U ZADNJIH deset dana pročitali smo toliko užasnih informacija o hrvatskom zdravstvu da bi netko mogao na temelju saborskog zapisnika i izjava mnogih žena po Fejsu, snimiti hrpu horor filmova. O svemu tome možemo donijeti dva zaključka: hrvatsko društvo je još uvijek spolno neravnopravno, društvo u kojem su žene, da budemo izravni – drugotne. Jer da se muškarcima "na živo" radi nešto slično onome što se prema svjedočenjima radilo nekim ženama, anestetici bi se kupovali na kiosku i još bi bili državno subvencionirani kao proizvodnja mlijeka.
Drugo, unatoč ogromnom novcu koji uplaćujemo u zdravstveni sustav (za sebe lako provjerite iznos – pogledajte zadnji odrezak od plaće ili proguglajte "kalkulator plaća" i unesite svoju), usluga je u nekim dijelovima zdravstva ne samo loša nego katastrofalna. Od čekanja, preko kvalitete same usluge, do hrane u bolničkim ustanovama. Uz to, ako završite u bolnici, ne zaboravite ponijeti i svoju plahtu i toaletni papir.
Sve na tržište – pa neka ostanu oni koji rade dobro!
Rješenje? Privatizirati. Sve privatizirati i okrenuti tržištu! Neka svaka zdravstvena ustanova ovisi o tome kakvi su na tržištu, kako se odnose prema pacijentima, koliko kvalitetno i brzo pružaju usluge. Ako vam zakažu pregled za pola godine – idete drugdje, a ovi neka si misle kako će isplatiti plaću. Ako vam u bolnici nedostaje primjerene skrbi ili vam za večeru daju krišku suhog kruha, dvije kuhane kobasice i senf – lijepo javite svom osiguravajućem društvu da niste zadovoljni i onda neka naredni mjesec ravnatelj objašnjava: "Zbog onih kobasica su nam otkazali dva osiguravatelja, znate, naredni mjesec radite bez plaće, imat ćemo samo za doprinose!"
Dodatno, trebalo bi uvesti praksu da korisnici ocjenjuju uslugu – kao što uostalom postoji u sustavu visokog školstva - ako imate nisku ocjenu studenata, ne možete napredovati. Pa neka se institucije bore za dobre liječnike, dobre sestre i ostale radnike koji rade kvalitetno, ljubazno i dobro. A oni drugi – neka si nađu posao negdje drugdje, gdje se ne radi s ljudima.
Kako u privatnim ordinacijama gdje izravno plaćate nema problema?
Jeste li primijetili kako su u privatnim klinikama (koje moramo koristiti bez obzira na to što debelo plaćamo javno zdravstvo) ljubazni? Kako nema čekanja? Kako su svi nasmijani i uredno vas vode po klinici? Kako su zahodi čisti, ima i papira, i sapuna, i svega? Kako liječniku tamo nije problem desetak minuta porazgovarati s vama? A dodatno – te klinike unatoč svemu obično dijele veće plaće od sustava javnog zdravstva! Jednostavno je – tamo ako se ne radi dobro, nema naredne plaće. Nema boljeg korektiva ljubaznosti, kvalitete i okrenutosti prema korisniku usluge od – privatizacije.
U sustavu u kojem plaćate jer morate – sustav je okrenut samom sebi. Prvi će uzeti činovnici u Ministarstvu. Pa će onda uzeti Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Pa će uzeti sve politički imenovane uprave, pa će uzeti politički izmišljene ustanove. Pa će onda "bliže oltaru" biti i prateće nemedicinsko osoblje. U svemu tome – na samom kraju su oni koji rade s pacijentima: liječnici i medicinske sestre, a korisnik usluge, odnosno pacijent, onaj je koji smeta. Budite sigurni – kao što gluposti u zdravstvenom sustavu smetaju vama, smetaju i većini zdravstvenih radnika. Ali kada se stvari postave tako da novac stalno dolazi, a dolazi jer nemate alternative, onda se oko pipe s novcem okupe svi oni koje kvalitetan krajnji rezultat i rad kao takav ne zanima, već ih zanimaju tuđi novac, utjecaj vlasti i umreženje.
Zašto ne bismo točno znali koliko i zašto plaćamo?
Naravno, ljevičari će vikati – sustav mora biti solidaran! Nemam ništa protiv toga da sustav bude solidaran, da dobru zdravstvenu zaštitu ima i dijete bez roditelja i bakica bez rodbine, ali hajdemo stvari malo staviti u brojke – kako je sada sve kompjuterizirano, mogu li jednom mjesečno dobiti mail koliko sam točno uplatio, koliko smo ja i moja obitelj potrošili na zdravstvo, koliko sam dao za "solidarnost", a koliko za administraciju svega toga.
Mene, eto, zanima koliko ja trošim, koliko sam "solidaran", a koliko dajem raznim posrednicima u sustavu jer za novac koji uplaćujem, očekujem debelo bolju uslugu od sustava! Ako račun za komunalije može imati nekoliko stavki, može i ovaj.
Ukinimo monopol državnog osiguranja!
Krenimo redom – idemo prvo ukinuti monopol HZZO-a i uvesti mogućnost privatnih obveznih osiguranja. Tako da mogu svoj novac usmjeriti tamo gdje mislim da će bolje zastupati moje interese i brinuti se za kvalitetu usluge – jer ako nisam zadovoljan, uvijek mogu uzeti drugo osiguranje. To ne znači ukidanje obveznog osiguranja – koji je ipak civilizacijska stečevina – već mogućnost odabira za vlastiti novac. Nikome to ne bi trebalo smetati – tko misli da je ovaj sustav u redu i dobar, uredno može davati i dalje svoj novac državnom osiguravatelju, samo neka se ne petlja u to gdje ja želim sa svojim novcem. Pa onda neka osiguravajuća društva potpisuju ugovore s ambulantama, bolnicama i drugim zdravstvenim ustanovama.
Ako sam zadovoljan uslugom, koristim i dalje tu uslugu, ambulantu, bolnicu, bilo što, ako nisam – tražim od osiguravatelja (koji živi od mog novca) da ugovori nekog drugog. Posljedice? Kao prvo, možda nekom osiguravatelju ne bi trebalo toliko zaposlenih koliko ima HZZO. Oni koji su dobri, liječnici, sestre i drugo medicinsko osoblje, bili bi traženi u dobrim ustanovama jer kvalitetno rade i donose nove pacijente pa bi imali i veću plaću, a ne bi bili vezani državnim koeficijentom. Oni koji rade loše ili ondje gdje je ravnatelj zaposlio pola rodbine – ostali bi bez novca.
Kada su primanja zajamčena – korisnik usluge postaje samo smetnja
U svim sustavima u kojima vam je plaća zajamčena neovisno o kvaliteti usluge, dolazi do birokratizacije i zapošljavanja podobnih, a korisnik usluge postane višak. Kao što je u HŽ-u idealno kada nema putnika (manje posla, a plaća iz proračuna stiže), kao što je u brodogradnji super kada nema narudžbi (nema veze, država će platiti), tako i u zdravstvu kojem morate uplaćivati, a nemate mogućnost nadzora nad time što uplaćujete – kao korisnik usluge ste nebitni, štoviše i nepoželjni, samo trošite novac koji se može iskoristiti za zapošljavanje nove rodbine ili zamućivanje kakvog natječaja.
Naravno, sve to se u nas neće dogoditi. Socijalistički HDZ i socijalistički SDP stvarne reforme ne zanimaju jer bi izgubili smisao postojanja. Jedino što će se promijeniti jest to da će nam uzimati još više novca – treba za rodijake, politički postavljene ustanove, treba za čudnu javnu nabavu, treba za sve.
Za puno toga, ako želite kvalitetnu i ljubaznu uslugu na vrijeme, ionako morate ići privatniku. Ne postoji li ono obvezno osiguranje upravo kako bi se to izbjeglo, plaćanje privatnika? Da, ali kako sam rekao – u ovakvom sustavu korisnik nije tu kako bi se liječio, korisnik je tu da bi plaćao.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala