LOKALNI izbori formalno još nisu okončani, moramo odvaliti još i drugi krug izbora, ali nakon ovakve ekstaze kojoj smo bili izloženi u nedjelju, ni agonija koju ponavljamo za dva tjedna ne zvuči kao loš izbor. Pa što se tu zapravo dogodilo?
1. Svi su pobjednici!
Kad je u jednoj epizodi "Seinfelda" žena s prozora dreknula njujorškim maratoncima "You are all winners!", svi su okrenuli očima na luđakinju. A što mi možemo napraviti kad SDP-ovci i HDZ-ovci uglas dreknu "Mi smo pobjednici"? Ništa. Osim da okrenemo očima. HDZ je osvojio ono što uvijek osvaja: županije, općine, sela, zaseoke, ćorsokake... SDP je dobio ono što je i mislio dobiti: šačicu županija i svoje gradove. Zapravo, moglo bi se čak reći da je došlo do pravedne razmjene: koliko je HDZ osvojio gradova, toliko je SDP otprilike kompenzirao u županijama. I zašto onda ne bi svi bili zadovoljni?
2. A tko je onda gubitnik?
Logično, ako su svi pobjednici, onda nema gubitnika. Ili možda ipak ima? Za neke odgovore pričekat ćemo drugi krug. Tonino Picula mogao bi izgubiti Veliku Goricu, Dubravka Šuica mogla bi izgubiti Dubrovnik, Ivan Jakovčić (ne) bi mogao izgubiti Istru i tako dalje. HDZ-u su predviđali potop i katastrofu, a osvojio je 15 županija. Nije izgubio velike gradove, jer ih nikad nije imao, dobio je drugu šansu u Dubrovniku, dok bi preko Bandića i Keruma mogao zadržati utjecaj u dva najveća grada. S druge strane, SDP nije izgubio županije jer je malo njih zapravo i imao, dok bi se (izgledna) pobjeda Bandića teško mogla povezati s pobjedom SDP-a u Zagrebu. Ali ako nitko zapravo nije gubitnik, a svi su pobjednici...
3. ... gdje je onda Sanader?
Premijer se najviše od svih HDZ-ovaca angažirao u kampanji, a onda se u izbornoj noći sakrio u mišju rupu. To je obično loš znak. To znači da je Sanader nanjušio poraz. Jer, zašto bi inače pred kamere postavio Jadranku Kosor? A kad ono, uslijed cijele one prevratničke atmosfere u kojoj se stvarao dojam kako je HDZ-u odzvonilo, kako će napokon platiti ceh za lošu nacionalnu politiku, kako će ga pokopati kriza, štrajkovi, studenti, ankete, zabrana pušenja i tko zna što sve ne, on je izvukao maksimum maksimuma. Pa zašto se onda skrivao?
4. A što ćemo sa Zokijem i Milanom?
Tu bi se isto moglo postaviti pitanje pobjednika. Milanovićeva lista dobila je manje glasova od Milana Bandića, ali SDP-ov (?) gradonačelnik ipak ide u drugi krug. Ako (i kad) pobijedi, ojačat će mu pozicija u stranci i ući će u kohabitaciju sa skupštinom tobože sastavljenom od Milanovićevih ljudi. Izborna noć u zagrebačkom SDP-u bila je obilježena širokim osmjesima poput vjenčanja organiziranog nakon što je mladenka ostala trudna, gdje su mladoženju svi proglasili besperspektivnim luzerom, a svojta se gledala preko nišana. Tko zna što će biti kad mladenci dođu doma.
5. Što će biti s famoznim Kregarom?
Trebao je biti uzdanica urbanog, građanskog, civiliziranog Zagreba, onog sa Cvjetnog trga, a na kraju se pokazalo da je dobio onoliko glasova koliko bi ljudi stalo na taj isti Cvjetni trg. Nije ni čudo. Ono što je on vodio teško bi se, i u najluđim snovima, moglo nazvati kampanjom. Naročito antibandićevskom. Trebao je Kregar biti izraz očaja građana Zagreba bijesnih zbog korupcije, ortakluka, kumstava, da bi se cijela kampanja svela na nekakve "ideje i ideale". Vidjelo se koliko Zagrepčana do njih drži. No, Kregarova svijeća na Kamenitim vratima još tinja. U drugom krugu Bandićevim biračima motivacija pada jer smatraju da su već jednom pobijedili, a Kregarovim bi mogla ojačati jer su dobili drugu šansu. Nagradno pitanje: kome će ići HDZ-ovi i pravaški glasovi?
6. Što će Kerum ako postane gradonačelnik?
Što ako Željko Kerum, onaj koji spava do podneva, doista postane splitski gradonačelnik? I kad dan za danom, dvadeset puta dnevno, bude morao primati razne delegacije, rješavati komunalne probleme, kopati vodovod, krpati ceste, držati govore ili skidati mačke s borova. Prije će skidati bogove s neba onima koji su ga na sve to nagovorili.
7. Kamo će HDZ s Jasenom Mesićem?
Hoće li ovaj novokomponirani HDZ-ov junoša nakon izbora odjahati u povijest ili u blistavu budućnost? Teško je to reći. Zasad je odradio zadatak i dobio točno onoliko glasova koliko su mu predviđali. Nije pobijedio, ali sigurno ni izgubio. Otjerao je Bandića u drugi krug. A možda se uspio afirmirati u stranci kao netko na koga se može računati da u budućnosti stoički trpi poraze i fingira oporbu. Ali što kad Bandić jednom padne? HDZ će trebati nekog snažnog kandidata da preuzme metropolu, a u tom slučaju Jasenu Mesiću padaju akcije.
8. Kad će HTV već jednom prestati pratiti izbore?
Kletva je ubitačna: dabogda ti HTV brojao glasove. Nakon što je Dijana Čuljak prije dvije godine u 19,34 proglasila Ljubu Jurčića novim premijerom, slične vratolomije priredila je i u posebnoj izbornoj emisiji. Posebnoj, kao za ljude s posebnim potrebama. Izbornoj, jer u njoj svatko bira pobjednika kako mu odgovara. Ono što se zbivalo u nedjelju navečer ušlo bi u anale televizijskog novinarstva, da to HTV već odavno nije pretvorio u rutinu. Togonal proglašava Bandićevu pobjedu na osnovu tri biračka mjesta. Čuljak plače da nema podatke iz Splita, dok ih Togonal naveliko čita na drugom monitoru. Onda se s gostima u studiju dva sata polemizira o veličini uzorka. Onda se u Dnevniku Dubravki Šuici daje 67 posto glasova i istodobno pušta njezina izjava gdje ona priznaje da ima samo 43 posto. Da bi se na kraju sve pretvorilo u čitanje brojaka s ekrana i iščekivanje da netko napokon isključi struju. I skrati nam muke.
9. I nakon dijaspore - dijaspora
Pitali jednog stanovnika Knina je li u redu da srpske izbjeglice iz Beograda glasaju na lokalnim izborima u Hrvatskoj. "Pa nije u redu da oni koji ne žive u Hrvatskoj, ovdje glasaju", kaže on ni ne trepnuvši. I tako, glavna vijest (a ni problem) nije da na izborima u Hrvatskoj glasaju mrtvaci ili Hercegovci (ili Amerikanci, Australci, Islanđani, njemački gastarbajteri iz Zaprešića), nego da glasaju Srbi, iako su oni jedni od rijetkih koji su barem jednom živjeli u Hrvatskoj. No, čak ni to nije najgore. Najbizarnija je priča o tome kako su srpskim glasačima u autobusima dijelili upute da moraju zaokružiti HDZ. To se zove pravom dijasporom. Samo onda nije jasno zašto su im razbijali autobuse, umjesto da su ih dočekali kruhom i solju.
10. I na kraju, puno vike ni za što
Što se na kraju dogodilo? Ništa posebno. HDZ je ostao stranka sela, a SDP stranka grada, pa nije nikakvo čudo da je HDZ već 16 godina na vlasti. Kandidati koji su glasili za favorite, tu titulu su opravdali, a svoje fotelje mogli bi izgubiti tek oni rijetki, poput Tonina Picule u Velikoj Gorici i Dubravke Šuice u Dubrovniku. Čak je i HNS u Zagrebu ostao vjeran tradiciji i na jedvite jade prešao izborni prag. Opet je mnogo toga oko izbornog procesa bilo nejasno ili nedorečeno, opet je bilo 500 tisuća birača više nego stanovnika, opet se ni 24 sata kasnije ne mogu dobiti podaci o izlaznosti, opet se nije znalo koji rezultati su vjerodostojni, kampanja je opet bila ubitačno dosadna, ali u svemu tome jedna stvar nas je iznenadila: HTV je iskopao Slavena Leticu iz naftalina i posadio ga u fotelju stručnog komentatora. Znači, još nije sve propalo.
> Ostale komentare autora pročitajte ovdje
Foto: Goran Mehkek, Sandra Šimunović, Mario Todorić, Željko Huljev / Cropix