KAD JE riječ o možda najvećem gorućem sporu na Balkanu, onom između Srbije i Kosova, jedna se ideja sve glasnije spominje: prekrajanje granica, odnosno razmjena teritorija. I srpski predsjednik Aleksandar Vučić i kosovski predsjednik Hashim Thaci u svojim izjavama sve više aludiraju na takvo rješenje spora.
"Mirni tip etničkog čišćenja"
A viši suradnik u američkom Vijeću za međunarodne odnose i bivši član Vijeća za nacionalnu sigurnost pod Barackom Obamom Charles Kupchan otvoreno se založio za takav dogovor u kolumni za New York Times. Vjerojatno da bi unaprijed odgovorio na kritike da se radi o etničkom čišćenju, oko kojeg su se dobrim dijelom vodili krvavi balkanski ratovi devedesetih, Kupchan prihvaća da se ovdje radi o "mirnom tipu etničkog čišćenja".
U kolumni provokativno naslovljenoj "Uvredljivi plan za Balkan koji bi SAD trebao podržati", Kupchan argumentira da je ovo "moralno uvredljivo" rješenje ipak "ispravan izbor jer u ovom slučaju pragmatizam mora nadjačati principe kako bi osigurao dogovor koji donosi rješenje godinama nakon krvoprolića i promjena granica koje su uslijedile nakon kolapsa Jugoslavije".
To jedini način, smatra Kupchan, da Balkan iziđe iz strateškog limba nakon srpske vojne akcije i etničkog čišćenja na Kosovu koje je rezultiralo vojnom akcijom NATO-a protiv Srbije te nakon odcjepljenja Kosova, gdje 4 tisuće vojnika NATO-a i dalje čuvaju mir.
Na sjevernom Kosovu živi oko 60 tisuća Srba, na jugu Srbije isto toliko Albanaca
Vučić, iako to nije rekao izravno, sugerirao je da bi Kosovo, bivša srpska pokrajina koja je proglasila neovisnost prije 10 godina, konačno mogla dobiti neku vrstu priznanja od Beograda, ako zauzvrat pristane na razmjenu teritorija: sjeverni dio Kosova, na koji otpada otprilike 10% teritorija te zemlje i u kojem Srbi čine 90% populacije, za Preševsku dolinu u južnoj Srbiji, gdje su Albanci u otprilike jednakoj većini u odnosu na Srbe. Usto i obje populacije otprilike su jednake veličine, oko 60 tisuća ljudi.
Kupchan priznaje da prijedlog o prekrajanju granica ima snažne protivnike: Angela Merkel je tako ovog tjedna izričito odbila ideju o podjeli Kosova. "Teritorijalni integritet država zapadnog Balkana utvrđen je i nepovrediv", rekla je Merkel na konferenciji za tisak s premijerom Bosne i Hercegovine Denisom Zvezdićem - BiH ima najviše razloga bojati se ideja o prekrajanju granica, s obzirom na sve agresivnije zalaganje Milorada Dodika za odcjepljenjem Republike Srpske. Nema sumnje da je isto dala do znanja i Vučiću u nedavnom susretu u četiri oka.
Kontradiktorne poruke iz Bruxellesa, Washington bi mogao pristati
Sam Vučić je u sklopu svog skandaloznog govora na Kosovu prije tjedan dana, gdje je nahvalio Miloševića i priznao da se Srbija devedesetih borila da zadrži kontrolu nad Kninom, Sarajevom i Prištinom, rekao da građanima želi omogućiti siguran život "na svojoj zemlji" i poručio da Srbi i Albanci danas ne znaju gdje su im granice "jer svi misle drukčije". Ipak priznao je da Beograd i Priština nisu "blizu bilo kakvog dogovora jer se tome protivi međunarodna zajednica, a posebno najmoćnije europske sile”.
S druge strane, Kupchan upućuje na određene znakove koji sugeriraju da ni EU ni SAD više nisu bezuvjetno protiv takvog dogovora. Visoka povjerenica EU-a za vanjske poslove Federica Mogherini dala je do znanja da svakako želi dogovor Beograda i Prištine do kraja godine, a ovo se sve čini kao jedini način da do njega dođe.
I savjetnik predsjednika SAD-a Donalda Trumpa za nacionalnu sigurnost John Bolton dao je do znanja da bi Washington mogao dati svoj blagoslov: "Naša američka politika je da, ako dvije stranke mogu to razriješiti između sebe i postići dogovor, ne isključujemo teritorijalne prilagodbe". Drugim riječima - ni SAD više ne isključuje prekrajanje granica, nešto što je donedavno bio apsolutni tabu.
Opasni presedan ili izvanredna iznimka?
Kupchan daje Boltonu za pravo i zaključuje da, ako se srpska i kosovska vlada mogu dogovoriti i osigurati dovoljnu podršku svojih parlamenata i javnosti, SAD i EU ih trebaju podržati. Kupchan također uzima u obzir da će Srbi koji ostanu na Kosovu, u njegovom središnjem i južnom dijelu, ostati još sitnija manjina nego danas, a neki će sigurno i odseliti u Srbiju. Ali on smatra da će uspostava formalnih odnosa između dviju zemalja donijeti i stabilnost i osjećaj normalnosti na Kosovo, što će potaknuti preostale Srbe da zaista dožive Kosovo kao svoju zemlju u čijoj budućnosti imaju ulog.
Druga, mnogo snažnija zamjerka je već spomenuta: razgraničenje bi postavilo opasan presedan u trenutku kada su etnički nacionalizam i ideje o ujedinjenju naroda u jednoj državi ionako u porastu. Srpski separatisti u BiH te albanska manjina u Makedoniji i Crnoj Gori mogla bi jedva dočekati ovaj presedan kao opravdanje za vlastito odcjepljenje.
Ali Kupchan smatra da postoji jedna ključna razlika: prekrajanje granica mora biti konsenzualno, a ako do njega dođe između Kosova i Srbije, međunarodna zajednica mora naglasiti da se radi o izvanrednoj iznimci, ne novom pravilu. Umjesto zaraze etničkog separatizma, normalizacija odnosa Srbije i Kosova mogla bi poslužiti kao pozitivan utjecaj. S obzirom na to da je Srbija, kako kaže Kupchan, dominantni igrač u regiji, rješenjem kosovskog pitanja mogla bi se pretvoriti od izazivača nereda do zadovoljnog dionika.
Nasuprot pozitivnoj ocjeni ovog američkog eksperta, više od 50 eksperata i organizacija koji se bave Balkanom potpisalo je krajem prošlog mjeseca otvoreno pismo u kojem apelira na Washington i Bruxelles da ne odobre razmjenu teritorija, koje bi značilo "povratak na etnifikaciju država i granica". Među potpisnicima pisma "Građana i prijatelja Balkana protiv podjele/razmjene teritorija" su Florian BIeber, Wolfgang Ischinger, Marko Attila Hoare, Toby Vogel, kao i Humanitarni pravni centar s Kosova, hrvatski Gong, bosanska Inicijativa za vanjsku politiku i drugi.