Podsjećamo, Papandreou je najavio da će grčkim građanima prepustiti odluku o prihvaćanju novog paketa pomoći iz Europske unije. Prije tjedan dana dogovoreno je da se grčko gospodarstvo stimulira s dodatnih 100 milijardi eura, te da se Grcima oprosti 50 posto vanjskog duga. Zauzvrat se od Grčke očekuje provođenje rigoroznih mjera štednje, koje će građani itekako osjetiti na svom kućnom budžetu.
Bolji "deal" od toga Grčka ne može dobiti. I Papandreou to zna. Ali također zna i da "stezanje remena" nije po volji njegovim biračima. Kada Grčka uvede dodatne mjere štednje na kojima Europa inzistira, opet će doći do socijalnih nemira. Vrlo vjerojatno još žešćih nego prije. Taj vrući krumpir Papandreou nije želio uzeti u ruke pa je odluku, barem načelno, prepustio istim onim građanima koje do sada nije ništa pitao o gospodarskoj politici.
Tri moguća ishoda
Plan Angele Merkel i Nicolasa Sarkozyja za sanaciju dužničke krize u eurozoni bio je daleko od idealnog, ali barem je bio kakav-takav plan. Ako ništa drugo, na nekoliko dana stabilizirao je financijska tržišta. Papandreou je sada sve to bacio u vodu. Pred Grčkom (i ostatkom Europe) nalaze se tri moguća ishoda, a niti jedan se ne čini obećavajuć.
Prvi i najmanje bolan bilo bi prihvaćanje dogovorenih mjera štednje na referendumu od strane grčkih građana. U tom slučaju paket pomoći koji je dogovoren bio bi implementiran, samo s nekoliko tjedana (ili u najgorem slučaju nekoliko mjeseci) zakašnjenja.
No, ova solucija ne čini se izglednom. Koliko god da su Grci zadovoljni prijedlogom da im se oprosti 50 posto duga, toliko se protive novim mjerama štednje. Stoga se puno vjerojatnijim čini opcija da na referendumu Grci odbiju krizne rezove, a samim time i pomoć koja im je trebala stići iz Europe.
"Ne" na referendumu znači bankrot Grčke
Grčka u tom slučaju više neće imati novca da servisira tekuće obveze i morat će proglasiti bankrot, te vjerojatno napustiti eurozonu. Javni sektor u Grčkoj pretrpjet će ogroman udarac, ali lidere eurozone puno više brinu posljedice koje će se osjećati izvan granica Grčke, s obzirom na izloženost europskim bankama grčkom dugu. Jedan nekontrolirani bankrot u eurozoni mogao bi vrlo lako izazvati lavinu; na rubu ponora su i dalje Irska, Portugal, Italija, Španjolska...
Kao treća mogućnost nameće se pad Papandreouve vlade, koji je moguć već ovog tjedna, i održavanje izvanrednih izbora. Ne treba ni napominjati da bi zbog kampanje sve mjere za sanaciju krize u Grčkoj bile obustavljene. A i rezultati izbora donose samo neizvjesnost. Kako će se postaviti buduća vlada? Hoće li se referendum svejedno održati? Što će idući premijer misliti o paketu pomoći i rezovima koji uz njega dolaze?
Jasno se sada vidi zbog čega su mnogi ugledni ekonomisti upozoravali da rješenje problema mora podrazumijevati čvršću fiskalnu suradnju među zemljama eurozone. Dok god Europska unija ne počne provoditi jedinstvenu financijsku politiku, recesija s dvostrukim dnom, najprije europska, a ubrzo zatim i globalna, sa svakim novim potezom političkih lidera u EU sve se više čini kao realnost.