Internetom kruži slika koja prikazuje svu bijedu SDP-ovaca, ali i crkve

Foto: Pixsell/ Dalibor Urukalović

INTERNETOM kruži fotografija s polnoćke u zagrebačkoj katedrali, koja zorno prikazan sav jad i bijedu sprege hrvatske politike i Crkve u Hrvata.

Tako se na fotografiji vide pomalo pokunjena lica SDP-ovih glavnih udarnika Rajka Ostojića, Franka Vidovića i njihovog novog šefa Davora Bernardića. Oni su se u katedralu došli pokloniti i kleknuti pred Josipa Bozanića, a ovaj ih je domaćinski dočekao.

Tako se pred klupom na kojoj sjedi vrh Socijaldemokratske partije nalazi natpis "Rezervirano". Kao da se radi o separeu nekog noćnog kluba, a ne o crkvi. Kakvi god bili, ipak su političari. A kakvi god bili političari, hrvatskim popovima su važniji od naroda koji će, često iz plemenitijih pobuda od ljudi na slici, doći na božićnu misu.

No, neće se miješati. Jer znaju to i Bozanić i Bernardić i narod, po onoj starorimskoj poganskoj, što je dozvoljeno Jupiteru nije dozvoljeno i volu. Baš zato, ovo "rezervirano" postavljeno na mjestu gdje bi svi trebali biti isti, pokazuje sav jad domaće Crkve na čelu s Bozanićem i navodno novog SDP-a koji pred takvima kleči.

Primijetio je nešto slično i Velimir Visković koji je opleo po Bernardiću na svom Facebook profilu. Napisao je kako prati raspravu članova i simpatizera SDP-a koji raspravljaju o tome je li Bernardić trebao otići na polnoćku ili ne:

“Novi čelnik stranke vrlo često ističe svoj vjerski odgoj u obitelji, a sasvim sigurno, s obzirom na njegovu dob, i u hrvatskom školskom sustavu. Nitko tome ne može ništa prigovoriti; uostalom socijalni nauk crkve, kako ga prakticira papa Franjo, bliži je idealima solidarnosti, jednakosti i bratstva među ljudima, kao temelja ljevičarstva, nego programi nekih aktualnih europskih socijaldemokratskih stranaka.

Međutim, hrvatski crkveni prelati u tihoj su opoziciji stavovima pape Franje: naklonošću prema osobnom i institucionalnom luksuzu, otvorenim arbitriranjem u političkom životu, poticanjem i mentoriranjem rada militantnih vjerničkih udruga koje nastoje fundamentalno klerikalizirati cjelokupni javni život.”

Poniznost prema crkvenom vrhu

Prema Viskoviću, otići na polnoćku baš u Katedralu, za bilo koga tko je na čelu SDP-a znači simbolički izraziti poniznost takvom crkvenom vrhu i trendovima koje taj vrh zagovara u javnom životu.

Rekao je kako je mogao otići u svoju kvartovsku crkvu, ako mu je već do te vrste PR-a, te kako bi se tamo svakako našao neki novinar koji bi ga fotografirao.

“Ovako, kao glasaču ljevice, ostaje mi gorak osjećaj da lider stranke koja bi trebala biti na braniku nasljeđa europskog prosvjetiteljstva i sekularizma paradno puzi pred onima koji te europske vrijednosti ugrožavaju.”, zaključio je Visković.