JUČERAŠNJA izjava visokog predstavnika EU za vanjsku politiku Josepa Borrella kako je siguran da će blok za nekoliko dana finalizirati plan za kupnju streljiva za Ukrajinu prošla je uglavnom nezapaženo.
Ta izjava puno je važnija od vijesti da su ukrajinski izviđači privremeno prešli na lijevu obalu Dnjipra jer bez streljiva, posebice artiljerijskog, ukrajinska vojska ne može započeti dugo najavljivanu proljetnu (protu)ofenzivu.
Ukrajinci planiraju trošiti goleme količine granata i raketa
Procjena ukrajinskog glavnog stožera je da će tijekom ofenzive dnevno trošiti od 20 do čak 50 tisuća artiljerijskih granata i raketa dnevno. Niža procjena odnosi se na scenarij u kojem ruske snage brzo napuštaju obrambene položaje. Viša procjena je u slučaju da se Rusi ipak odlučno brane.
Ukrajinski ministar obrane Oleksij Reznikov tvrdi da su Rusi tijekom prve godine ratovanja dnevno ispaljivali oko 60 tisuća artiljerijskih granata i raketa te da su nakon toga smanjili intenzitet na 20 tisuća dnevno. To znači da ukrajinski generali ne očekuju da će tijekom ofenzive uspjeti ostvariti intenzitet ruske paljbe, već da će mu se tek približiti.
Dogovor u EU pao još 20. ožujka, ali...
Kako bi osigurale dovoljno streljiva za ukrajinsku vojsku, države koje su istovremeno članice NATO-a i Europske unije dogovorile su se još 20. ožujka ove godine da će ukrajinskoj vojsci isporučiti dostatnu količinu artiljerijskih granata za proljetnu ofenzivu.
Sjedinjene Države svoj dio dogovora ispunile su posudbom 500 tisuća granata kalibra 155 mm od Južne Koreje. Europske države trebale su svoj dio dogovora o isporuci otprilike iste količine ispuniti koordiniranim isporukama iz svojih zaliha koje bi se ubrzano popunile zajedničkim nabavama novog streljiva. I tu je nastao problem.
Tri ključna koraka
Svi koji prate rad Europske unije jako dobro znaju da se 27 članica rijetko kad lako i brzo dogovori oko ičega, pa tako nisu ni ovog puta. Naime, dogovor od 20. ožujka obuhvaća tri koraka. Prvi je da države EU po hitnom postupku isporuče granate Kijevu.
Drugi korak je organiziranje dugoročno održive proizvodnje koja bi omogućavala mjesečnu isporuku od 83 tisuće granata Ukrajini (milijun granata godišnje). Treći korak je dugoročno povećanje kapaciteta za proizvodnju koji bi istodobno s isporukama Ukrajini mogli popunjavati istrošene zalihe artiljerijskog streljiva europskih država. Cijeli projekt vrijedan je dvije milijarde eura.
Sporazum postignut, ali sve je zapelo pri provedbi
S obzirom na to da ni jedna europska vojska nema višak streljiva i treba obnoviti zalihe, sporazum je postignut (za EU uvjete) vrlo brzo, no onda je zapelo oko provedbe. Načelnici glavnih stožera ne žele početi isporučivati granate Ukrajini dok ne dobiju garancije da će ih imati čime nadomjestiti. U ovom slučaju garancije su ugovori za proizvodnju novih.
Iako je novac osiguran, problem je kako ga potrošiti. Politico je u tekstu od 19. travnja opisao žučnu raspravu (da ne kažemo svađu) veleposlanika Francuske i Poljske na tu temu. Poljaci žele da streljivo što prije krene prema Ukrajini i nije im važno otkud će doći.
Međutim, Francuzi žele da se te dvije milijarde potroše isključivo unutar Europske unije. Grci i Ciprani zahtijevaju da se onemogući kupnja turskog streljiva. Svađu je pokušao razriješiti švedski veleposlanik (Švedska je trenutno predsjedavajuća EU), no samo ju je uspio odgoditi.
Bez streljiva nema ofenzive
O tome priča visoki predstavnik EU za vanjsku politiku Josep Borrell kad kaže da je siguran kako će blok za nekoliko dana finalizirati plan za kupnju streljiva za Ukrajinu. Već činjenica da Borrell spominje dane - a ne sate - po europskom diplomatsko-birokratskom rječniku znači da dogovor nije ni na vidiku.
U svakom slučaju, bez konkretnih dogovora tko će proizvesti koliko za koga europski načelnici glavnih stožera neće biti voljni početi isporučivati artiljerijsko streljivo Ukrajini. A bez njega nema ni ofenzive.