Tri moguća ishoda
Plan Angele Merkel i Nicolasa Sarkozyja za sanaciju dužničke krize u eurozoni bio je daleko od idealnog, ali barem je bio kakav-takav plan. Ako ništa drugo, na nekoliko dana stabilizirao je financijska tržišta. Papandreou je sada sve to bacio u vodu. Pred Grčkom (i ostatkom Europe) nalaze se tri moguća ishoda, a niti jedan se ne čini obećavajuć.
"Ne" na referendumu znači bankrot Grčke
Grčka u tom slučaju više neće imati novca da servisira tekuće obveze i morat će proglasiti bankrot, te vjerojatno napustiti eurozonu. Javni sektor u Grčkoj pretrpjet će ogroman udarac, ali lidere eurozone puno više brinu posljedice koje će se osjećati izvan granica Grčke, s obzirom na izloženost europskim bankama grčkom dugu. Jedan nekontrolirani bankrot u eurozoni mogao bi vrlo lako izazvati lavinu; na rubu ponora su i dalje Irska, Portugal, Italija, Španjolska...
Kao treća mogućnost nameće se pad Papandreouve vlade, koji je moguć već ovog tjedna, i održavanje izvanrednih izbora. Ne treba ni napominjati da bi zbog kampanje sve mjere za sanaciju krize u Grčkoj bile obustavljene. A i rezultati izbora donose samo neizvjesnost. Kako će se postaviti buduća vlada? Hoće li se referendum svejedno održati? Što će idući premijer misliti o paketu pomoći i rezovima koji uz njega dolaze?
Jasno se sada vidi zbog čega su mnogi ugledni ekonomisti upozoravali da rješenje problema mora podrazumijevati čvršću fiskalnu suradnju među zemljama eurozone. Dok god Europska unija ne počne provoditi jedinstvenu financijsku politiku, recesija s dvostrukim dnom, najprije europska, a ubrzo zatim i globalna, sa svakim novim potezom političkih lidera u EU sve se više čini kao realnost.