Ježić na suđenju Sanaderu: "Novac za Sanaderov BMW dao mi je Barišić, platio sam ga u Njemačkoj"

Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

NASTAVLJA se suđenje za korupciju u slučaju Fimi media bivšem premijeru Ivi Sanaderu, a na današnjem ročištu svjedočio je bivši vlasnik Diokija, Robert Ježić.

Ježić je pred sudom opisao kako je Ivi Sanaderu kupio BMW. Ostao je kod prvotnog iskaza koji je dao 2013. godine, kada je tvrdio da ga je tadašnji rizničar HDZ-a Mladen Barišić molio da Sanaderu kupi automobil.

Danas je ponovio da ga je Barišić zamolio da uplatu za automobil za bivšeg premijera izvrši iz inozemstva. Od Barišića je, kaže, primio 300.000 eura u omotnici, i taj novac je uplatio na račun u Njemačkoj koji je dobio od Zlatka Tomića, uvoznika BMW-a za Hrvatsku. Nakon te uplate, vozilo je isporučeno Sanaderu.

Svjedočenje pred sudom

Sutkinji je Ježić rekao:

"Htjeli su da ne bude javno, mislim da je to bio motiv da se izvrši ta uplata iz inozemstva, a ne iz Hrvatske. I gospodin Tomić, i Barišić, i Sanader inzistirali da tako bude.

Ja sam rekao da gospodin Sanader ima brata, da to tako riješimo, ali to je rezolutno odbijeno. Sanader je prilično rezolutno inzistirao da se to ovako napravi, razgovarali smo u stranačkim prostorijama.

Barišić mi je predao taj novac, došao je s kuvertama. Odvjetnik mi je rekao da isplata te vrste nije problematična. S računa svoje tvrtke u Švicarskoj izvršio sam plaćanje. Od gospodina Tomića sam dobio fakturu, a novac koji sam primio od Barišića iznosio je koliko i faktura."

Novac je, kako su Ježiću rekli, osiguran iz donacija, a on, kako tvrdi, nije detaljnije ispitivao o tome.

Tko je Robert Ježić?

Podsjetimo kako je do jučer teško bolesni Robert Ježić na Županijskom sudu prije nekoliko godina svjedočio u postupku protiv Ive Sanadera, tvrdeći da je posredovao u isplati mita Sanaderu za prodaju upravljačkih prava INA-e mađarskom MOL-u.

Od optuženika do glavnog svjedoka

Naime, u sklopu istrage oko Sanadera Ježić je tako završio u pritvoru 2010. godine. Osumnjičen je za nelegalno stjecanje 6,3 milijuna kuna kroz kupnju struje od HEP-a, da je Sanaderu kupio BMW serije 7 vrijedan 4,2 milijuna kuna, a kako je Mladen Barišić tvrdio u svom iskazu Uskoku, isplatio je oko 100 tisuća dolara i 540 tisuća kuna dečku Sanaderove starije kćeri Petre u vrijeme dok je ona usavršavala glumu u New Yorku.

Ježić je nekako preko noći od jednog od glavnih optuženika prometnut u glavnog svjedoka optužbe protiv Sanadera.

Pet milijuna eura koje je MOL, kako tvrdi Ježić, Sanaderu uplatio preko njegovog računa u Švicarskoj, riječki je tajkun trebao uplatiti na račun suda u prosincu 2010. No, to nikada nije učinio, iako se pred sudom obvezao. Branio ga je i njegov veliki prijatelj Slavko Linić, bivši ministar financija.

Spornih pet milijuna eura

"To je posao suda. Sud je taj koji mora izdati naloge za pljenidbu sredstava. To nije posao Porezne uprave. Usmeno je izdan nalog za vraćanjem, no ne znam gdje je zapelo s pisanim putem", govorio je Linić kada bi ga se upitalo zašto Hrvatska do danas nije dobila 5 milijuna eura koje je Ježić trebao uplatiti u državni proračun.

Sanader je u svojoj obrani tvrdio da ne postoji mito, da nije primio 5 milijuna eura, kao i da Ježić laže.

"Ljudi, zar svi zatvaramo oči pred činjenicom da je on rekao da će platiti tih 5 milijuna eura, a još ih nije platio", pitao se javno Sanader u rujnu prošle godine.

Kartaški prijatelj s Linićem

No, vratimo se na Linića. Prijateljstvo Linića i Ježića duže je od petnaest godina, što nije sporno. Nije sporna ni činjenica da se Linić odmarao na Ježićevim jahtama, točnije 15-metarskoj jahti ‘Riva’, kao ni činjenica da je luksuznu jahtu Feretti 39 prodao 2003. godine Slavku Liniću. Procijenjena vrijednost bila je oko 375 tisuća eura.

Isprepleteni interesi i poslovi Ježića i Linića vidljivi su u poslovima oko Diokija, ali i u predstečajnim nagodbama. U sve se upetljao i DORH. No za sada bez konkretnog rezultata.

Dom Fond povezao Linića, Sanadera i Ježića

Mediji su izvještavali da se Ježić od 2002. pokušava domoći Diokija, poznatog domaćeg izvoznika u petrokemiji, i to kupovanjem dionica preko fondova Hypo Alpe Adria Banke. No, pravo preuzimanje Diokija Ježić je proveo 2004. godine, uz pomoć svog drugog velikog prijatelja - Ive Sanadera. Vlasnik Diokija od 1999. godine bio je Dom Fond, a upravo je taj Fond javno sumnjao da je upravo Linić naredio da se podignu cijene sirovina koje Ina isporučuje za Dioki, te da je vršio pritiske na Carinu i MUP kako bi provodili postupke protiv Diokija.

S Ježićevim preuzimanjem počinje i dugi poslovni pad Diokija, ali i Novog lista, lokalnog novinskog brenda kojeg Ježić kupuje, a potom novcem te izdavačke kuće kreditira svoje druge tvrtke.

Državno odvjetništvo uključilo se u Predstečajnu nagodbu tvrtke Dina Petrokemija s obzirom da je Porezni nadzor Ministarstva financija još u kolovozu 2013. godine otkrio oko 400 milijuna kuna lažnih potraživanja prema toj tvrtki od strane tvrtki kćeri Piros i Ćuf.

Prekasno otkriće

Otkriće je naravno došlo prekasno jer je predstečajna nagodba za Dinu okončana još u listopadu 2013. godine. Naime, Ministarstvo financija priznalo je Pirosu i Ćufu potraživanja u vrijednosti od 400 milijuna kuna u vrijeme vladavine Slavka Linića i Tihomira Kralja u postupku predstečajne nagodbe za Dinu, no rezultati Poreznog nadzora te istrage policije i DORH-a otkrili su kako su ona bila lažna!?

Ježić u ovom slučaju itekako ima zahvaliti svom kartaškom prijatelju Liniću koji je pisao predstečajni zakon. Naime, oko ovog slučaja nastala je pravna zavrzlama pa na kraju i Županijski DORH, Trgovački sud i Porezna uprava traže od Fine da se nekako sanira šteta jer je Predstečajna nagodba već nepravomoćno okončana i to u listopadu 2013. godine.

U istragu oko Ježićevih poslova u Dini i Ćufu angažiran je i Policijski nacionalni ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (PNUSKOK).

Zbog loša zdravlja izbjegavao suđenja

Ježić je godinama zbog svog lošeg zdravlja izbjegavao niz suđenja, no u posljednje vrijeme počeo se pojavljivati. Osim slučaja HEP Dioki, Ježića se spominje i u poznatoj aferi Hypo banke, a austrijski istražitelji tvrdili su kako je Ježić broj 2 u toj bankarskoj aferi. Broj jedan bio je Sander. Naravno, i tu su bili zajednički poslovi Linića i Ježića.

Naime, svjedočenje Slavka Linića u korist Hypo banke na arbitražnom sudu u Londonu pomoglo je svojedobno toj austrijskoj banci da se domogne čak 40 milijuna eura u arbitražnom sporu protiv Hrvatske zbog kupovine Slavonske banke, a Ježiću da dođe do provizije od čak 2,5 milijuna eura! Riječ je o dugotrajnom sudskom postupku kojeg je Hrvatska izgubila, zbog čega je morala platiti odštetu Hypo banci.

Provizija od 2,5 milijuna eura od Hypo banke?

Baš kao i Ivo Sander, tako je i Slavko Linić imao samo lijepe riječi za Hypo banku, a priznao je kako se s njima sastajao od 2000. do 2002. godine, iako nejasno u kojem kontekstu jer ti razgovori nisu zabilježeni u Državnoj agenciji za sanaciju banaka (DAB), gdje je Linić bio u Upravi, ili preko Ministarstva gospodarstva gdje je stolovao Linić u Račanovoj vladi.

Linićeva svjedočenja iz kolovoza i prosinca 2006. godine u korist Hypo banke zauvijek su okrenula tijek arbitražnog procesa u korist austrijske banke i to unatoč svim stručnim mišljenjima koja su potvrđivala da RH dobro stoji u tom postupku, a čak je i sam Linić, četiri godine ranije, bio protiv nagodbe s Hypo bankom!?

Štoviše, Robert Ježić, Linićev intimus, kao lobist Hypo banke za slučaj uspješne arbitraže u Slavonskoj banci navodno je dobio proviziju u visini od 2,5 milijuna eura, o čemu je iscrpno prije četiri godine pisao austrijski i njemački tisak. Ovaj slučaj, iako je Index objavio svu dokumentaciju, nikada nije, koliko nam je poznato, posebno ispitivan od strane policije ili DORH-a.