Miris kave. Sunčeva svjetlost u rano ljetno jutro. Zvuk vjetra u šumi. Sve je to možda, prema filozofskom argumentu objavljenom 2003. godine, jednako stvarno kao pikseli na ekranu. Naime, prema hipotezi simulacije mi možda živimo u jednoj imaginarnoj realnosti; sve što doživljavamo je zapravo model nečeg drugog.
Mada se samo radilo o misaonom, odnosno filozofskom eksperimentu, stručnjaci su pokušali vidjeti ima li tu uistinu nečega i utvrdili da - ima. Drugi zakon infodinamike, koji su osmislili fizičar Melvin Vopson sa Sveučilišta Portsmouth i matematičar Serban Lepadatu s Instituta za matematiku, fiziku i astronomiju Jeremiah Horrocks u Velikoj Britaniji, podupire ideju da je sve ovo što doživljavamo samo sofisticirani model nekog prilično moćnog računala.
"Otkriće drugog zakona informacijske dinamike (infodinamike) 2022. je omogućilo nove i zanimljive istraživačke alate na raskrižju između fizike i informacija", piše Vopson, a prenosi Science Alert.
"U ovom radu preispitujemo drugi zakon infodinamike i njegovu primjenu na digitalne informacije, genetske informacije, atomsku fiziku, matematičke simetrije i kozmologiju te pružamo znanstvene dokaze koji podupiru hipotezu o simuliranom svemiru", dodaje.
Što je drugi zakon infodinamike?
Vopsonov i Lepadatuov drugi zakon infodinamike temelji se na drugom zakonu termodinamike koji kaže da će bilo koji prirodni proces u svemiru rezultirati gubitkom energije i povećanjem nereda, odnosno entropije sustava. Vopson (koji predlože da se na informaciju gleda kao na oblik materije) je očekivao je da će isto vrijediti i za informacijske sustave i da bi s vremenom trebao rasti njihov tip poremećaja.
Međutim, nakon proučavanja dva različita informacijska sustava, digitalnu pohranu podataka i genom RNA, otkrio je da to nije tako i da drugi zakon infodinamike zapravo zahtijeva da "informacijska entropija" ostane na istoj razini ili da se čak smanjuje tijekom vremena.
"Odmah sam shvatio da ovo otkriće ima dalekosežne implikacije u raznim znanstvenim disciplinama. Zato sam htio testirati zakon i vidjeti može li, premještanjem iz filozofskog područja u mainstream znanost, dodatno poduprijeti hipotezu simulacije", kazao je Vopson.
Vopson je stoga analizirao RNA sekvence različitih varijanti SARS-CoV-2. Otkrio je da su sve analizirane varijante nakon mutacija imale smanjenje informacijske entropije. Nalazi su također sugerirali da postoji neki mehanizam koji upravlja mutacijom prema drugom zakonu infodinamike te da se ne radi o slučajnosti.
Također je otkrio da se elektroni u atomu raspoređuju na takav način da se minimizira informacijska entropija. Vopson dodaje da drugi zakon infodinamike može objasniti i svuda prisutnu simetriju u svemiru; koju postoji i u maloj pahulji snijega i u strukturi ogromne spiralne galaksije.
Sveprisutna simetrija
"Načela simetrije igraju važnu ulogu u zakonima prirode, s time da nije baš jasno zašto. Moja otkrića pokazuju da visoka simetrija odgovara najnižem stanju informacijske entropije, potencijalno objašnjavajući zašto je priroda sklona simetriji", navodi Vopson.
"Ovaj proces, gdje se uklanja višak informacija, nalikuje brisanju ili komprimiranju otpadnog koda kako bi se uštedio prostor za pohranu i optimizirala potrošnja energije - što pak podržava hipotezu da živimo u simulaciji", dodaje.
Sljedeći korak je eksperimentalna potvrda ovih nalaza. Ako živimo u simulaciji, onda je informacija temeljni građevni blok svemira i može, kako je Vopson ranije predložio, imati masu. Ako je to slučaj, to bi se moglo otkriti putem anihilacije informacija u sudarima čestica-antičestica.
Istraživanje naziva The second law of infodynamics and its implications for the simulated universe hypothesis objavljeno je u časopisu AIP Physics.