ne mogu zadovoljiti stroge uvjete javnih poziva sukladno indeksu razvijenosti. Nedopustivo je da se na ovakav način nameću dodatni standardi i troškovi gradovima i općinama sa slabijim financijskim mogućnostima, malim brojem stanovnika, ali i velikom površinom. Moraju se uzeti u obzir specifičnost i mogućnosti svake općine“, dodao je Pranić.
A da se savjetujemo s onima koji su to bolje riješili?
Kao što je vidljivo iz komentara naših sugovornika, mnogi smatraju da je zakon nejasan i nedorečen. Mada je stvaranje novog zakona već veliki korak, sigurno ćemo naići na praktične prepreke. Možda bismo mogli pogledati kako su taj problem riješile druge europske zemlje (primjerice, Francuska regulira rasvjetu oglasnih ploča i izloga u noćnim satima) i surađivati s njima u izradi podzakonskih akata koji će imati već iskušano rješenje za probleme na terenu.
“Slovenija je u prošlosti prekopirala neke dobre poteze Hrvatske. Recimo, od Vas smo prekopirali porezni sustav i potvrđivanje svakog računa. Toga nema u Njemačkoj, tamo se može račun napisati rukom i nema problema.No, na području svjetlosnog onečišćenja mi smo 12 godina ispred vas i imamo 12 godina više iskustava. Nema smisla da čekate 12 godina da vidite što će se desiti. S obzirom na to da je vaš zakon tri ili možda pet puta manje rigorozan nego naša Uredba, onda možete očekivati da će se svjetlosno onečišćenje i dalje kod vas snažno povećavati. Nažalost, mi još uvijek imamo balkanski mentalitet gdje je najbitnije prevariti državu i puniti džepove prodavača rasvjete na štetu države“, rekao je Mohar.