Foto: Index/FaH
Sva tri navedena tijela imaju izuzetno važne funkcije u znanstvenoj politici. Prije svega zbog toga što svojim odlukama mogu ubrzati, usporiti ili čak blokirati napredovanja znanstvenika i nastavnika u viša zvanja. Osobito to vrijedi za Matične odbore koji donose odluke o izborima u znanstvena zvanja o kojima izravno ovise karijere svih znanstvenika u Hrvatskoj. Na te odluke moguće je žaliti se samo Upravnom sudu. Naravno, napredovanje u zvanju znanstvenicima donosi sve - ne samo viši položaj, ovlasti i utjecaj već i više plaće.
Primjerice, plaća jednog asistenta kreće se oko 5.500 kuna, dok ona redovitog profesora može ići i do 16.000. Redoviti profesor usto može obnašati razne sveučilišne dužnosti pročelnika, prodekana, dekana, prorektora, rektora itd. Sa svim tim dužnostima idu i dodaci s kojima primanja mogu dosegnuti 20-ak i više tisuća kuna.
Širenje poluga moći
U tom kontekstu posebno je zanimljivo vidjeti da su neke od ključnih pozicija u trima tijelima zauzeli ljudi bliski rektoru Damiru Borasu, prorektoru Anti Čoviću i resornom ministru Pavi Barišiću. Posebno ih je velik broj u humanističkim PV-ima i MO-ima, što znači da su njihove poluge moći postale još moćnije.
Pogledajmo samo neke od primjera.
1) Predsjednik Nacionalnog vijeća, koje, među ostalim, imenuje članove PV-a i MO-a, je Ivo Družić s Ekonomskog fakulteta koji zajedno s Borasom sjedi u Radnoj skupini koja kroji nove promjene Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Kako smo već pisali mnogi su u akademskoj zajednici prijedloge zakona nazvali «lex Boras» jer bi trebali povećati moć rektora, smanjiti utjecaj studenata i sindikata te olakšati rektorima da ostanu na svojim pozicijama i nakon što napune 65. Obojica, i Družić i Boras imaju preko 65.
2) Član Nacionalnog vijeća je i Mislav Ježić bliski suradnik Borasa, Čovića i Barišića. Kako smo pisali na Indexu, Ježić je bio jedan od gorljivijih kritičara Odbora za etiku koji je Barišića proglasio odgovornim za plagiranje. Zanimljivo je da je i sam bio predmetom istrage istog Odbora prema prijavi koja je stigla sa sveučilišta u Sarajevu. Na Indexu smo također istraživali neke zanimljive poveznice između Ježića, Čovića, Borasa, Barišića i premijera Andreja Plenkovića. Također smo izvijestili o tome kako su prorektor Čović i akademik Ježić bili imenovani u privremeno Znanstveno-nastavno vijeće (ZNV) Hrvatskih studija, iako nisu zaposlenici na toj instituciji te kako su sudjelovali u derogaciji te institucije, iako je ona od strane međunarodnog povjerenstva ocijenjena kao najbolje društveno-humanističko učilište u Hrvatskoj u posljednjem krugu redovnog postupka reakreditacije visokih učilišta.
3) U PV za humanističke znanosti, kao potpredsjednik za znanost, ovih je dana imenovan Mario Grčević, pročelnik Hrvatskih studija kojega je na to mjesto imenovao Boras, suprotno odluci i kasnije negativnom mišljenju Znanstveno-nastavnog vijeća (ZNV). Kako smo objasnili na Indexu, Grčević je u skladu s voljom Borasa, a protiv volje ZNV-a na svojoj matičnoj ustanovi, HS-u namijenio sudbinu koja je dovela do njegove redukcije u sveučilišni odjel, a neminovno vodi u smanjenje opsega programa te u jačanje njegove kroatološke komponente iako za nju postoji vrlo slab interes studenata. Drugim riječima, HS bi uskoro mogao ostati bez većine programa koji nemaju hrvatski predznak, kao što su primjerice psihologija, komunikologija, filozofija i sociologija, a potom možda i povijest. Ostala bi im vjerojatno samo kroatologija i pomoćne discipline koje bi pokrivale teme poput hrvatske filozofije, hrvatskog društva i hrvatske povijesti. Prvi pokušaj u tom smjeru bilo je ukidanje upisne kvote za studij filozofije. Pod pritiskom pobunjenih studenata i profesora, Boras je upisnu kvotu kasnije ipak povećao na 15, što je upola manje nego prethodnih godina, iako je interes studenata za upis tog studija znatan.
Podsjetimo ovdje na još jednu stvar koja je zanimljiva u kontekstu novijih istupa premijera Plenkovića i predsjednice Grabar Kitarović. Naime, Grčević se prošle godine našao među potpisnicima peticije da se Marka Perkovića Thompsona ne kažnjava zbog pozdrava 'Za dom spremni' uz obrazloženje da je to 'starohrvatski pozdrav'. On je također bio potpisnik otvorenog pisma u kojem se od aktualne predsjednice tražilo da se pozdrav uvede u službenu vojnu uporabu.
4) U PV za humanističke znanosti imenovan je v.d. dekana Filozofskog fakulteta, Željko Holjevac. Kako smo već više puta pisali na Indexu Holjevca je na čelo FF-a postavio Boras. Brojni profesori s FF-a tvrde da je on oduvijek bio desna ruka Borasovog nasljednika Vlatka Previšića koji je morao otići u mirovinu. Kao i Boras i Previšić, i on se uvijek zalagao za integraciju FF-a s KBF-om. U više navrata pisali smo i o tome da je Akademska solidarnost ustvrdila da se tom integracijom, štetnom za studente FF-a, a korisnom za Crkvu i KBF, Boras nastojao odužiti za glas koji je dobio od KBF-a pri izboru za posao rektora. Da stvar bude zanimljivija, u ovom Vijeću našao se još jedan Borasov prijatelj, Marko Tadić.
5) U Matični odbor za filozofiju i teologiju, kao predsjednik, imenovan je Lino Veljak, autor nebrojnih izvješća za izbore u zvanja i Čovićeva desna ruka na FF-u. On je posebno poznat po tome što je Čovića izabirao u sva zvanja na temelju dvostrukog brojanja jednih te istih Čovićevih radova.
5) U Matični odbor za filozofiju i teologiju, kao potpredsjednik za znanost, imenovan je Mislav Kukoč, Barišićev prijatelj i kolega iz Splita, organizator pisma podrške ministru u 'slučaju plagijat', inače također predmet jedne etičke prijave, one za autoplagijat koju je saborski Odbor za etiku potvrdio u svom mišljenju od veljače. Nameće se zaključak da onima koji su ga birali mišljenje Odbora za etiku ne znači baš ništa.
7) U Matični odbor za filozofiju i teologiju imenovana je i Erna Banić Pajnić, također potpisnica pisma podrške Barišiću, 70-godišnja znanstvenica na Institutu za filozofiju. Zanimljivo je da ona nije izbor Instituta. Naime, Institut je predložio svoja dva kandidata koji nisu prihvaćeni, a Banić Pajnić je u MO došla kao kandidatkinja Filozofskog fakulteta. Na taj način je Institut za filozofiju, jedna od najvećih i najproduktivnijih znanstvenih ustanova iz polja filozofije, u biti ostao bez svog predstavnika u MO-u za filozofiju i teologiju. Nadalje je zanimljivo i to da svojeg predstavnika u MO-u nemaju ni filozofi s Hrvatskih studija. Ovdje se možemo zapitati je li to stoga što su upravo oni 2011. godine prijavili Pavu Barišića saborskom Odboru za etiku u znanosti.
Već iz ovih nekoliko primjera vidi se da su Barišić, Boras i Čović zaposjeli važne poluge odlučivanja u sustavu u trajanju od četiri godine, što je dulje od njihovih sadašnjih mandata.
Mreže i sukobi interesa
Predsjednica znanstvenog vijeća Ekonomskog instituta, svojevremeno predsjednica Nacionalnog vijeća, Maja Vehovec, kaže da su stvari prije njezinog mandata bile još značajno lošije.
„Do 2013. godine u matičnim odborima sjedili su dekani, prodekani, rektori i prorektori. No mojom odlukom to je zaustavljeno, jer se radilo o eklatantnom sukobu interesa gdje je primjerice jedan dekan mogao u potpunosti odlučivati o radnoj i znanstvenoj karijeri pojedinaca“, rekla je za Index Vehovec.
„Dakle imali su i sukno i škare s kojima su mogli utjecati na pojedinačne karijere. Sada ljudi s takvim funkcijama ne mogu biti članovi MO-a, ali mogu biti bliski te je svejedno bitno s kojim članovima se ta tijela formiraju. Najveći broj pritužbi uvijek se odnosio na pojedina polja u društvenim znanostima i humanističkim znanostima. Ako je sastav MO-a iz jedne grupacije istomišljenika sa Sveučilišta u Zagrebu to se može odraziti na znanstvene karijere onih koji nisu iz te skupine na svim sveučilištima. Sastavi MO-a stoga su od krucijalne važnosti za znanstvenike i zbog toga moraju biti nezavisni, kvalitetni te miješani s različitih sveučilišta i javnih instituta bez pretežnog broja znanstvenika iz jedne te iste znanstvene ustanove, obično iz Zagreba“, poručila je.
Vehovec smatra da je jedino pravo rješenje za izbjegavanje potencijalno nečasnih radnji predlaganje novog zakona o znanosti i visokom obrazovanju po uzoru na onaj koji je svojevremeno ponudio Radovan Fuchs kada je bio ministar.
„Znanstvena zajednica tada nije bila zrela da prihvati prijedlog da se svako Sveučilište samo brine o uvjetima i načinima napredovanja znanstvenih karijera, jer će o tome ovisiti i njihovo rangiranje na međunarodnim ljestvicama. Sa sadašnjim dugogodišnjim centralističkim načinom rada Matičnih odbora po jedinstvenom Pravilniku o izboru u znanstvena zvanja za sva sveučilišta i javne institute ne ostavlja se dovoljno prostora i slobode da svako sveučilište preuzme odgovornost za vlastitu sudbinu te da postane zdrava konkurencija ostalima. Iskreno se nadam da je znanstvena zajednica u međuvremenu uvidjela i sazrela da prihvati činjenicu kako je ovaj centralistički način kontraproduktivan i loš za istinski napredak znanstvene politike u RH".
U svakom slučaju bit će zanimljivo vidjeti kako će u narednim godinama u zvanjima napredovati ljudi bliski Borasu, Barišiću i Čoviću, a kako 'neposlušnici'.