Demokracija i autokracija u Hrvatskoj dugo nisu bile tako istaknuta javna tema kao protekli mjesec. Rasprava se intenzivirala nakon medijske objave godišnjeg izvještaja švedskog Instituta za varijetete demokracije (V-Dem), jedne od najuglednijih takvih ustanova u svijetu.
Početkom travnja, V-Dem je Hrvatsku, uz Italiju, Sloveniju i Slovačku, svrstao među nove članice Europske unije u procesu autokratizacije. Gotovo istovremeno, sličan zaključak za Hrvatsku donijela je i međunarodna organizacija Savez za građanske slobode za Europu (Civil Liberties Union for Europe).
Hrvatske vlasti na to su reagirale optužbama da takvu sliku stvaraju ljevičarski suradnici tih organizacija ili su izvještaje jednostavno ignorirale, dok je oporba te ocjene prigrlila kao potvrdu svojih stalnih kritika na račun vladajućeg HDZ-a, piše Deutsche Welle.
Oporba kao primjere autokratskih tendencija navodi brojne slučajeve, od stranačkog "zarobljavanja" sudbene vlasti i pritisaka na medije, poput javne radiotelevizije, do podčinjavanja parlamenta volji izvršne vlasti i obezvrjeđivanja lokalnih uprava. Ozbiljnost ovih prigovora dodatno je naglašena lošim ekonomskim pokazateljima, koji su među najgorima u EU, od visoke stope inflacije do preniskog udjela industrije u BDP-u.
Ostaje pitanje jesu li osigurači liberalne demokracije pregorjeli ili je u sam model ugrađena greška. Dario Čepo, politolog i sociolog s Pravnog fakulteta u Zagrebu, smatra da je posrijedi kombinacija više faktora. "Rekao bih da se ovdje radi o kombinaciji socioekonomskih razlika koje utječu na kvalitetu života europskih građana, te sloma konsenzusa o nekim temeljima demokratskog poretka i potrebe da ih se čuva", rekao je Čepo.
On napominje da o ekonomskim problemima bolje mogu govoriti ekonomisti, ali se osvrće na politički aspekt. "Što se drugog tiče, to se na europskoj razini očituje u sve manjem interesu Europske komisije da radi svoj posao i štiti interese EU i njezine temeljne ugovore", nastavlja Čepo, ukazujući na važnost pucanja "sanitarnog koridora" između mainstream stranaka i krajnje desnice. Ističe da je sve izraženija spremnost stranaka desnog centra da surađuju s ultranacionalistima i neofašistima.
"I za jednu i za drugu pojavu glavni je krivac Europska pučka stranka i njezin isključivi interes zadržavanja moći pod svaku cijenu. Takvo se djelovanje na europskoj razini potom spušta i na razinu država članica, pogotovo u onim državama poput Hrvatske gdje je na vlasti neka od EPP-ovih sestrinskih stranaka", tvrdi Čepo.
Prema njegovu mišljenju, ignoriranje problema u državama članicama od strane Komisije i izvještaji o stanju demokracije pisani "kroz ružičaste naočale" šalju poruku moćnicima na nacionalnim razinama. Time im je dano do znanja da mogu raditi što žele bez straha od posljedica.
"Stoga se i može dogoditi da desne stranke i na nacionalnoj razini surađuju s ultranacionalistima, da preuzimaju njihovu retoriku, da čelnici ne poštuju fundamentalnu demokratsku praksu umjerene retorike. Pritom je sve ovo puno razornije za nekonsolidirane demokracije poput Hrvatske", smatra Čepo.
Prema njegovu mišljenju, demokratska praksa u Hrvatskoj ionako je bila na slabim nogama, a dolaskom Plenkovićeva HDZ-a na vlast potpuno je dotučena. "Mediji su pod opsadom, neovisne institucije su zarobljene, ključni alati sustava kontrole i nadzora su pod blokadom. Građani pritom nemaju snage, volje ili interesa odupirati se gotovo svakodnevnim napadima na demokratski politički sustav, čemu pridonosi i osjećaj da ionako ništa ne mogu promijeniti", kaže Čepo.
On ističe i problem visokih dužnosnika, poput Ursule von der Leyen, koji su na čelu institucija zaduženih za očuvanje demokracije, ali za to nisu zainteresirani. "Odnosno, više ih zanima akumuliranje dodatne moći i održanje na vlasti", rekao je.
Građani, puni nepovjerenja prema europskim i nacionalnim institucijama, povukli su se u privatan život. "Oni apatično smatraju da se politika njih ne tiče i da na nju ionako ne mogu utjecati. Što je daleko od istine", zaključio je Čepo.
Lošu sliku Hrvatske ne dovodi u pitanje ni filozof Boris Buden, ali je izrazito kritičan prema vjerodostojnosti spomenutih institucija, prije svega V-Dema. "Slika svijeta koju reproducira švedski institut V-Dem svojim kvaziznanstvenim rangiranjem zemalja koristeći paradigme demokracije i autokracije nije samo duboko problematična odnosno nepouzdana, nego je prije svega ideološka. To znači da nas laže i to sa svrhom koja se sastoji u reprodukciji globalnih odnosa moći i dominacije", smatra Buden.
Prema njegovim riječima, V-Dem stvara iluziju da su političke prakse svih država svijeta međusobno usporedive, što je neodrživo. Buden smatra da se ne mogu jednostavno uspoređivati Kina i Crna Gora, ili Norveška i Burundi.
"Kakvog ima smisla uspoređivati Francusku i njene bivše kolonije u Africi, u zoni Sahela? Nedavno su u tim zemljama izvršeni vojni pučevi i srušeni su takozvani demokratski režimi. Za švedski institut to je očigledan pad iz demokracije u autokraciju", pojašnjava Buden.
Buden podsjeća da je narod u tim afričkim zemljama stao uz vojne hunte koje su protjerale Francuze i domaće elite koje su im omogućavale ekstremnu eksploataciju.
"Ondje su francuske firme uz silne profite kopale uran, ostavljajući za sobom kontaminirani okoliš i stanovništvo u totalnom siromaštvu. Švedski institut, naravno, u pobuni naroda protiv eksploatacije i uništavanja okoliša i zdravlja ljudi ne vidi ništa demokratsko", kaže on.
"U njegovoj je slici svijeta Izrael još uvijek demokracija okružena autokracijama, tako da je to što Izrael radi u Gazi valjda borba demokracije protiv autokracije. Iza pozivanja na autoritet objektivne, bezinteresne znanosti krije se strategija spoznajne, intelektualne dominacije. Ne samo da smo najbolja demokracija na svijetu, mi najbolje znamo što jest, a što nije demokracija", rekao je Buden, zaključivši da ne treba previše držati do mišljenja švedskog instituta kao "samoproglašenog arbitra".
"Autoritarne tendencije vladajućih u Hrvatskoj dobro su nam poznate i bez švedske arbitraže koja ionako neće uplašiti domaće autoritarce. Dok god 'keširaju' silne pare za Rheinmetallove tenkove, francuske vojne avione i pokoju švedsku haubicu te pritom šutke potpisuju štogod im se stavi na stol, nitko ih neće potegnuti za uši zbog malo autokracije", pojasnio je Buden, dodavši za kraj da su zapadne demokracije podržavale i najmračnije diktature kad god im je to bilo u interesu.