"NE ŠARAJTE po kulturnim spomenicima i Dioklecijanovoj palači s kojom svakodnevno živimo. Onako kako tražimo da se poštuje našu umjetnost grafita po zidovima, tako poštujmo i svaku drugu umjetnost".
To su kao neke parole jedne lani tek osnovane udruge mladih splitskih grafitera, to jest writera kako se oni po svijetu zovu. Malo je neobično da udruga mladih progovara jezikom odraslih frazera ali vjerojatno je to zato što mladi splitski writeri na startu života tek počinju u to iskreno vjerovati i još ne namjeravaju napustiti taj mladenački svijet iluzija (a i zašto bi) gdje mišljenja i stavovi nemaju neku treću, zloupotrebnu profitnu ambiciju
Momci viđeni na ulici s "ruksacima" nakrcanim sprejevima za crtanje grafita bave se globalno već afirmiranom umjetnosti grafita, kakva se u nas nažalost još uvijek doživljava kao dobar razlog za treniranje strogoće, pendreka, rešetki i drugih disciplina oduzimanja slobode izražavanja.
Sve ovo je previše da bi stalo u jedan brz potez sprejom u grafitu
"Slobodni crtači" po zidovima stekli su zato mladenački čak primamljiv status umjetnika-izopćenika i takav umjetnički odmetnik, kao oficirski čin, mladome "faci" u stvari imponira. "Slobodni crtač" će jedva dočekati taj pendrek, i "penn" i "drek" kojim ga se stavlja u nekakvu ilegalu. Sve ovo je previše da bi stalo u jedan brz potez sprejom u grafitu, ali čak da writeru to i nije na pameti, jest moćnome s pendrekom kojemu je zid važniji od mladoga čovika.
Skoro bi se moglo reći da je grafiteru i writeru potreban taj neprijatelj, suparnik, takmičar s druge strane, jer i za ovu umjetnost (kao i za mnoge ljubavi) potrebni su dvoje. Ili oboje. I pandur. I grafiter. Nema adrenalina ako se ne pitaš di je pandur, oće li pendrek. A jebeš grafit bez adrenalina.
Zato zbilja nije mali cilj pomoći mladima u poticanju, razvijanju, pokazivanju i izvedbi njihovih ideja i radova - kako sami govore predstavnici splitske udruge grafitera i writera koji će, šta je jedino bitno i najvažnije, prvi put u Splitu imati svoj veliki festival, nešto kao njihov "Woodstock" i to u svibnju pred ljeto ove godine, a pojavit će se vrhunska svjetska imena šta valja dočekat onako kako bi dočekali da dolazi Ronaldinho, Beckham, Obama ili - obadva.
Danas smo svi, nažalost, svjedoci sve manjeg međusobnog razumijevanja i tolerancije
Umjetnici čija "platna" osvanu ujutro na sumornim ambijentima predgrađa, na licu kontejnera, vagona i drugih spomenika suvremenog urbanog rugla, na svom webu govore o potrebi otvaranja prostora za razvoj njihovih individualnih i grupnih talenata, koji će "pridonijeti razvoju grada Splita svojom snagom kreacije i razmišljanja, kao i razvijanju kolektivne svijesti, tolerancije i međukulturnog razumijevanja, jer smo danas svi, nažalost, svjedoci sve manjeg međusobnog razumijevanja i tolerancije koje rezultira sve većim brojem nasilnog ponašanja među mladima, te kao glavni uzrok tome, mi kao Udruga, vidimo u promoviranju istog putem TV emisija i filmova, kao i video-igara. Upravo zbog toga želimo mladima ponuditi projekte koji će ih "izvući" na ulicu kako bi stvarali, a ne uništavali u društvu, te na taj način otkrili "izgubljene" vrijednosti našeg društva koje se današnjim tempom života nepovratno mijenjaju…"
"Slobodni crtači" imaju masu već davnih projekata kao 1997. kad su kao grupa entuzijasta organizirali prvi tzv. Street-jam u Splitu na prostorima Osnovne škole Split 3, gdje su okupili najbolje hrvatske writere grafita te oslikali zidove škole. Godinu poslije su organizirali prvi međunarodni festival urbane kulture u Hrvatskoj pod imenom `St-Jam Umjetnost zdravog đira` u suradnji sa `Ligom za borbu protiv narkomanije`, gdje su na prostoru Osnovne škole Gripe ocrtali cca. 120m zida u čemu su sudjelovali crtači iz Hrvatske, te gosti iz Njemačke, Švicarske, Italije i Južnoafričke Republike. Održan je miting u skate-boardingu…
Writeri govore na svom webu da u gradu nije bilo zainteresiranosti za ovakve projekte pa čak idućih deset (10) godina nisu organizirali slični susret. Sve do lipnja 2008.g., "kad smo na poziv grada Splita održali novi festival pod simboličnim nazivom `St-Jam2008` koji je okupio 20-tak crtača iz cijele Hrvatske koji su opet ocrtali zidove Osnovne škole Gripe, te su polaznici Umjetničke Akademije, na prostoru igrališta ocrtali polje za igru popularne igre `Čovječe, ne ljuti se`".
Moglo bi se pomislit da je u pitanju revolucija
Nakon svega toga pala je odluka osnovati Udrugu za promicanje urbane kulture "Festive". U kolovozu 2008.g., postiže se dogovor s gradom koji prvi put odlučuje jednu javnu površinu (zid dužine cca 185m i visine cca 3m) prepustiti crtačima na slobodno korištenje. Inicijativu je od strane Grada potpisao sam gradonačelnik Ivan Kuret.
Moglo bi se pomislit da je u pitanju revolucija. A gradonačelnika Kureta u usporedbi s višegodišnjim odnosom društva prema vlastitoj "proširenoj reprodukciji" to jest djeci - trebalo bi proglasiti Svecem ili počasnim Writerom grafita. Jer je jedan gradski zid od stotinjak metara uz cestu, kao parcelu bez koncesije, i bez mogućeg profita, stavio van svih zabrana i pendreka, da negdje u ovome gradu možeš kao duhom mlad čovik bez obzira na godine (jer writera ima i od 40-tak), dakle da negdi u ovom gradu mo'š potrošit i višak, i manjak talenta, svejedno, samo da se ne "urokaš" u kafiću, portunu, bilo gdje, u korist svoje štete, za profit drugoga, najčešće za profit nekog kolosa od ugleda u društvu. Onoga istoga, gore u tekstu spomenutog kao "moćnog s pendrekom", a sve skupa naoružanog ne za red nego za bumerang društvu.
Stvar je zbilja ozbiljna
Kuretov zid rezerviran za writere grafita radi non-stop ovih dana kako se vidi na fotografijama za Index koje su izradili sami grafiteri jer se već sad splitski writeri pripremaju za veliki događaj od 21. do 24. svibnja pa na svom webu objavljuju i intervjue majstora koji će gostovat u Splitu kao Gino Fuchs iz Berlina, a ne radi se samo o grafiterima, nego će svoj "grafit" odsvirat i TBF, i još puno njih.
Stvar je zbilja ozbiljna, tako su je i shvatili predsjednik udruge Pero Rančić, rođen 1979. i potpredsjednik Aleksandar Antić, još stariji - rođen 1973. pa onda i Saša Pocrnić davno poznat kao writer Sale, rođen 1980. i Marin Škoro, rođen 1978. Podatak o rođenju egzaktna je ilustracija koliko je trebalo čekati da jedan gradonačelnik prepozna značaj i ulogu jednog običnog zida u dužini stotinjak metara. Tako malo "poslovnog prostora", a toliko generacija bez koncesija i pretvorbi za jednu kunu.
Mario Garber