Kršćanstvo na Zapadu je u slobodnom padu. Tim putem ide i Hrvatska

Foto: Profimedia

Kršćanstvo je svjetski najbrojnija i najraširenija religija na svijetu s otprilike 2.4 milijarde sljedbenika koji predstavljaju trećinu globalne populacije. Procjenjuje se da njegovi pripadnici, poznati kao kršćani, čine većinu u 157 zemalja i područja.

To sam preveo s engleske Wikipedije, vjerujem da su brojke točne (osim što 2.4 milijarde nisu baš trećina od 8.1 milijarde, koliko nas sada ima). 

Mise bez vjernika

Statistika zvuči i dalje vrlo povoljno za kršćanstvo, ali na Zapadu – upravo na onom teritoriju gdje je bilo ideološki i financijski najjače – ono se strmoglavo približava danu kad će postati beznačajna manjina. 

Zapravo su već postali manjina u Velikoj Britaniji: tamo se broj ljudi koji vjeruju u Boga ustalio na 29%, a broj onih koji uopće ne vjeruju trenutačno iznosi 37%. Kad tome pridružite činjenicu da je u Britaniji 6.5% muslimana, krvna slika britanskog kršćanstva postaje još slabija. Dodajte tome i činjenicu da otprilike tek svaki 13. britanski kršćanin ide u Crkvu i shvaćate da je tamo u praksi kršćanstvo stvarno već svedeno na razinu neugledne manjine.

Sjećam se dobro rasprava anglikanskih biskupa još prije dvadesetak godina na temu treba li držati misu i kad uopće nema vjernika u Crkvi. Biskupi su se tada s odlučnim "Da" upisali zlatnim slovima u antologiju ljudskih gluposti.

Uzgred, 24% Britanaca vjeruje u neke duhovne sile (ali ne i u Boga), dok 11% njih ne zna što bi uopće odgovorilo. Niti ih, vjerojatno, to pitanje uopće zanima.

Nezadrživi pad

Trendovima u Britaniji pridružuju se i zemlje s puno jačom katoličkom tradicijom, u kojima protestantizam nije uspio uhvatiti dubljih korijenja. Prema podacima iz travnja ove godine, i u Francuskoj su teisti s 44% postali manjina (od toga je 5% muslimana).

Kršćani su i dalje s 54% većina u Njemačkoj, ali sa sve bržim tempom napuštanja Katoličke i Evangeličke crkve, možemo već unaprijed izračunati kad će i tamo broj kršćana pasti ispod 50%. Što zbog pedofilskih skandala u Katoličkoj (a dijelom i u Evangeličkoj) crkvi, što zbog nemotiviranosti da nastavljaju plaćati crkveni porez (desetak eura mjesečno), crkve je 2020. godine napustilo nekih 280 tisuća vjernika.

Svega godinu dana kasnije taj je broj naglo porastao na ogromnih 587 tisuća. Ostanu li takve brojke (a mogle bi biti i gore) – koje su izrazitije kod katolika – već tamo negdje oko 2030. godine kršćani više neće predstavljati većinu u Njemačkoj. Dodajte tome i istraživanje iz prosinca 2022. prema kojemu četvrtina njemačkih kršćana razmišlja o napuštanju Crkve i stvari postaju sve crnje i po katolike i po protestante.

Kršćani su s 37% manjina i u Nizozemskoj, a blizu spuštanja ispod 50% su i katolici u Španjolskoj. Tamo se na godišnjoj razini smanjuje broj katolika za otprilike 1%, ne treba vam velika matematika da izračunate trenutak kad će postati manjina. Vrlo slično je i u Švedskoj, u kojoj je Protestantska crkva uživala status državne religije od 1536. pa sve do 2000. godine.

Ubrzavanje pada

Situacija za kršćanstvo postaje još dramatičnija kad brojkama ne pristupamo čisto statički nego dinamički i promotrimo trendove. Već smo zapazili kako se u Njemačkoj eksponencijalno povećao broj onih koji napuštaju Crkvu.

Zanimljivo je pogledati i statistiku u Francuskoj, koja je ispitivanje o religijskoj pripadnosti provela i 1947. godine. Tad je bilo 66% vjernika (i puno manje muslimana). Do 2004. godine, dakle, za nekih 57 godina, taj se postotak smanjio na 55%. I onda u samo 19 narednih godina opet imamo smanjenje od 11%. Drugim riječima, linearni pad postao je eksponencijalni. 

A on će se vrlo skoro dogoditi i tamo gdje statistike izgledaju povoljno po kršćanstvo. U Portugalu imamo nekih 80% katolika, ali među njihovim mladima (od 18 do 34 godine) tek nekih 49% smatraju se kršćanima. I u Italiji, prijestolnici katoličanstva, bilježimo respektabilnih 80% katolika.

 

No i tamo je u zadnjih 15-ak godina pao za trećinu broj vjernika koji idu u crkvu. Tek 19% talijanskih katolika odlazi na misu, a 31% je izjavio da nikada nisu bili na misi. Zadnji put su bili u crkvi kad su ih kao bebe krstili.

Jeszcze Polska nie zginęła

Istočni dio Europe i dalje se čvrsto drži svoje religioznosti, primjerice domovina Ivana Pavla II bilježi zamašnih 88% katolika. Svejedno, i tamo statističari prognoziraju da će se do 2050. godine taj postotak značajno smanjiti, u Poljskoj će obitavati sedam milijuna manje katolika, tako da ćemo imati pad od nekih 15%. Hoće li i onda doći do one akceleracije kakvu smo vidjeli na primjeru Francuske?

Nedavni izbori u Poljskoj jasno pokazuju da većina Poljaka, čak i kad se izjašnjavaju kao katolici, sve manje želi da im Crkva određuje za koga će glasati i što će raditi u svom životu. Samo 15% Poljaka podržava da svećenici daju upute o glasanju na izborima. Već se otvoreno najavljuje i ukidanje zabrane pobačaja, pa vi sad vidite koliko je tu Crkva stvarno jaka.

Još Hrvatska ni propala

Koliko puta ste u internetskim diskusijama čuli "argument" tipa "U Hrvatskoj je 86% katolika, kome se ne sviđa, neka ide"? Nećemo sad o moralnosti takvih zastupnika religije ljubavi i oprosta.

Prema posljednjem popisu stanovništva, u Hrvatskoj je 79% katolika. Znam da je bilo prigovora na točnost tog popisa, neke su greške i evidentne te je vrlo moguće da je Crkva donekle oštećena tom najnovijom statistikom.

Ipak, vidljiv je trend kakvoga smo prepoznali i na Zapadu: 2001. godine katolici su činili 88% stanovništva, deset godina kasnije taj se postotak stidljivo spustio na 86.28%, da bismo onda – i nakon što se raščiste neke greške – imali već dobrih 7% manje katolika u odnosu na desetljeće ranije. Drugim riječima, pad je postao pet puta brži nego u periodu od 2001. do 2011. godine.

Neke interne statistike koje je Crkva tu i tamo napravila ukazuju da je pad postotka mladih katolika još značajniji. Pravi tempo opadanja vjerništva pokazat će možda tek popis 2031. godine, vjerojatno će trebati još nekoliko desetljeća da katolici u Hrvatskoj prestanu predstavljati većinu.

Za razliku od Zapada, tu neće bitniju ulogu odigrati muslimani, nego će ljudi odlaziti što u neke necrkvene oblike duhovnosti, što u ateizam i agnosticizam (koji su već narasli u Hrvatskoj).

Crkva nije naučila lekciju

To samo jasno govori da uvođenje vjeronauka u škole i puno veća javno-politička prisutnost Crkve nije dovela do učvršćivanja tradicionalne religije u Hrvata. Mogli ste to i unaprijed pogoditi, sjetite se samo koliko je vas nakon školskog drilanja marksizmom na kraju prihvatilo komunizam kao svoju ideologiju. Crkva nije shvatila tu lekciju i sad će ju morati naučiti na teži način.

Naravno, teško je dati neke točne prognoze, jer ljudskim društvom ipak ne upravljaju zakoni fizike. Treba imati u vidu da se katolik gotovo isključivo postaje rođenjem i odgojem u katoličkoj obitelji. Tu očito uspjeh više nije stopostotni (sad se zapravo drži na cca 91.5%), čak i da se nastavi čisto linearno, imat ćemo nezadrživi pad.

Stvari mogu po Crkvu postati samo još gore ukoliko se krene u neke nervozne reakcije, poput nametanja zabrane pobačaja i sličnih političkih akcija o kojima maštaju radikalniji krugovi. Primjer nekoć katolički zadrte Irske valjda to dovoljno jasno dokazuje.

Još je jasnije da se trendovi ne mogu okrenuti i tu stvarno zakoni društva podsjećaju na zakone fizike. Mi tada nećemo reći "Ovo je većinski nekatolička zemlja, kome se ne sviđa neka ide". Jer nismo kršćani, ne nabijamo svakome na nos svoju ljubav i milosrđe nego smo jednostavno tolerantni.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala