Lignje možda skrivaju rješenje za zagađenje plastikom

Ilustracija: EPA

VIŠE od osam milijuna tona plastike svake godine završi u našim oceanima, ubijajući morski život i oštećujući ekosustave. Međutim, u istim tim oceanima možda se nalazi ključ za smanjenje zagađenja plastikom. Bjelančevine pronađene u lignji mogu se iskoristiti za stvaranje održivih alternativa plastici, stoji u izvještaju objavljenom u znanstvenom časopisu ”Frontiers in Chemistry”, prenosi CNN.

Lignja hvata svoj plijen pomoću vakuumskih čašica na svojim pipcima i kracima. Čašice su opremljene oštrim ”prstenastim zubima” koji čvrsto drže hranu. Zubi su izgrađeni od bjelančevina sličnih svili, a u posljednjih nekoliko godina postali su predmet znanstvenog interesa.

Melik Demirel sa Sveučilišta Pennsylvania State glavni je autor novog izvještaja, koji analizira postojeća istraživanja na materijalima izrađenim od ovih bjelančevina. Demirel kaže kako je njegova ekipa proizvela prototipove vlakana, premaza i 3D predmeta od bjelančevina ”prstenastih zubi” lignje (SRT). Ovi prirodni materijali su biorazgradivi i mogu poslužiti kao odlična alternativa plastici.

SRT bjelančevine mogu se proizvesti u laboratoriju uz pomoć genetski modificiranih bakterija, što znači da nema potrebe da se koriste lignje. Postupak se temelji na fermentaciji, korištenju šećera, vode i kisika. Istraživači smatraju da SRT bjelančevine imaju izvanredne karakteristike i da su materijali izrađeni od njih elastični, fleksibilni i čvrsti. Imaju i sposobnost samoobnavljanja, te termičke i električne vodljivosti, što im daje potencijal za neke nove primjene.

Tako bi se mogla proizvesti samoobnavljajuća tkanina, koja se može reciklirati i koja će imati premaz otporan na oštećenja što ih nanose perilice rublja. Time bi se smanjila količina mikrovlakana koja ispiranjem završava u oceanima, te pridonosi zagađenju mikroplastikom. SRT bjelančevine se mogu koristiti i u izradi zaštitne odjeće za kemijske i biološke bojne agense. Osim zagađenja oceana, plastika emitira stakleničke plinove pri raspadanju.

”Ja sam znanstvenik polimera i želim minimizirati zagađenje plastikom i stvoriti održivost okoliša”, kaže Demirel, priznajući kako treba još raditi kako bi novi materijali bili spremni za masovnu proizvodnju. Proizvodnja sintetičkih SRT bjelančevina trenutačno stoji najmanje 100 dolara po kilogramu, ali Demirel se nada da će uskoro spustiti cijenu na 10 dolara.

 

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.