"KAKAV je to posao koji je obavljen kad nešto prestane da postoji? To me nekako podsjeća na film 'Terminator'", uputio je zločesti dečko srpske književne scene Marko Vidojković ne baš diskretnu provokaciju dojučerašnjem hrvatskom predsjedniku sjedeći u njegovom bivšem uredu na Pantovčaku. Stipe Mesić nije mogao suspregnuti smiješak pa mu je jednako šeretski dobacio: "Vi očito spadate u skupinu onih nedovoljno informiranih".
Vidojković je aludirao na slavnu Mesićevu izjavu kojom se oprostio od Beograda: "Ja vas sad napuštam. Jugoslavije više nema, moj posao je obavljen". "Ja sam u Beograd poslan kao predstavnik Hrvatske u jugoslavenskoj skupštini. Nisu me poslali da otvorim pekaru. Dakle, nije bilo logike da ostanem u Beogradu kad je Jugoslavija prestala postojati", pravdao se Mesić, iako on najbolje zna "što je pjesnik htio reći". A to nije bilo da je njegova funkcija prestala imati smisla.
Morbidna igra brojkama na autoputu bratstva i jedinstva
Scena je to iz filma "Dugo putovanje kroz istoriju, historiju i povijest", koji je po popularnosti dominirao prvim danom ZagrebDoxa. U dvoranu u kojoj je održana projekcija više se nije mogla ugurati ni igla, a karte su rasprodane u rekordnom roku. Putovanje autoputom bratstva i jedinstva na koje su se Vidojković i Miljenko Jergović uputili u oronulom Yugi 55 svakako je opravdalo epitet kontroverznog.
Dvije najveće književne zvijezde Srbije i Hrvatske na svom proputovanju posjetili su Bleiburg i Jasenovac, bavili se nepopularnom "morbidnom igrom brojkama" na obje lokacije i razgovarali sa cijelim nizom zanimljivih ličnosti u republikama bivše Jugoslavije. Put ih je preko Slovenije, Zagreba, Kumrovca, Brčkog, Vukovara, Beograda, Skoplja odveo do granice Grčke i Makedonije gdje se Yugo, prikladno, pokvario po treći i posljednji put...
Kako napokon sahraniti Jugoslaviju?
Na pitanje zašto je odabrao baš Jergovića i Vidojkovića za protagoniste koji će postaviti nezgodna pitanja koja redovito uzburkavaju duhove među svim "narodima i narodnostima", redatelj Željko Mirković dao je jednostavan odgovor: "Zato što su najbolji". Nažalost, nitko nije dovoljno dobar da bi došao do pravih odgovora na pitanja koja film postavlja. "Bitno je da se priča o tim stvarima, da se opustimo i prođemo kroz tu priču, svatko na svoj način", tumači Mirković.
"Nije to bio put koji je nešto trebao mijenjati. Krivo je ovaj film doživljavati kao nekakvu jugonostalgiju. To je samo naš pokušaj da se ispriča priča koja nikad nije dobila svoj kraj zato što su se narodi i narodnosti poklali. Ona nije ispričana do kraja niti sada, ali mora se pričati da bi jednog dana dobila završetak i da bi Jugoslavija napokon bila sahranjena", govori Jergović.
Priča o tri naroda i tri povijesti
A priča je to, kao što joj samo ime uostalom i govori, o tri naroda i tri povijesti. Odnosno historije i istorije. Slovenci i Makedonci za tu su priču nešto manje bitni, iako nisu ni oni pošteđeni svojih mitova. Do kada će djeca u srpskim školama u Vukovaru učiti povijest iz jednog udžbenika, a u hrvatskim iz drugog? Do kada će u Brčkom u jednom razredu biti potrebna tri različita udžbenika iz povijesti, za svaku etničku skupinu po jedan?
"Nema tu neke bodljikave žice kao u Belfastu, ali nevidljivi zidovi postoje. A upravo je povijest ključna točka zbog koje je došlo do podijele škola. Pa nije im se sigurno bio problem dogovoriti oko zemljopisa", savršeno je situaciju u post-ratnom Vukovaru opisao novinar Drago Hedl. No, nije povijest tih nesretnih devedesetih jedina kojom se manipulira.
Koliko mrtvih treba biti da bi nacionalisti bili zadovoljni?
Mogu Tvrtko Jakovina i Slavko Goldstein unedogled dokazivati da je u Bleiburgu stradalo između 35 i 55 tisuća ljudi, a u Jasenovcu oko 80 tisuća. Kad će još dugo biti onih koji će govoriti o milijunima, licitirati s žrtvama najvećih balkanskih pokolja kao s iznosima nogometnih transfera. I ponosno se busati u prsa svojim hrvatstvom/srpstvom svaki put kad se brojka poveća. Pa pri tom, poput Vuka Draškovića, činiti sve što mogu da aboliraju četnike. A imamo i mi s ove strane Drine svojih "vukova" koji isto čine s ustašama.
"Stvarno ne vidim zašto se nacionalisti vrijeđaju svaki put kad ispadne da je njihovog naroda pobijeno manje nego što se mislilo. Pa oni bi valjda zbog toga trebali biti najsretniji, što je manje njihovih stradalo", primijetio je Jergović tankajući benzin u Bosni. Crnim humorom protiv crnjaka. "Radi se o dosta stresnim temama, koje smo mi pokušali nekako olakšati. Gledao sam vam lica za vrijeme projekcije i mislim da smo uspjeli", kaže Vidojković pa zaključuje: "Drago mi je da smo baš mi obuhvatili taj teritorij prije nego uđemo u šengen i dođe do nekog novog rata pa se sve to zaboravi".