BEZ obzira na to koliko će biti dobra turistička sezona, činjenica je da se radi o jednoj od najvažnijih gospodarskih grana u Hrvatskoj. Upravo zbog toga je i toliko važno koliko vozila prelazi državnu granicu, kakva je popunjenost turističkog smještaja, broj dolazaka u zrakoplovnim lukama i drugi pokazatelji koji se pred ljetne mjesece prognoziraju, u ljetnim mjesecima prebrojavaju, a nakon ljetnih mjeseci objavljuju.
Opsjednutost turizmom stanovnika Hrvatske je sasvim racionalna, čak i onih koji nemaju direktne koristi od njega. Sama činjenica da je turizam direktno i indirektno odgovoran za oko 20 posto BDP-a (ovisno o metodi mjerenja), jasno govori o tome koliko je cijela Hrvatska ovisna o njemu.
Oni koji rade u turističkom sektoru su direktno ovisni, ali se utjecaj proteže na druge dijelove gospodarstva, posebno na državni i lokalne proračune. Kako velik dio građana u Hrvatskoj ovisi o državnom i lokalnim proračunima, bilo kroz posao, socijalne transfere, javnu nabavu ili neke druge načine, koliko se prihoda od turizma u njih slijeva, pitanje je od nacionalne važnosti.
Kao svaka gospodarska aktivnost, turizam ima svoje pozitivne i negativne učinke. Osim direktnih, postoje brojni indirektni učinci koji se stvaraju njegovim djelovanjem, pozitivni i negativni. Njihovo isprepletanje te neto efekt na društvo i državu ovise o tipu turizma, tj. o tipu turističkog smještaja, broju i tipu turista koji dolaze, potrošnji, te utjecaju na lokalna gospodarstva.
O turizmu ovise prihodi državnog proračuna i proračuni lokalnih jedinica
Hrvatska narodna banka (HNB) procjenjuje da su prihodi od stranih turista 2022. iznosili 13.1 milijardu eura, 2.5 milijardi više nego pretpandemijske 2019. Izraženo u kunama, 99 milijardi. To je više od pola cjelogodišnjeg državnog proračuna Hrvatske.
Turizam se u državni i lokalne proračuna kanalizira kroz potrošnju (PDV i trošarine), ali i različite posebne poreze kao što je turistička pristojba. S obzirom na to da osobna primanja radnika u javnom sektoru ovise direktno o mogućnostima proračuna, njih se može pribrojiti u one čija primanja ovise o turizmu. Manje direktno nego turističkih radnika, ali je jasno da državni i lokalni proračuni služe za transferiranje prihoda od poreza iz turizma prema radnicima u javnom sektoru.
To je poprilično velik broj ljudi. Prema podacima za 2019., u 576 jedinica lokalne i regionalne samouprave bilo je zaposleno 19.047 službenika i namještenika, odnosno 2409 zaposlenih u županijama, 10.777 u gradovima i 5861 u općinama.
Ukupan broj radnika u javnom sektoru je teško odrediti. Konačni rezultat jako ovisi o tome što se ubraja pod tim pojmom, ali prema procjenama u koje bi bili uključeni država, općine, županije, agencije, te državne i lokalne kompanije, broj radnika se penje do pola milijuna.
PDV je najvažniji porez u Hrvatskoj, jer je porezni sustav fokusiran na oporezivanje potrošnje. Potrošnja stranih turista se tako direktno prelijeva u državni proračun, a ako se još pribroje prihodi od trošarina na gorivo (od kojih se financiraju i državne kompanije HAC i HŽ), broj dolazaka turista je jako važan za stabilnost državnog proračuna Hrvatske.
Jako velik broj ljudi radi u turizmu
Nije jednostavno procijeniti koliko zaposlenih u Hrvatskoj radi u turističkom sektoru. U nekim djelatnostima je jasno kako se radi o dijelu turističkog sektora, ali ima mnogo djelatnosti koje nisu sasvim povezane s turizmom, ali od njega izvlače velike koristi.
Teško je i odrediti koliko ljudi u industrijama koja uopće nisu povezane s turizmom direktno ovisi o turizmu, tj. turističkoj potrošnji. Prehrambeno-prerađivačka industrija definitivno ima koristi od turizma zbog veće prodaje u ljetnim mjesecima, ali nije lako odrediti koliko bi manje zaposlenih trebali da nema rasta potražnje u tim mjesecima.
Državni zavod za statistiku (DZS) navodi kako je u travnju ove godine 85.688 ljudi radilo u sektoru "Djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane". To su predsezonske brojke, a ako je suditi po broju zaposlenih u srpnju prošle godine, može se očekivati rast te brojke za više od 10 tisuća novih zaposlenika.
Prošle godine je tijekom srpnja u sektoru "Djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane" radilo 96.678 ljudi. S obzirom na općeniti rast broja zaposlenih u ovoj godini, i očekujući približno sličnu sezonu, ove godine bi taj broj mogao prijeći 100 tisuća zaposlenih u svibnju.
Ali to nije sve. Ako je suditi po mjesečnim trendovima zapošljavanja, nekoliko tisuća dodatnih radnika se zaposli pred i za vrijeme sezone u sektorima "Trgovina na veliko i na malo", "Administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti", par tisuća više u "Prijevoz i skladištenje" te po otprilike tisuću dodatnih zaposlenika u "Umjetnost, zabava i rekreacija" i "Ostale uslužne djelatnosti".
Europska statistička agencija svoju procjenu zaposlenosti u turizmu temelji na podacima o strukturi kompanija, anketama o radnoj snazi, podacima o plaćama i podacima o troškovima rada. Time se stvara prilično dobra aproksimacija postotka od ukupnog broja zaposlenih koji rade u širem turističkom sektoru.
Prema toj procjeni, u Hrvatskoj je 13.3 posto radnika zaposleno u turističkom sektoru. Zaposlenost je više nego u Hrvatskoj ovisila o turizmu samo u Grčkoj (27.8 posto), Cipru (20 posto) i Malti (14.6 posto). Manji postotak zaposlenih u turizmu od Hrvatske imaju Austrija (13.1 posto), Španjolska (12.6 posto), Italija (11.3 posto), a sve ostale države EU imaju postotak zaposlenih u turizmu manji od 10 posto.
Ukupni broj zaposlenih u Hrvatskoj se povećao od 2019., ali ako se pretpostavi da se udio zaposlenih u turizmu nije mijenjao, i izuzme li se financijski sektor, u Hrvatskoj će 2023. od 150 do 200 tisuća ljudi biti zaposleno u turizmu. Za usporedbu, na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje (HZZ) je prijavljeno oko 100 tisuća nezaposlenih (točan broj se mijenja iz mjeseca u mjesec i razlikuje se od anketne nezaposlenosti).
Koji je glavni problem turizma na hrvatski način?
Prihodi proračuna od turizma nisu čista dobit jer zbog povećanog broja ljudi rastu i troškovi održavanja komunalne infrastrukture. Prema Indeksu razvoja putovanja i turizma koji je razvio Svjetski ekonomski forum, Hrvatska je uvjerljivo najgora država na svijetu po pogledu negativnog utjecaja turizma putem volatilnosti lokalne potražnje, prenapučenosti i dodatnog pritiska na lokalnu infrastrukturu. Daleko je gora i od sljedećih najgorih: Tunisa, Grčke, Crne Gore, Nikaragve i Bolivije.
Mjereni su faktori kao što je duljina boravka posjetitelja, sezonalnost turizma, prostorna rasprostranjenost turizma i raširenost ekonomskih koristi turizma lokalnim zajednicama. S obzirom na to da je turizam u Hrvatsko jako sezonalan (više od pola turista koji dođu tijekom godine dolazi samo u dva ljetna mjeseca), i da je lokaliziran na uzak priobalni pojas i otoke, takav rezultat je šokantan, ali ne i neočekivan.
Takav turizam može dovesti do toga da odredišta rade izvan svojih mogućnosti, što dovodi do prenapučenosti, oštećenja prirodnih i kulturnih resursa, napregnute infrastrukture, povećanja cijena stanovanja i sveukupnog smanjenog životnog standarda lokalnog stanovništva.
Ako se ne riješe, takva pitanja mogu dovesti do negativne reakcije stanovnika prema turizmu, smanjenog zadovoljstva posjetitelja i manje ukupne atraktivnosti destinacije. Svi ti problemi se godinama spominju u javnom prostoru Hrvatske, uz malo ili nimalo pokušaja da se poprave.
Kratkoća sezone je najveća mana, daleko najviše ljudi dolazi u srpnju i kolovozu
Ali gledajući podsegmente indeksa, jasno je kako Hrvatska nema problem u baš svakom pogledu. Primjerice, kvalitetu pristupačnosti i zagušenost gradova i centara gradova se ocjenjuje oko svjetskog prosjeka. Ni prostorna disperzija turizma nije veliki problem, također u svjetskom prosjeku, vjerojatno zbog dužine obale. Nije alarmantna ni opasnost zagušenosti prirodnih atrakcija.
Najveći problem je sezonalnost turizma, tj. činjenica da turizam postoji praktički samo dva mjeseca tijekom godine. Prema podacima publikacije Turizam, u brojkama 2021. Ministarstva turizma, 60 posto dolazaka turista te godine je ostvareno u srpnju i kolovozu, a ostalih 40 posto kroz ostatak godine. To stvara ogroman pritisak na komunalnu i prometnu infrastrukturu.
Upravo zbog spomenutog problema je utjecaj turizma na ostale sektore gospodarstva jako mali, tj. multiplikator turizma na BDP Hrvatske je jako nizak. Jednostavno, tip turizma kakav postoji u Hrvatskoj slabo doprinosi razvoju ostalih dijelova ekonomije, puno manje nego u većini zemalja na svijetu.
Prema BDP multiplikatoru turizma, Hrvatska je rangirana tek kao 100. zemlja na svijetu. To znači da pozitivni efekti turizma jako malo koriste ostalim dijelovima gospodarstva. Taj problem istim intenzitetom dijeli s Albanijom i Italijom, ali Italija ima dovoljno razvijene ostale sektore gospodarstva da im turizam i ne treba imati velik multiplikativni efekt.
Turizam se nedovoljno iskorištava, koristi mogu biti puno veće
Ne mogu se zanemariti pozitivni učinci turizma na hrvatsku ekonomiju i općenito na standard u Hrvatskoj, ali mogućnosti nisu ni izbliza iskorištene. Iako veliki dio BDP-a ovisi o turizmu, jako puno ljudi radi u turizmu, i proračuni države, gradova i općina ovise o turizmu, njegove mogućnosti nisu iskorištene, a njegovi problemi nisu sanirani.
Glavni problem je što hrvatski tip turizma postoji da bi iskoristio dva mjeseca u godini, čime se povećavaju troškovi (pritisak na infrastrukturu), uz istodobno smanjivanje njegovog pozitivnog utjecaja na ostale sektore gospodarstva. A u Hrvatskoj većinu radnika zapošljava prerađivačka industrija (231 tisuća), ne turizam.