NA DANAŠNJI dan pronađen je najvažniji dokument hrvatskog srednjovjekovlja. 15. rujna 1851. godine, u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru kod Baške na Krku, pronađena je Bašćanska ploča.
Riječ je o darovnici napisanoj prijelaznim oblikom glagoljice. Spomenik datira iz oko 1100. godine, a to je bilo turbulentno doba hrvatske povijesti. Tih godina raspadalo se hrvatsko kraljevstvo, a Hrvatska je 1102. godine ušla u uniju s Ugarskom.
Ipak, o tome u spomeniku nema riječi. Bašćanska ploča dokumentirala je darovanje zemlje hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira mjesnom benediktinskom samostanu. Zapravo, ništa posebno bitno u kontekstu tog vremena. Bilo je normalno da kraljevi daruju zemljište i da se to bilježi na kamenim pločama. Tekst sam po sebi nije ništa revolucionarno.
No iz naše perspektive daje nam jako vrijedne infromacije o hrvatskoj povijesti. Primjerice, spominje se kralj Zvonimir, piše i da je hrvatski kralj. Ona spominje Zvonimirov suverenitet nad ovim područejm, a predstavlja i prvo spominjanje vladara na narodnom jeziku, barem koliko nam je poznato.
Dakle, sam natpis po sebi ne donosi ništa revolucionarno, ali predstavlja jako bitan izvor za razumijevanje i razvoj hrvatske povijesti, pisma i jezika.
Original ploče danas se čuva u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, a replika se nalazi u crkvi sv. Lucije. Bašćanska ploča je bitna jer predstavlja važan i konkretan izvor ne samo u jedan djelić svakodnevnog života, već i za razvoj pisma i jezika.
Glagoljica Bašćanske ploče ide u prijelazni tip između oble i uglate glagoljice. Gornjim rubom teče istaknuta bordura s ornamentalnim motivom lozice u istoj stilizaciji na ukrašenim dijelovima crkvene arhitekture na hrvatskoj obali u kasnom 11. st. i 12. st., pojasnili su na stranici HAZU-a, gdje se ploča i čuva.
Izvorno je bila lijeva pregradna ploča (plutej) na kamenoj crkvenoj pregradi (septumu), koja je dijelila redovnički kor pred oltarom od vjernika u crkvenoj lađi u benediktinskoj crkvi svete Lucije u Jurandvoru kod Baške na otoku Krku.
U tituli kralja Zvonimira - "kralj hrvatski" - na Bašćanskoj ploči prvi je put na hrvatskom jeziku zapisano hrvatsko nacionalno ime (otud naziv Zvonimirova ploča, Kraljevska ploča).
HAZU je opisao i kako je ploča sačuvana i dovezena u Zagreb 1934. godine.
Kad se uvidjelo da crkva svete Lucije više nije povoljno mjesto za čuvanje Ploče i da je treba spasiti od propadanja, očuvati je za "najdalja pokoljenja", jer "pripada svima nama", odlučeno je da se iz Jurandvora prenese u Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti u Zagrebu, da se očisti, uredi i na počasno mjesto postavi u palači Akademije.
Uime Akademije Ploču je preuzeo u Krku pred zoru 30. kolovoza 1934. jezikoslovac Stjepan Ivšić, a uime Konservatorskoga ureda liturgičar i povjesničar umjetnosti Dragutin Kniewald.
U Zagreb je stigla 31. kolovoza teretnim autom sa Sušaka. Ivšić je nadahnuto opisao prijenos Ploče i nazvao je "zlatnom pločom" hrvatskoga jezika, našim "dragim kamenom", "dragim kamikom" koji će Hrvati čuvati "dok bude koljena Hrvata". U Akademiju će "dolaziti mnogi poklonici naših narodnih svetinja", pred njom će osjećaj pijeteta "obuzimati svako pravo naše srce".
"Ja, u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, ja opat Držiha pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski, u svoje dane Svetoj Luciji, i svjedoci: Desimira, župan u Krbavi, Mratin u Lici, Pribineža, posal u Vinodolu, Jakov na otoku. Da tko to poreče, neka ga prokune Bog i 12 apostola i 4 evanđelista i sveta Lucija, amen. Da tko ovdje živi, moli za njih Boga.
Ja opat Dobrovit zidah crkvu ovu s moje braće devetoro u dane kneza Kosmata koji je vladao svom Krajinom. I bješe u te dane Mikula u Otočcu sa Svetom Lucijom zajedno."