Prije točno 22 godine dogodio se najgori teroristički napad u povijesti SAD-a.
Na današnji dan 2001. godine pripadnici Al-Qaide oteli su četiri američka aviona i izveli simultani napad na više ciljeva u SAD-u. Dva su udarila u tornjeve Svjetskog trgovačkog centra (WTC) u New Yorku, popularne Blizance. Treći zrakoplov udario je u Pentagon u blizini Washingtona, a četvrti se srušio u Pennsylvaniji nakon što su putnici pružili otpor otmičarima. Ukupno je poginulo 2983 ljudi.
"9/11 Inside Job", ova dva broja i dvije riječi čuli su svi koji su u godinama nakon napada na WTC i Pentagon 11. rujna 2001. imali pristup internetu. Neke koji su u to vrijeme bili dovoljno mladi i nezreli razni dokumentarci, videi iz prvih godina YouTubea s dramatičnom glazbom i još dramatičnijim tvrdnjama i članci na opskurnim stranicama ponukali su da barem posumnjaju da u toj teoriji zavjere "ima nešto".
Internet i nepovjerenje u američku vladu kao plodno tlo
Antiamerički sentiment tada je bio na vrhuncu. Nakon prizora nehumanog tretmana zarobljenika u Guantanamu i Abu Graibu, nakon u najmanju ruku kontroverzne odluke Georgea W. Busha da napadne Irak i sruši režim Sadama Huseina (koji, uz sve svoje zločine, nije imao veze s napadom 11. rujna), unatoč multimilijunskim antiratnim prosvjedima po cijelom svijetu, nakon što je unatoč tome dobio novi mandat na predsjedničkim izborima 2004. godine, velik dio svijeta bio je razočaran i zgađen američkom "kaubojštinom".
Otkriće da Sadam Husein ipak nije imao arsenal oružja za masovno uništenje, što je bilo glavno službeno opravdanje za invaziju, izazvalo je val nepovjerenja prema američkoj vladi unutar zemlje i u inozemstvu, a to se nepovjerenje nastavilo produbljivati sve do danas.
Ta antiamerička atmosfera, zajedno s internetom kao novim medijem za razmjenu mišljenja i raspačavanje informacija - i dezinformacija, bez ikakvih regulacija, bili su pogodno tlo za širenje teorija zavjera. Bitan faktor je bila i šokiranost Amerikanaca činjenicom da najmoćniji vojni i sigurnosni aparat na svijetu nije uspio zaustaviti ovakav tehnološki primitivan, ali izuzetno razoran teroristički napad. Nije ni čudo što je opskurni dokumentarni film Loose Change, koji je objavljen na internetu 2005. godine, brzo postao viralan.
Loose Change
Taj je film prvi popularizirao teoriju zavjere da je napad 11. rujna bio napad iznutra, odnosno "inside job" - da ga nisu izveli džihadistički teroristi Al Qaide pod vodstvom Osame bin Ladena, koji je imao terorističku bazu u Afganistanu, već da ga je izvršila sama američka vlada ili takozvana "duboka država" kao opravdanje za dugogodišnji rat protiv terora koji je uslijedio.
Film i njegovi nastavci, odnosno nova izdanja, predstavili su niz navodnih dokaza, na prvi pogled prilično uvjerljivih, da su tornjevi blizanci World Trade Centera u New Yorku srušeni eksplozivom koji je postavljen u njih i koji se navodno vidi na snimkama. Štoviše, udar zrakoplova punog goriva nije mogao srušiti nebodere, uvjeravao nas je redatelj i narator filma Dylan Avery, jer "gorivo aviona ne može rastaliti čelične grede".
Ta eklatantno pogrešna tvrdnja - "jet fuel can't melt steel beams", na engleskom, postala je s vremenom beskrajna inspiracija za podrugljive memove. Ali mnoge je uvjerila. Nemoguće je reći koliki je broj ljudi u Americi i izvan nje bio zaveden ovim filmom i drugim filmovima, člancima i videima koji su za njim uslijedili, ali redatelj tvrdi da je više od 100 milijuna ljudi pogledalo film.
"Istraživanje" na YouTubeu
U svakom slučaju, znamo da se na temelju ove teorije zavjere formirao pravi online-pokret takozvanih "truthera" - onih koji su uvjereni da američki establišment krije pravu istinu o 11. rujna. I dok je dio pokreta vjerovao da je Bushova administracija organizirala sami napad, drugi dio je vjerovao u blažu verziju zavjere - da su Bush i njegova klika znali da Al Qaida sprema napad, ali su ga namjerno dopustili.
Izrodio se čitav niz fantastičnih verzija događaja: da su Blizanci srušeni eksplozivom u isto vrijeme dok su se u njih zabijali prazni, daljinski navođeni avioni, avioni koji su ustvari montirani na snimkama dok su Blizanci srušeni eksplozivom, projektil koji je ustvari pogodio zgradu Pentagona itd.
Da su ove sulude teorije zavjere i dalje aktualne, potvrđuje i dokumentarna serija afroameričkog redatelja Spikea Leeja, NYC Epicenters 9/11–2021 ½, u kojoj je dao prostor udruzi Architects & Engineers for 9/11 Truth i njihovoj teoriji da je napad organiziran iz Washingtona. Lee i HBO su, suočeni s kritikama za promicanje teorije zavjere, na kraju editirali posljednju epizodu serije prije nego što je emitirana.
Poruka Loose Changea, da ljudi mogu sami istražiti i otkriti istinu o tome što se stvarno dogodilo 11. rujna, poslužila je kao uzor za pokrete teoretičara zavjera koji su došli godinama kasnije - od QAnona do antivaksera i onih koji tvrde da je pandemija ustvari "plandemija", odnosno da su je namjerno izazvali nebulozni centri moći kako bi ostvarili svoje dijabolične ciljeve. I oni, baš kao "9/11 trutheri", pozivaju svoje sljedbenike da ignoriraju stručnjake i "sami istražuju" na internetu.
Alex Jones pomogao u produkciji filma
U kasnijim izdanjima Loose Changea Averyju je u produkciji pomogao Alex Jones, desničarski radio-voditelj koji je i sam dvijetisućitih zajahao na val paranoje oko 11. rujna, a koji se s godinama prometnuo u vodećeg teoretičara zavjera u Americi. Nakon što je godinama uvjeravao svoje gledatelje da je i školski pokolj vatrenim oružjem poput onog u Sandy Hooku 2012. obmana, Jones je na kraju, kad su se društvene mreže konačno odlučile obračunati s dezinformacijama na svojim platformama, 2018. uklonjen s YouTubea, Facebooka i iTunesa zbog veličanja nasilja i poticanja na mržnju prema muslimanima i imigrantima. To mu je pak omogućilo da se predstavlja kao žrtva cenzure establišmenta.
Iako su lažni dokazi o "izrežiranom" napadu 11. rujna demantirani već bezbroj puta, vrijedi na ovom mjestu navesti najvažnije činjenice.
Službeni izvještaji o istragama koje su proveli američka Federalna agencija za upravljanje izvanrednim stanjima (FEMA) 2002. i Nacionalni institut standarda i tehnologije 2005. utvrdili su da su se Blizanci srušili ne zbog samog udara aviona koji su se u njih zabili, već zbog goriva kojim su bili napunjeni, a koje je nastavilo gorjeti na mjestu udara.
Avioni nisu mogli sami srušiti nebodere koji su bili više od 1000 puta teži od njih i visoki više od 400 metara, izgrađeni od betona i čelika (za razliku od aviona koji su izrađeni uglavnom od lakih metala poput aluminija) i dizajnirani da izdrže snažne nalete vjetra.
Čelične grede nisu se rastalile, ali su popustile
Skeptici često navode da je način na koji su se neboderi odjednom urušili u sebe, oko sat vremena nakon udara, morao biti posljedica kontrolirane eksplozije. Temperatura goriva koje gori (do 815 stupnjeva Celzijevih) zaista nije dovoljna da rastali čelične grede (koje se tale na 1500 stupnjeva Celzijevih). No požar nije rastalio čelične grede, već ih je iskrivio dok na kraju nisu popustile, uslijed čega su se neboderi urušili.
"Nikada nisam vidio rastopljeni čelik u požaru u zgradi. Ali vidio sam mnogo uvrnutog, iskrivljenog, savijenog i opuštenog čelika. Ono što se događa je da se čelik pokušava proširiti na oba kraja, ali kad se više ne može proširiti, on se ulegne i okolni beton popuca", objasnio je za specijalizirani časopis Popular Mechanics umirovljeni zamjenik vatrogasnog zapovjednika New Yorka Vincent Dunn, autor knjige The Collapse Of Burning Buildings: A Guide To Fireground Safety.
Gorivo koje je završilo u zgradama brzo je izgorjelo, ali je zapalilo materijal poput namještaja, zavjesa i papira.
Foto: New York Office of Emergency Management
WTC 7 se srušio jer je i sam zapaljen
Još jedna popularna teza skeptika je taj da se obližnja zgrada broj 7 WTC-ja nije mogla sama srušiti jer se u nju nije zabio avion. No on se srušio sedam sati nakon Blizanaca zato što su goruće krhotine sjevernog Blizanca pale na njega i zapalile najmanje 10 katova u njemu.
"Trutheri" se pozivaju na preliminarni izvještaj FEMA-e prema kojem je WTC 7 pretrpio relativno lagana oštećenja prije nego što se urušio. No u izvještaju NIST-a, koji je objavljen tri godine kasnije, zaključuje se da je oštećenje bilo daleko veće nego što je FEMA-in izvještaj naznačio.
"Najvažnija stvar koju smo otkrili bila je da je zapravo bilo fizičkog oštećenja na južnoj strani zgrade 7. Na otprilike trećini prednje strane prema sredini i dnu - otprilike 10 katova - udubljeno je oko 25 posto dubine zgrade", rekao je vodeći istraživač NIST-a Shyam Sunder za Popular Mechanics.
Avion se zabio u Pentagon, krila su mu se raspala, a krhotine završile u zgradi
Što se zgrade Pentagona tiče, "trutheri" su uvjereni da ju je ustvari pogodio navođeni projektil, a kao dokaz navode da je rupa u zgradi Pentagona bila široka samo oko 5 metara, dok je raspon krila putničkog aviona Boeing 757 oko 38 metara. Međutim, tvrdnja da je rupa u zidu zgrade bila široka samo 5 metara potpuno je pogrešna, kako objašnjava portal televizijskog kanala History u svojoj analizi.
Rupa je ustvari bila široka oko 25 metara. To je i dalje manje od raspona krila, ali i za to postoji objašnjenje: jedno krilo otetog aviona raspalo se pri udaru u zemlju, prije nego se zabio u samu zgradu. Drugo krilo se otkinulo pri udaru u zgradu, što također nije nimalo neobično - relativno lagana konstrukcija krila nije mogla izdržati sudar s armiranim betonom zgrade.
Nije istina ni da na mjestu udara nisu pronađeni ostaci aviona. Allyn E. Kilsheimer, izvršni direktor KCE Structural Engineers PC u Washingtonu, pronašao je snimač crne kutije aviona, kao i dijelove repa aviona. Vidio je i tragove udara krila sa strane zgrade prije nego što se veliki dio vanjskog zida Pentagona srušio. Također je vidio komade dijelova tijela razbacane po mjestu nesreće, kao i uniforme posade i odjeću za putnike.
No možda najvažnije od svega, većina aviona s leta 77 završila je unutar Pentagona, a ne izvan njega.